I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Već dugo, hm, predugo ovom mjestu dugujem pokoji redak... priznajem jednostavnost tumblra i co. pizdarija sajtova me poprilično odvukla od pisanja, plus nedostatak poštenog interneta i tak čovjek izgubi volju.
U zadnje vrijeme mi se ne da odgovorit ni na poruku, djelomično radi glupog rasporeda na poslu, djelomično radi tog što sam pomalo lijena kad je moje pwt vrijeme u pitanju.

Ne vezano za išta od gore otipkanog - kako Ben Howard kaže - "nepoznati putevi su prošli, rijeke su se odmrznule, a nada i dalje traži skromnu ruku." ... a mene i dalje proganja spoznaja da je bio ocean dok sam ja bila samo kamen, recimo to tako, kad smo već kod starog Bena. Ne mjenja se to samo tako, sada samo vidim da barem ništa nije jednosmjerno, činjenica koju bih tako prigodno zaboravila u situaciji kada bi meni to odgovaralo. Pomalo sadistički, znam. Više me brine da su prošle godine i ništa se nije posebno promjenilo, i dalje je to isti ciklus. Poruka, ljubav, tišina, ljutnja, mir i onda sve iz početka. Čovjek bi očekivao da ćemo se naviknut, možda pomalo i jesmo, no i dan danas u tišini taj me glas tako rastuži. FB ima tu glupu stavku da na random izvuće uspomene tj. postove stare 2-3 g i uvijek pikne za popizdit.



“The universe has to move forward. Pain and loss, they define us as much as happiness or love. Whether it’s a world, or a relationship… Everything has its time. And everything ends.”

For I felt the greatest of winters coming
and I saw you as seasons shifting from blue to grey...

“We can’t choose where we come from but we can choose where we go from there.
I know it’s not all the answers but it was enough to start putting these pieces together.”

Razmišljamo o velikim stvarima, o promjenama i načinima, udahnemo - pluća se ispune i isprazne u jednom dahu, ispune mozak sitnim vatrama? strastima? ambicijama? nisam sigurna kako ih nazvati, te male električne misli koje ožive sa udahom dok sa izdisajem nose želju. Danas je tako sumorno vrijeme. Sa onim izdisajem je otišlo sve, nekako mi se ne da ništa više od sjedenja u njegovoj duksi pred starim epizodama Friendsa i gomilom hrane.

...I have these thoughts
So often I ought
To replace that slot
With what I once bought
'Cause somebody stole
My car radio
And now I just sit in silence...

Zalomilo se par težih dana. Bez obzira dijagnosticirali anksioznost kao posljedicu meteropatije, hormona ili introvernog sjebanog karaktera... zapravo nije bitno kad se nađete u toj tišini. Nasilnoj tišini koja otkriva svaku misao, svaku kretnju, daje na otvorenom dlanu najbolje i najgore od osobe. Ranjivo i iskreno, balansirati između borbe sa izvlačenjem pizdarija iz prošlosti i činjenice da smo sada tu gdje jesmo i propuštamo dobar dio svijeta, ljudi i emocija upravo radi prošlosti.

And now I just sit in silence.

Razmišljam o užasnim stvarima, ne može me sakriti ništa, čak ni zvuk u kojem toliko puta nađem spas. Ovaj put ne.

I find over the course of our human existence
One thing consists of consistence
And it's that we're all battling fear.

Kao i uvijek sve se na kraju svodi na jebene izbore, ali večeras jedino kaj ja mogu izabrat je iduća epizoda Prijatelja.

za sve glupe odlaske

The universe is made up of experiences that are designed to burn out our reactivity, which is our attachment, our clinging, to pain, to pleasure, to fear, to all of it. And as long as there are places where we’re vulnerable, the universe will find ways to confront us with them.

I love you, in ways you’ve never been loved,
for reasons you’ve never been told
for longer than you think you deserved
and with more than you will ever know existed in me

I want us
I want to swim in the way you make me feel
I want it to soak my clothes until it becomes a skin
and I want that skin to soak into my bones
I want to become the way it feels when in the instant you stare at me from across this crowded place...

well darlin this is it, and I'm not a complicated person
you're all I've got, and I mean you're all I'll ever need
just like you are, you look like you could use these open arms
with these broken arms, I'll try and hold you all together
you spun the wheels, on this rusty heart, & I'll never be the same
and we're no accident, though sometimes we won't survive the crash
I'll be your ambulance, I'll let you sleep right here inside of me
let it leave a scar when it heals, so we can remember what not to do
it's those natural tattoos that I love, drawn over every inch of you
It's our only map, it's all we'll ever have to offer
and all I am is for you, until I'm tied down to my coffin
I'm not that good with words, I'll try my hardest anyways
and they get caught, in my throat no matter how loud I scream them out
grow old with me, I can't seem to say it any more convincingly

