|
Stajala sam na željezničkom kolodvoru, za promjenu negdje sam stigla na vrijeme...uvijek kasnim. Uvijek imam i dobru ispriku pa mi nitko ne zamjeri ali činjenica je da ja uvijek kasnim. 5 minuta... 3 godine, nemam pojma više ni sama.
This overwhelming urge.
Towards you I feign disinterest.
While I covet the attention.
While I crave your affection.
Ravenous with lust.
Jackal in heat, spit dripping.
This mechanical impulse knows not loyalty or mercy.
Stao je na peron 4. Volim te prve osmjehe nakon što se ne vidimo dugo, ljudi se iskreno razvesele. Kako da uopće sakrijem svoj? To mi postaje problem kad se veselim krivim ljudima i prestanem dolaziti na peron broj 4. Takve situacije, nepotrebne, zbunjujuće... kad ne znaš više ni svoje ime, za takve stvari se ... živi. U tim trenutcima se živi. Prije ih je bilo puno, no kako odrastamo mijenja se i struktura pjesme.
We've felt our failures.
We've watched our passions leave, but we're still breathing on.
I'll hold you, as you have held me,
You've held me in your heart.
(And I will hold you in my heart)
Dok sam se naviknula na misao o prolaznosti i gubitcima prošle su faze tugovanja. Bila sam ljuta, na sebe, jer nisam pazila na puno toga. Bila sam beskrajno tužna,praznina je rasla dok nije postala bezdan. Onda sam došla i do pomirenja. Legneš u krevet, zašiješ rane i nadaš se da će ožiljci izbljediti do sutra ili barem preksutra. I polako izdahneš ime, dok ne postaneš imun. Većina funkcionira na principima imunosti, postanemo slijepi i gluhi na svijet oko nas. Nema veze što djeca gladuju, saborske plaće su 15-20 somova. Dnevno ćemo proći pola grada u potrazi za bocama i hranom. Isto je i fizički i psihički. Oguglaš.
I will give your heart a place to rest when everything you had has turned and left.
I'll weave your names into my ribcage; lock your hearts inside my chest.
Regain the passion I once carried; do away with all the rest.
Mislim da sam te vidjela u snu. Zapravo dok slušam svijet oko sebe, boli ali znaš, vidim. Konfuzno, haha, i previše emotivno, ali tako to ide. Moram se prestat družiti sa krivim ljudima, mute mi mozak. Aposlutno se rastopim kad se nasloni na mene. Imam osjećaj da spavam 8 sati dnevno, a zapravo je 2-3h. Ne smeta mi, nisam gladna, nema problema. Stojim i sama nasred ulice, nemam pojma koji kurac radim ali negdje uvijek izlazi sunce, negdje netko pjeva...a ako i osluhnem tvoje ime, daj, velika sam cura, preživjet ću. Nema barem više obećanja o sutra ili novim početcima, jednostavno dišemo. Struktura pjesme je potrgana skroz, refren je nešto što se zalomi u trenutku. I kad ostanem stajati na semaforu 20 minuta jer netko tako miriši da ti automatski počne svirati Addiction u glavi, a mrzim te gluposti.
We are the lovers, We are the last of our kind.
Link your arms and keep your chin up
and I swear that we'll be fine.
|
