Razmišljamo o velikim stvarima, o promjenama i načinima, udahnemo - pluća se ispune i isprazne u jednom dahu, ispune mozak sitnim vatrama? strastima? ambicijama? nisam sigurna kako ih nazvati, te male električne misli koje ožive sa udahom dok sa izdisajem nose želju. Danas je tako sumorno vrijeme. Sa onim izdisajem je otišlo sve, nekako mi se ne da ništa više od sjedenja u njegovoj duksi pred starim epizodama Friendsa i gomilom hrane.
...I have these thoughts
So often I ought
To replace that slot
With what I once bought
'Cause somebody stole
My car radio
And now I just sit in silence...
Zalomilo se par težih dana. Bez obzira dijagnosticirali anksioznost kao posljedicu meteropatije, hormona ili introvernog sjebanog karaktera... zapravo nije bitno kad se nađete u toj tišini. Nasilnoj tišini koja otkriva svaku misao, svaku kretnju, daje na otvorenom dlanu najbolje i najgore od osobe. Ranjivo i iskreno, balansirati između borbe sa izvlačenjem pizdarija iz prošlosti i činjenice da smo sada tu gdje jesmo i propuštamo dobar dio svijeta, ljudi i emocija upravo radi prošlosti.
And now I just sit in silence.
Razmišljam o užasnim stvarima, ne može me sakriti ništa, čak ni zvuk u kojem toliko puta nađem spas. Ovaj put ne.
I find over the course of our human existence
One thing consists of consistence
And it's that we're all battling fear.
Kao i uvijek sve se na kraju svodi na jebene izbore, ali večeras jedino kaj ja mogu izabrat je iduća epizoda Prijatelja.
|