I'm sure that this is it, our song's playing anyways
so let's go and dance, like ghosts happy to be alive
we're so much stronger, than anything they've ever taught us to fear
and that's my plan, it's thin but it'll stand up just the same
so take my hand, hold it like your life depends and close your eyes
and take a step, I want to be the ground--right there like it's always been
you pulled the pin, and asked me to hold your heart together
but not with words, you crash landed right here inside my hands
my little bird, let's go and fly this globe all over
and show them how, our love does fill up all the oceans
I don't deserve you, and I'll probably fail you in almost every single way
and so I'm sorry, love your husband on your wedding day

Wake up and create a purpose for yourself.
Don’t ask the meaning of life, ask yourself the meaning of each day given.



Austin Robert Carlile

You know how subatomic particles don’t obey physical laws?
They act according to chance, chaos, coincidence.
They run into each other in the middle of the universe somewhere, and bang!
Energy!
That’s the great thing about the universe.
It’s unpredictable. That’s why it’s so much fun!

Ponekad upoznaš nekoga i sasvim je jasno da na nekoj razini pripadate skupa.

Kao ljubavnici, kao prijatelji, kao obitelj ili nešto sasvim drugačije.

Radite i funkcionirate bez obzira da li razumijete jedno drugo, da li ste zaljubljeni ili jednostavno parteri u zločinu.

Upoznaješ te ljude tokom života, ponekad iz vedra neba, ponekad pod najčudnijim okolnostima.

...takvi ljudi...zbog njih se osjećaš živ...

Ne znam da li da zbog toga svega vjerujem u slučajnost, sudbinu ili puku sreću.... ali definitivno vjerujem u nešto.

We are the ones, who stay awake,
while the world sleeps,
because we still believe.
We are the ones, who will achieve,
what the world dreams,
because we still believe...

Lack of sleep through the cloudy night, I can see the world ending.
Leaving my body a swarm of stars. I keep floating off-time all night long.
Yeah, I'm drifting over the ground.
I feel nothing all night long. I'll just let my body lie passing on.
Hey, nobody said to leave it to me. Now, my body's having trouble with everything so, if anything, there's something wrong. Now, my body's having trouble with everything oh, it's everything.
Back your lungs, all the galaxies couldn't keep me from bending.
Count your wrongs, a storm of thoughts couldn't keep me in line.
All night long, yeah, I'm floating over the ground and still nothing.
I'll just let my body lie, passing on.

Dvije stvari.
Uvijek moraš znati da zaslužuješ više, prvi poljubac neće bit u šugavom tramvaju. Ne. Može puno bolje od toga.
I nikad nemoj hodat sa nekim sa kime ne bi mogao dijeliti psa.

I'm coming out of my cage and I've been doing just fine
Gotta gotta be down because I want it all...

Rađamo se u malenim zatvorskim ćelijama. Milijun puta manji od ičega, jedna kap promjene i postajemo netko tko se ne boji mraka više. Možeš razbiti rutine, možeš biti mali tvrdoglavi korov koji u gomili betona polagano trga pločnik i kreće prema suncu. Trgaš si i kralježnicu, ali barem se krećeš prema svijetlu.

It started out with a kiss how did it end up like this
It was only a kiss, it was only a kiss...

Ne možemo vidjet sve. Ne možemo čuti sve. I ponekad moje slabosti, nisu tvoj problem. Ono si što odlučiš biti, ne ono što si bio prije. L. i ja smo se zapleli u razgovorima o suprotnostima. Znam da je namjerno započeo tu temu.

Now I'm falling asleep and she's calling a cab
While he's having a smoke and she's taking a drag...

Riješenje može biti u izboru ili mrak ili svijetla. Rekla bih idealno blokiranje receptora prema svijetu, ne samo izbor jednog smjera. Kažu da bi čaša vina pomogla prije sna, prehladno je, a tak i tak ne spavam, barem ne ovih dana. Potrgana sam od tog ne spavanja, ali i dalje ne mogu.

Now they're going to bed and my stomach is sick
And it's all in my head but she's touching his chest
Now, he takes off her dress...now, letting me go...

Kapi kiše me uhvate na trenutak, odavno sam se pomirila sa nekim stvarima, no kao i korov kroz beton taj tračak nade se probije i svaki put pomislim...dovraga, možda zrcalna slika u prokletoj kapljici što reflektira prošlost može skliznuti sa stakla mog automobila i nakon pridruživanja lokvici.. ne znam, pričam o kapljicama kiše kao da su ljudske duše.

I just can't look its killing me and taking control
Jealousy, turning saints into the sea swimming through sick lullabies
Choking on your alibis but it's just the price I pay...

