I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Dan ima 24 sata. Osobno nisam baš neka spavalica, 4 sata sna mi je i više nego dovoljno, zbog toga mi ostaje 20 sati za raditi nešto. Zadnjih tjedana sam tih 20 sati uz standardne obaveze i posao provodila razgovarajući sa njim... No on je spriječen, 3 dana. 3 dana je 60 sati.

..And my soul's a sorry state
so come on down, you're empty lovers.
Worms come out of the woodwork
and the snakes start to sing...


Jučer od 18h sam uspjela naučiti svirati 2 nove pjesme potrgati nogu tako da nema sviranja neko vrijeme osim ako napokon uzmem novi practice pad što bi se trebala svakako sjetiti uskoro....napravila sam večeru za cimericu i sebe, prošetala svog psa, pregledala 4 druga pacijenta, prošetala D.-nog psa, odradila vijesti za naslovnicu, našminkala se, preuzela 2 nova banda, prošla cijeli Primordial live u 20 minuta, popila 500 litara kave, otišla sa T. na koncert gdje sam vokalu Muscle Tribe Of Danger And Excellence objašnjavala da volim photoshopirati njegove fotografije tako što mu dodajem Oggy i žohare. Uz odlične ljude inače vrijeme bi prošlo za čas, kad bi mi koncept vremena ikada bio standardan -.- U 3h ujutro na glavnom kolodvoru sam se spotaknula skupa sa večerom koju sam imala u rukama, prosula sam svoje krumpirići sa tartarom.

...do you feel the chill,
clawing at the back of your neck?
I start to spill.
did you really think that you could fix me?
they'll sell your bones for another roll.
Well sharpen your teeth, tell yourself that it's just business...

U jednom trenu sam sjedila na podu dok se najdraža T. smijala do suza...oko mene su se našli krumpirići, ona, dvoje prolaznika i jako puno tartar umaka...sjedila sam i smijala se skupa sa njima, vjerujem da sam ujutro barem usrećila golubove... ustala sam smušena, gladna i blago frustirana jer sam radi toga opet zakasnila na tramvaj...trebala sam stići na drugi kraj grada na piće sa prijateljima pošto je sa Tajlanda došao Z., njega mi opisuju zadnja 2 mjeseca. Pametan je, drag, programer, voli Meshuggah, Formulu 1 i životinje, ima 30 godina i jedan od najboljih LastFM acc ikad, situiran je, lijep i ja mu se sviđam iz boktepitaj-kojeg-razloga (po svemu što su mi rekli ako ne odem na date s njim plakat ću cijeli život)... Znak sudbine da ne bih trebala na date? Definitivno ne, samo moja smotanost xD no čisto dovoljni izgovor da umjesto na pivu odem doma sa T.

...Would've been, could've been,
Should've been, never was, and never ever will be.
Worms come out of the woodwork,
And the snakes start to sing...

Sad je već 15h, i dalje se nisam odrekla kave, niti slatkiša, počela sam igrat neku glupu Candy crash sagu samo zato što čekam poruku na vražijem FB, paralelno radim intervju, svakih sat vremena bacim pogled... ručak je gotov, psi su prošetani, vijesti objavljene...blog napisan,veš opran, krumpirići na kolodvoru već satima očišćeni, smijem se sa golubovima i sviram Inside my Casket, hm, eto još ne plačem. Umjesto toga čekam poruku na FB iako nije prošlo 60 sati. Ne mogu to objasniti. Jednostavno sam idiot, nema apsolutno nikakve logike u izborima koje radim, vjerovatno nikad nije ni bilo ali jebemu pa sa godinama bi trebala počet slušat razum zar ne? Kako onda moj glupi mozak može napraviti takav odabir? I zašto sam tako sretna sa izborom? I izađite na referendum.

...Are you still getting by?
Was I your knight in shining armour?
Or the apple of your eye?
Or just a step, a fucking step to climb?...

Linije i granice, uvijek je teško balansirati između onoga što bi trebali i onoga što bi htjeli. Racionalni dio stalno nešto viče...kreni na vrijeme na posao, preko ceste pogledaj lijevo-desno, ne vjeruj strancima, lijepo se ponašaj, pazi što govoriš, pazi, pazi, pazi... bez prestanka um daje - upozorenja i znakove.

...skin is softer than the bluest eyes, with the warmth that I need
gives me a place to hide from the streetlights burning through the bedroom window...

