|
Linije i granice, uvijek je teško balansirati između onoga što bi trebali i onoga što bi htjeli. Racionalni dio stalno nešto viče...kreni na vrijeme na posao, preko ceste pogledaj lijevo-desno, ne vjeruj strancima, lijepo se ponašaj, pazi što govoriš, pazi, pazi, pazi... bez prestanka um daje - upozorenja i znakove.
...skin is softer than the bluest eyes, with the warmth that I need
gives me a place to hide from the streetlights burning through the bedroom window...
Biti mrvicu zlo...dobro je to, dokle god nitko ne nastrada. Prošlo ljeto sam obećala da ću živjet punim plućima i ide to... nekako. Riješimo se starih okova i pomičemo linije i granice, k vragu skroz ih srušimo! Jer kad pogledaš ujutro kroz prozor i vidiš sve sitne duše kako sa kišobranima užurbano idu,moraš se pitati kako ustati iz toplog kreveta? čemu se miješati sa sitnim dušama koje u glavi imaju samo pravila, upozorenja i norme...zašto baš mora biti tako mehanički?
...in the shadows yeah there's loneliness we cling to, when the morning comes
we'll go, we'll go our separate ways...
Uhvatim se kako i sama kasnim, trčim na istu ulicu okupanu kišom i smijem se od uha do uha. Svira mi novi AFI, odličan je, ne tipičan, kjut. Balansirati između ispravnoga je teško, zamorno, tragično ali mora se. Balans, kako grda riječ. Dođe kao opomena. Trudimo se ne biti sentimentalni tipovi, otići i doći poput robota, kamena, nečeg praznog, tihog... i žalosno je što uspjevamo. Tako je lako postati kamen.
...I keep my heart in my pocket and I hold,
I hold it tight...
Većinom ne primjećujemo na ulici - ljude, ne zanimaju nas njihove priče, ne zanimaju nas njihovi razlozi, osmjesi, niti balansi. Na kraju svi su samo kapi kiše na prozoru... Već isprazne ljušture, jer svi spreme srce u đep i zaborave ga.
...and we fall through empty corridors
and we talk in useless metaphors...
Voljela bih pripadati drugom svijetu. Danas bi htjela bit pod pokrivačem i gledat Fringe, sa šalicom kave naravno... i srcem na otvorenom, danas imam dovoljno povjerenja u svijet da bih ga mogla staviti na dlan i pokloniti. Biti idiot u 9h ujutro koji se smije radi odlične šalice kave i razgovora do 3h u noći. Sviđa mi se ta misao, kava i ponoćni razgovori, odličan hobij.
...I know that she don't mind if I go away and I don't call,
I know that she don't mind if I’m absent through it all...
Previše je spremljenih srca, potrebno je nekada pustiti stvari da idu, pa kako ispadne. Uvijek dobro dođe opustiti se i biti mrvicu "zlo". Vjerujem ljudima, vjerujem u nova prijateljstva, danas eto, srce na dlanu, može se.
|