Umoriš se od borbe sa kartama koje su ti dodjeljene ali si takav čovjek da nećeš ništa reći, ti nećeš prigovarati, niti ćeš išta promjeniti. Nismo svi takvi. Ako je najbolje što mogu i dalje ne dovoljno da zaustavi ili promjeni karte koje imam, čemu se truditi? Na kraju nisu li uvijek isti završetci partija?

There'll be oats in the water, there'll be birds on the ground
There'll be things you never asked her, oh how they tear at you now.


Neovisno o svemu....razvijam ovisnost prema Polar Pop smeću od soka =D i imam još 21 dan turneje, kad postane preteško pogledam gluposti, usput umirem od smijeha na random vrištanja u autu dok svi spavaju. Is this real life? I quit.

Nakon nekoliko sati objašnjavanja što je to rakija zaključili smo da je zlo, izravan oblik smrti i zahtjeva ljudske žrtve, Hrvati su lud narod jer rakiju mogu konzumirati umjesto doručka, kod njih preko oceana je malo mirnije. Koliko nas je koja tetovaža bolila i koja je priča iza tinte, čija je baka bila bolji kuhar i kako miriši koža po kolačima i medu ... nekako, popodne nam je prošlo za čas. Spakirala sam ga za put, zbilja je trebao doma... no nije. Moje slaganje rečenica ga je očaralo... kao što je mene deathcore pranje zubiju. Zjutra dok sam se vratila sa kruhom i svježom kavom, upalio je laptop, haha apsolutno kontradiktorno njemu, iz zvučnika se začulo ...

...a beautiful girl can make you dizzy
like you've been drinking jack and coke all morning
she can make you feel high
full a single greatest commodity known to man
promise, promise of a better day...

Dobila sam poljupce i pijane sms-ove. Dobila sam maškanja i ples u krilu, haha, da, i iznenađenja, spojeve, ljubavne ugrize i filmove, riffove i telefonske pozive iz svakog grada gdje se zatekao na turneji, preuzeo me, potpuno. Aposlutno kontradiktorno.

...promise of a greater hope, promise of a new tomorrow
this particular aura can be found in the gait of a beautilful girl
in her smile and in her soul and the way she makes every
rotten little thing about life seem like its gonna be ok...

Još samo pet minuta sna, tiho je promrmljao...Iz sobe sam izašla na prstima.. Ok, ali za 5 minuta se izvuci iz kreveta, zakasnit ćeš na vražiji bus, a onda i avion i onda smo oboje pokojni... yeah, hun, i willl...




haha a šta sad.... ok je =)

You still cross my mind from time to time. And I mostly smile.
Still so set on finding out where we went wrong and why...

So I retrace our every step with an unsure pen,
trying to figure out what my head thinks,
but my head just ain't what it used to be...

And then again, what's the point anyway?

I remember you ascending all the stairs up to the balcony
to see if you could see me - hidden quietly away...

And I remember the skin of your fingers,
the spot three quarters up I'd always touch when I was out of things to say.
You held my hand, but you were too afraid to speak and I could never understand...

I remember when you leaned in quick to kiss me, and I swear,
that not a single force on earth could stop the trembling of my hand...

And I remember how you smiled through the smoke
in a crowded little coffeehouse and laughed at all my jokes...
...and I remember the way that you dressed and,
how we wasted all the best of us in alcohol and sweat

And I remember when I knew that you'd be leaving, how I barely kept up breathing
and I bet if I had to do it all again, I'd feel the same pain...
...and I remember panicked circles in the terminal in tears.
How I wept to god in fits. I've hated airports ever since.

It must be true what people say, that only time can heal the pain.
And every single day I feel it fade away, but - I still remember how the distance tricked us
and lead us helpless by the wrist into a pit to be devoured...

I still remember how we held so strong to this,
though we had never really settled on a way out...I
... still remember the silence, and how we'd always find a way
to turn and run to our mistakes...

I still remember how it all came back together just to fall apart again.

My dear, I hear your voice in mine.

I've been alone here, I've been afraid, my dear.
I've been at home here. You've been away for years. I've been alone.
I breathed your name into the air; I etched your name into me.
I felt my anger swelling; I swam into its sea.
I held your name inside my heart, but it got buried in my fear.
It tore the wiring of my brain; I did my best to keep it clear...

.......So, dear, no matter how we part, I hold you sweetly in my head.
And if I do not miss a part of you, a part of me is dead......


If I can't love you as a lover, I will love you as a friend.
And I will lay a bed before you; keep you safe until the end.

Prošlo je nekoliko tjedana, sukladno toku svega očekuješ pomicanje - volim te paralele sa vlakovima i putevima, no bez obzira na ritam, promjene, ma čak i stih u glavi koji šapuće ...what good is your heart if it doesn't break... sva ta spektakularna heartbrejk očekivanja,hm, pa nikakav kurac se nije, ekstra promijenio, da budem najiskrenija. Najveći problem svega kao i uvijek dosad je baš to pretjerano analiziranje i očitavanje i iz početka zajebavanje sa glupostima koje idu u krug. Kao i nada.