Biti mrvicu zlo...dobro je to, dokle god nitko ne nastrada. Prošlo ljeto sam obećala da ću živjet punim plućima i ide to... nekako. Riješimo se starih okova i pomičemo linije i granice, k vragu skroz ih srušimo! Jer kad pogledaš ujutro kroz prozor i vidiš sve sitne duše kako sa kišobranima užurbano idu,moraš se pitati kako ustati iz toplog kreveta? čemu se miješati sa sitnim dušama koje u glavi imaju samo pravila, upozorenja i norme...zašto baš mora biti tako mehanički?

...in the shadows yeah there's loneliness we cling to, when the morning comes
we'll go, we'll go our separate ways...

Uhvatim se kako i sama kasnim, trčim na istu ulicu okupanu kišom i smijem se od uha do uha. Svira mi novi AFI, odličan je, ne tipičan, kjut. Balansirati između ispravnoga je teško, zamorno, tragično ali mora se. Balans, kako grda riječ. Dođe kao opomena. Trudimo se ne biti sentimentalni tipovi, otići i doći poput robota, kamena, nečeg praznog, tihog... i žalosno je što uspjevamo. Tako je lako postati kamen.

...I keep my heart in my pocket and I hold,
I hold it tight...

Većinom ne primjećujemo na ulici - ljude, ne zanimaju nas njihove priče, ne zanimaju nas njihovi razlozi, osmjesi, niti balansi. Na kraju svi su samo kapi kiše na prozoru... Već isprazne ljušture, jer svi spreme srce u đep i zaborave ga.

...and we fall through empty corridors
and we talk in useless metaphors...

Voljela bih pripadati drugom svijetu. Danas bi htjela bit pod pokrivačem i gledat Fringe, sa šalicom kave naravno... i srcem na otvorenom, danas imam dovoljno povjerenja u svijet da bih ga mogla staviti na dlan i pokloniti. Biti idiot u 9h ujutro koji se smije radi odlične šalice kave i razgovora do 3h u noći. Sviđa mi se ta misao, kava i ponoćni razgovori, odličan hobij.

...I know that she don't mind if I go away and I don't call,
I know that she don't mind if I’m absent through it all...

Previše je spremljenih srca, potrebno je nekada pustiti stvari da idu, pa kako ispadne. Uvijek dobro dođe opustiti se i biti mrvicu "zlo". Vjerujem ljudima, vjerujem u nova prijateljstva, danas eto, srce na dlanu, može se.

Ovo je ispalo mrvicu teže nego što sam očekivala. Svijet općenito,nije stao kako je trebao...ne znam dali je problem moj karakter ili...okrivit ću svijet... Ha, danas sam čak dobre volje pa mogu. Promjenila sam grad,ljude, posao... Idem iz početka. Puno toga je prošlo, puno toga se dogodilo, puno toga se nije dogodilo. Na trenutak sam bila tu, spremna otvoriti srce i prepustiti se pa kak god ispalo, barem zapisati negdje da sam zacijelila i krenula iz početka... i onda se dogodi to da tresneš svom snagom u zid. Boli, brutalno boli. Prođeš sve faze negiranje, ljutnju, tugovanje, potom stvari i situacije restrukturiraš, na kraju udahneš i izroniš.

Follow your heart to the water
Fill your pockets with stone
Throw your arms around me
Never let me go...

Jutros mi je za oko zapeo post drage blogerice sullivan. koja je spomenula kako inače nitko nikad ni nije živio...preživimo nekakve situacije i stvari, no ne živimo. Životna iskustva skupljamo i definiramo karaktere prema ne znam, eto nedavno sam definirala jedan karakter kao karmu za sve loše što se događalo, rekla bih melem i tako sam sretna jer još uvijek postoje dobri ljudi, melemi =) Kasnila sam na koncert, zaboravila pokupiti setlistu i eto, na drugom kraju te dočeka osmijeh i sunčano "dobro jutar" =) ...Uglavnom da se vratim na temu...trebala sam definiciju, teško je definirati srce, k vragu teško je nekad definirati popis za kupnju, a kamoli srce i misli...zaljepljena sam iskustvom, i željama...i mogućnostima...i ne mogućnostima hahaha i da! moram opet navesti : najbolje bi tek trebalo doći, zar ne? Kada karakter izgradiš na djelovima citata iz najdražih knjiga, zašiješ ih stihovima omiljenih pjesama i zaljepiš ponoćnim razgovorima i slatkim okusom kave...i da, raspadam se, imam tu tendenciju i dalje, ali bar kada se raspadne više ne razvlačim, nego radim rezove...

Hold out your hands, sink into me
Hold out your hands, I'll take you away
Hold out your hands, surrender the weight of this world...