You get caught in a hurricane. Scattered thoughts make you go insane. You lock yourself in your own cage. Hide the keys and then fade away.You are not alone.

Najviše me brine što se držim nekih situacija, hm, osoba, i dalje. Unatoč obećanju samoj sebi da takvo nešto ne trebam u životu i dalje se veselim svakoj riječi, ma koliko to banalno i retardirano bilo sa obje strane.

We can get through it tonight. I will be the anchor to your runaway train tonight. I will be the beacon when you're feeling insane. I know it hurts sometimes, so I'll get in line with you. Tonight, I will be the anchor to your runaway train.

I znam te gluposti, već sam to sve prošla, znam da nema nikakvog smisla, osobito čekati ali i dalje ... mislim da sam zaljubljena nakon toliko dugo, baš onak 16-godišnje blentavo za popizdit - zaljubljena.

You think this could be the end, an afterlife is just pretend. Illuminate the darkest days. I'm never leaving your side, I'm here to stay.

Kao što sam već rekla, teško mi je otići, teško je i ostati, no ipak manje boli nego odlazak.

Never look back, never regret, all of the words you said in hope. Never pretend, never the end, there's always a fight to win.

Bit će ok, vrijeme brzo prođe. Stiže jesen. Skulirat ću se, mislim, nadam se.
Više ne vjerujem u ideju o postojanju srodnih duša, kao ni o onim pričama o ljubavi na prvi pogled. Ali počela sam vjerovati da rijetko, jako rijetko - ponekad u životu ako imaš dovoljno sreće možeš susresti nekoga tko je bio pravi za tebe. Ne zato što je osoba bila savršena za tebe, ili si ti bio/bila savršena za nju, nego jednostavno zato što je kombinacija upravo vaših nedostataka i mana bila posložena na način kako bi dopustila da dva bića budu skupa.

I could be your anchor.

do not fall in love with people like me...
I will take you to museums, and parks and monuments...
and kiss you in every beautiful place...
so that you can never go back to them without tasting me...
like blood in your mouth...
I will destroy you in the most beautiful way possible...
and when I leave you will finally understand...
...why storms are named after people...

Tako sam na rubu da poznajem samo dvije emocije. Ili sam beskrajno tužna, ili sam beskrajno bijesna. Nema ništa između.



So I backed away, and I held my tongue...

Maribor, Zgornja Kungota, lipanj 2k14

Obukla sam donje rublje, boja breskve, čipka i saten... nekako je svirao AFI .. apsolutno neprimjereno prilici. Korzet je prešao preko mene, ostatak haljine je pao kao saliven, na kraju krajeva i šivana je po mjeri. Okrenula sam se prema sestri i upitala što misli? To je bilo to.

...assembled little fires of desire in the tundra of our skin...
...so, do yourself a little favor, savor every time you waver...

Deset godina ustajem, operem zube, popijem kavu,izvedem psa... zaspala sam ali nije smetalo nikome. Ne mogu reći da je štos navike, ali ima ta određena sigurnost kada se u snu okreneš i osjetiš ruke oko struka, uvijek sa tim miksom emocija, ogromnom željom, a ujedno i strahom da ću iščeznuti kao u svim snovima koje je do sad imao. Voljela sam ponedeljke. Značili su da je opet moj, cijeli tjedan. Sjediš sa svojim čajem i smiješ se strci, češkaš psa i tu pripadaš. Nonšalantno mjenjanje stanice dok nas vozi i pjeva Julia ili RHCP, više se ne sjećam...

...I guess love's a funny thing—the way it fades away without a warning...
...it doesn't ask to be excused..
...and when it's gone—oh, it's gone—and it ain't ever comin' back...

Stojim u kuhinji i pijem čaj, više nisam ljuta..ne mogu reći da sam ravnodušna, ne potpuno...ali barem nisam ljuta. To često bude najveći problem oko svega, trebala bih prestati zatrpavati kaose u koševe. Na kraju krajeva, koliko vremena bude potrebno dok prve sunčeve zrake ne otjeraju zimu? Mjesec prođe... prođe ih 6. Prođe 60-ak. Prestaneš sve brojati, navikneš se.

...you...
...you kissed your fear instead of me...
...you had my hand in your hand...
...you had my lip in your teeth...
...you had my heart on your sleeve...
...you had a chance to breathe...

Nije bilo nikad vremena za tugu. Procesi žalovanja nekako su skraćeni, bilo kad umre čovjek, dio tebe, ljubimac. Živimo u 21. stoljeću, sve je automatski, pa i procesi zacijeljivanja.


...out where the stones stand up like thrones beside the ocean...
...out where the waves make a grave of the sea...
...the lovers struggled in the middle of the tempest...
...and water angrily crawled up onto the beach...

Izgubila sam se u tim konačnim putevima, negdje na sredini parkirališta dok zbunjenim pogledom tražimo gdje smo što ostavili... Osmijeh koji se pojavi, damn, previše me odaje. Već vidim da sam sjebana unaprijed. Volim ljeto, uvijek se sve zajebe ali nikoga nije pretjerano briga, vruće je i svi samo bježimo u hladovine. Idi više. Ako baš moraš.

...they say, we like the way we feel when we get touched...
...you've got your fingers snared in my veins...
...I think it's time you pulled them out...
...and I don't care about the flesh it'll tear...
...it isn't flesh that I'm worried about...

Dok sam koračala prema oltaru shvatila sam da je sve samo san, ne bih rekla ružan ali poprilično gorak. Sestra, kao sestra... okrenula me u drugom smjeru. Kroz pola sata sjedila sam na molu, ah, najbolji osjećaj na svijetu, jedino pravo utočište... ikad. Sol na koži,točanje nogu u moru, miris vjetra i duša je na mjestu. Uništila sam vjenčanicu. Oprosti, Mia, znam da si dugo tražila savršenu krojačicu za mene. Nadoknadit ću alkoholima i čokoladom.

And if I do not miss a part of you, a part of me is dead.
If I can't love you as a lover, I will love you as a friend.

Bells around St. Petersburg
When I saw you

I hope I get what you deserve
And this is where I find

Smoke surrounds your perfect face
And I'm falling

Pushing a broom out into space
And this where I find the way

The stadium arcadium
A mirror to the moon
I'm forming I'm warming
State of the art
Until the clouds come crashing

Stranger things have happened
Both before and after noon
I'm forming I'm warming
Pushin' myself
And no I don't mind asking
Now

Alone inside my forest room
And it's storming

I never thought I'd be in bloom
But this is where I start

Derelict days and the stereo plays
For the all night crowd
That it cannot phase
And I'm calling

Tedious weeds that the media breeds
But the animal gets what the animal needs
And I'm sorry

The stadium arcadium
A mirror to the moon
I'm forming I'm warming
State of the art
Until the clouds come crashing

Stranger things have happened
Both before and after noon
I'm forming I'm warming
Pushin' myself
And no I don't mind asking
Now

And this is where I find

Rays of dust that wrap around
Your citizen

Kind enough to disavow
And this is where I stand

The stadium arcadium
A mirror to the moon
I'm forming I'm warming
State of the art
Until the clouds come crashing

Stranger things have happened
Both before and after noon
I'm forming I'm warning
Pushin' myself
And no I don't mind asking

The stadium arcadium
A mirror to the moon
Well I'm forming I'm warming
State of the art
Until the clouds come crashing

Stranger things have happened
Both before and after noon
I'm forming I'm warming
To you

Since you’re so curious, well it’s anything really.
Call it my witching hour or what calls to me.
But to be serious, it’s worse than you think. ..

Jedan od najsretnijih trenutaka u životu je onaj kada pustiš ono što ne možeš promjeniti. Trebala sam da me trebaš, ali ne ide sve po planovima i rutama. I bolje tako. Oduvijek smatram da je ponekad dobro zakasniti na vlak ako pri čekanju na kolodvoru dobiješ priliku otkriti nešto novo.

Should I be ashamed because of what I need?
Define right and wrong in regard to what’s going on.
Take two, slip away till the afternoon. It’s an easy remedy
for what I just can’t do...

Ne pristajem na šutnju, zauvijek je predugo da bi se pomirila sa činjenicom da mi netko nema nešt za reći...niti me može čuti.

Over the counter and over the moon.
I have my beliefs, this has me confused, but what can I do?
I feel relief in just watching you breathe...

Jednom, sve ovo imati će savršenog smisla...do tada se mogu samo iskreno smijati na sve te blesave situacije, razgovarati očima, o da, to mi je novo iskustvo! A vrijeme je tu, pa kako put ispadne, zar ne? Trebamo više pustit svemir da se igra sa svojim karma-putevima. Karma je tako dobra pjesma.

It’s hypnotizing like an inner
peace. I get fixated on your deepest breaths
waiting for the angels to take their effect.


Kada oči sve kažu. Za ne povjerovat koliko ljudska bića mogu biti posebna, sve reći, a da nisu ispustila glas... =) idem radit doručak.

Stajala sam na željezničkom kolodvoru, za promjenu negdje sam stigla na vrijeme...uvijek kasnim. Uvijek imam i dobru ispriku pa mi nitko ne zamjeri ali činjenica je da ja uvijek kasnim. 5 minuta... 3 godine, nemam pojma više ni sama.

This overwhelming urge.
Towards you I feign disinterest.
While I covet the attention.
While I crave your affection.
Ravenous with lust.
Jackal in heat, spit dripping.
This mechanical impulse knows not loyalty or mercy.

Stao je na peron 4. Volim te prve osmjehe nakon što se ne vidimo dugo, ljudi se iskreno razvesele. Kako da uopće sakrijem svoj? To mi postaje problem kad se veselim krivim ljudima i prestanem dolaziti na peron broj 4. Takve situacije, nepotrebne, zbunjujuće... kad ne znaš više ni svoje ime, za takve stvari se ... živi. U tim trenutcima se živi. Prije ih je bilo puno, no kako odrastamo mijenja se i struktura pjesme.

We've felt our failures.
We've watched our passions leave, but we're still breathing on.
I'll hold you, as you have held me,
You've held me in your heart.
(And I will hold you in my heart)

Dok sam se naviknula na misao o prolaznosti i gubitcima prošle su faze tugovanja. Bila sam ljuta, na sebe, jer nisam pazila na puno toga. Bila sam beskrajno tužna,praznina je rasla dok nije postala bezdan. Onda sam došla i do pomirenja. Legneš u krevet, zašiješ rane i nadaš se da će ožiljci izbljediti do sutra ili barem preksutra. I polako izdahneš ime, dok ne postaneš imun. Većina funkcionira na principima imunosti, postanemo slijepi i gluhi na svijet oko nas. Nema veze što djeca gladuju, saborske plaće su 15-20 somova. Dnevno ćemo proći pola grada u potrazi za bocama i hranom. Isto je i fizički i psihički. Oguglaš.

I will give your heart a place to rest when everything you had has turned and left.
I'll weave your names into my ribcage; lock your hearts inside my chest.
Regain the passion I once carried; do away with all the rest.

Mislim da sam te vidjela u snu. Zapravo dok slušam svijet oko sebe, boli ali znaš, vidim. Konfuzno, haha, i previše emotivno, ali tako to ide. Moram se prestat družiti sa krivim ljudima, mute mi mozak. Aposlutno se rastopim kad se nasloni na mene. Imam osjećaj da spavam 8 sati dnevno, a zapravo je 2-3h. Ne smeta mi, nisam gladna, nema problema. Stojim i sama nasred ulice, nemam pojma koji kurac radim ali negdje uvijek izlazi sunce, negdje netko pjeva...a ako i osluhnem tvoje ime, daj, velika sam cura, preživjet ću. Nema barem više obećanja o sutra ili novim početcima, jednostavno dišemo. Struktura pjesme je potrgana skroz, refren je nešto što se zalomi u trenutku. I kad ostanem stajati na semaforu 20 minuta jer netko tako miriši da ti automatski počne svirati Addiction u glavi, a mrzim te gluposti.

We are the lovers, We are the last of our kind.
Link your arms and keep your chin up
and I swear that we'll be fine.

Ljudi utječu jedni na druge, od toga ne možeš pobjeći. Nekada radimo stvari namjerno, nekada sasvim slučajno promjenimo život. Kako nekoga možeš oraspoložiti, tako dan može i u drugom smjeru. Paralele i prelaženje granica.

I've been searching for an exit, but I'm lost inside my head;
Where I spend every waking moment wishing I was dead.
For a few minutes get me away from here,
For a few minutes wipe away my tears.

Jučer se na početku moje ulice dogodila prometna nesreća. Auto je naletio na starijeg čovjeka, nije preživio. Uz policiju, hitnu i kako sve ide tijelo su ubrzo odvezli, na cesti je ostala samo krvava mrlja i cipela. Na povratku kući vidjela sam nešto što me zapravo sjebalo... svi su otišli svojim putem ali na tom mjestu je sjedila starija žena, 50-60 godina, grlila cipelu i plakala. Pretpostavljam da je žena od preminulog.

It's like there's cancer in my blood,
It's like there's water in my lungs,
And I can't take another step,
Please tell me I am not undone.
It's like there's fire [under] my skin
And I'm drowning from within -
I can't take another breath,
Please tell me I am not undone.

Ovih dana jedan od random susreta iz kojega je nastalo prijateljstvo i ljubav dolazi na svoju granicu. Mislim da je nešto u ovim oblacima koji su zadnjih nekoliko dana iznad nas.

I can't take another step, I cannot live inside my mind,
I can't face another day, I am so fucking tired.
For I am lost right now as the ocean deep,
I am low my friend and how my heart does sink.
Yeah I am lost right now as the ocean deep,
I am low my friend and how my heart does sink.

Kada netko postane dio tvoga bića da empatijski osjetiš sve njegove emocije mislim da nema boljega ali i goreg trenutka u životu. Kada tebe boli i mene boli, kada se ti smiješ, prijatelju, znaš i ja imam osmjeh od uha do uha i automatski bolji dan =) . Trenutno sav teret svijeta leži na srcu, i ja... ne znam što da radim. ..


I'll take another step for you --
I'll shed my tears until I drown, or until I am underground.
I'll take another breath for you...

Strah me da ću sjedit na cesti, grleći nešto čega više nema.

Will you still be there when I'm home, out from the great unknown?

Jer ja hoću. Obećajem.......You will be my music, I will be your dreams. Even though we have nothing it is not what it seems. I will keep you safe and you will make me smile....

we're all born to broken people on their most honest day of living and since that first breath...


we'll need grace that we've never given... I've been haunted by standard red devils and white ghosts and....


it's not only when these eyes are closed, these lies are ropes that I tie down in my stomach, but they hold this ship...


together tossed like leaves in this weather and my dreams are sails that I point towards my true north, stretched thin over my rib bones, and pray that it gets better


but it won't won't, at least I don't believe it will... so I've built a wooden heart inside this iron ship, to sail these blood red seas and find your coasts.


don't let these waves wash away your hopes...this war-ship is sinking and I still believe in anchors pulling fist fulls of rotten wood from my heart, I still believe in saviors...


but I know that we are all made out of shipwrecks, every single board washed and bound like crooked teeth on these rocky shores


so come on and let's wash each other with tears of joy and tears of grief and fold our lives like crashing waves and run up on this beach...come on and sew us together, tattered rags stained forever...

...we only have what we remember...

Radi se o tome da je zajebano sve, jako. Ali to obično u životu mora tako ići. Uvijek je negdje zajebano.

To tell the truth I don't have much to offer but I'll still give you everything I've got, even if it's barely a thing at all.

Salt my wounds but I can't heal the way I feel about you....
Will the hunger ever stop? Can we simply starve this sin?

Pitam se tko smo bili prije svega ovoga. U prošlom životu, jesi li bio naslonjen na moje rame? Smijao se i pričao mi kako je prošao dan? I zašto uopće razmišljam o prošlom životu?

Now, a passionate bite from the sharp of the night leaves me soaked...because you melt the sun and the sky...



I'll give you late nights, long hugs, someone to talk to, someone to care for, someone who will always be there, a hand to hold, somebody to lean on...and if...

Za osobu koja je nestrpljiva, nemirna i posvuda, nemam fokus, nemam jedno mjesto i sada mi to sve treba u jednome... i strpljenje i spokoj i fokus. Ili bi možda samo trebala odspavati.


...and if it's not enough, just know you have...all of me.



That little kiss you stole...It held my heart and soul and like a deer in the headlights I meet my fate...



...and those eyes got me shifted...

Zbilja bih trebala odspavati.

Dan ima 24 sata. Osobno nisam baš neka spavalica, 4 sata sna mi je i više nego dovoljno, zbog toga mi ostaje 20 sati za raditi nešto. Zadnjih tjedana sam tih 20 sati uz standardne obaveze i posao provodila razgovarajući sa njim... No on je spriječen, 3 dana. 3 dana je 60 sati.

..And my soul's a sorry state
so come on down, you're empty lovers.
Worms come out of the woodwork
and the snakes start to sing...


Jučer od 18h sam uspjela naučiti svirati 2 nove pjesme potrgati nogu tako da nema sviranja neko vrijeme osim ako napokon uzmem novi practice pad što bi se trebala svakako sjetiti uskoro....napravila sam večeru za cimericu i sebe, prošetala svog psa, pregledala 4 druga pacijenta, prošetala D.-nog psa, odradila vijesti za naslovnicu, našminkala se, preuzela 2 nova banda, prošla cijeli Primordial live u 20 minuta, popila 500 litara kave, otišla sa T. na koncert gdje sam vokalu Muscle Tribe Of Danger And Excellence objašnjavala da volim photoshopirati njegove fotografije tako što mu dodajem Oggy i žohare. Uz odlične ljude inače vrijeme bi prošlo za čas, kad bi mi koncept vremena ikada bio standardan -.- U 3h ujutro na glavnom kolodvoru sam se spotaknula skupa sa večerom koju sam imala u rukama, prosula sam svoje krumpirići sa tartarom.

...do you feel the chill,
clawing at the back of your neck?
I start to spill.
did you really think that you could fix me?
they'll sell your bones for another roll.
Well sharpen your teeth, tell yourself that it's just business...

U jednom trenu sam sjedila na podu dok se najdraža T. smijala do suza...oko mene su se našli krumpirići, ona, dvoje prolaznika i jako puno tartar umaka...sjedila sam i smijala se skupa sa njima, vjerujem da sam ujutro barem usrećila golubove... ustala sam smušena, gladna i blago frustirana jer sam radi toga opet zakasnila na tramvaj...trebala sam stići na drugi kraj grada na piće sa prijateljima pošto je sa Tajlanda došao Z., njega mi opisuju zadnja 2 mjeseca. Pametan je, drag, programer, voli Meshuggah, Formulu 1 i životinje, ima 30 godina i jedan od najboljih LastFM acc ikad, situiran je, lijep i ja mu se sviđam iz boktepitaj-kojeg-razloga (po svemu što su mi rekli ako ne odem na date s njim plakat ću cijeli život)... Znak sudbine da ne bih trebala na date? Definitivno ne, samo moja smotanost xD no čisto dovoljni izgovor da umjesto na pivu odem doma sa T.

...Would've been, could've been,
Should've been, never was, and never ever will be.
Worms come out of the woodwork,
And the snakes start to sing...

Sad je već 15h, i dalje se nisam odrekla kave, niti slatkiša, počela sam igrat neku glupu Candy crash sagu samo zato što čekam poruku na vražijem FB, paralelno radim intervju, svakih sat vremena bacim pogled... ručak je gotov, psi su prošetani, vijesti objavljene...blog napisan,veš opran, krumpirići na kolodvoru već satima očišćeni, smijem se sa golubovima i sviram Inside my Casket, hm, eto još ne plačem. Umjesto toga čekam poruku na FB iako nije prošlo 60 sati. Ne mogu to objasniti. Jednostavno sam idiot, nema apsolutno nikakve logike u izborima koje radim, vjerovatno nikad nije ni bilo ali jebemu pa sa godinama bi trebala počet slušat razum zar ne? Kako onda moj glupi mozak može napraviti takav odabir? I zašto sam tako sretna sa izborom? I izađite na referendum.

...Are you still getting by?
Was I your knight in shining armour?
Or the apple of your eye?
Or just a step, a fucking step to climb?...

Linije i granice, uvijek je teško balansirati između onoga što bi trebali i onoga što bi htjeli. Racionalni dio stalno nešto viče...kreni na vrijeme na posao, preko ceste pogledaj lijevo-desno, ne vjeruj strancima, lijepo se ponašaj, pazi što govoriš, pazi, pazi, pazi... bez prestanka um daje - upozorenja i znakove.

...skin is softer than the bluest eyes, with the warmth that I need
gives me a place to hide from the streetlights burning through the bedroom window...

Biti mrvicu zlo...dobro je to, dokle god nitko ne nastrada. Prošlo ljeto sam obećala da ću živjet punim plućima i ide to... nekako. Riješimo se starih okova i pomičemo linije i granice, k vragu skroz ih srušimo! Jer kad pogledaš ujutro kroz prozor i vidiš sve sitne duše kako sa kišobranima užurbano idu,moraš se pitati kako ustati iz toplog kreveta? čemu se miješati sa sitnim dušama koje u glavi imaju samo pravila, upozorenja i norme...zašto baš mora biti tako mehanički?

...in the shadows yeah there's loneliness we cling to, when the morning comes
we'll go, we'll go our separate ways...

Uhvatim se kako i sama kasnim, trčim na istu ulicu okupanu kišom i smijem se od uha do uha. Svira mi novi AFI, odličan je, ne tipičan, kjut. Balansirati između ispravnoga je teško, zamorno, tragično ali mora se. Balans, kako grda riječ. Dođe kao opomena. Trudimo se ne biti sentimentalni tipovi, otići i doći poput robota, kamena, nečeg praznog, tihog... i žalosno je što uspjevamo. Tako je lako postati kamen.

...I keep my heart in my pocket and I hold,
I hold it tight...

Većinom ne primjećujemo na ulici - ljude, ne zanimaju nas njihove priče, ne zanimaju nas njihovi razlozi, osmjesi, niti balansi. Na kraju svi su samo kapi kiše na prozoru... Već isprazne ljušture, jer svi spreme srce u đep i zaborave ga.

...and we fall through empty corridors
and we talk in useless metaphors...

Voljela bih pripadati drugom svijetu. Danas bi htjela bit pod pokrivačem i gledat Fringe, sa šalicom kave naravno... i srcem na otvorenom, danas imam dovoljno povjerenja u svijet da bih ga mogla staviti na dlan i pokloniti. Biti idiot u 9h ujutro koji se smije radi odlične šalice kave i razgovora do 3h u noći. Sviđa mi se ta misao, kava i ponoćni razgovori, odličan hobij.

...I know that she don't mind if I go away and I don't call,
I know that she don't mind if I’m absent through it all...

Previše je spremljenih srca, potrebno je nekada pustiti stvari da idu, pa kako ispadne. Uvijek dobro dođe opustiti se i biti mrvicu "zlo". Vjerujem ljudima, vjerujem u nova prijateljstva, danas eto, srce na dlanu, može se.