Postoji toliko stvari u životu koje su podložne varijacijama,mi sami smo varijacija na temu...mijenjamo se,rastemo,pa se opet mjenjamo,sve je to dio životnog procesa...ponekad na vrijeme shvatimo što nama treba,ponekad prije drugih shvatimo što njemu/njoj treba.U situaciji kad bi svi očekivali da skreneš desno...ne,ti odeš na suprotnu strano,to je isto varijacija...želja da vidim tvoje misli...počinjem te shvaćati...ili barem se počinjem nadati tome...kako netko može na tako nesavršen i zapetljan način biti tako savršen i jednostavan?izgrađujemo svoje živote na tako nesigurnim temeljima koje već sutra može netko razoriti...ali mi to i dalje gradimo...pokušavamo...borimo se....uvjek se trebaš boriti jer svaki tren ono izgovoreno negdje u daljini se odbije poput jeke i oživi...za neke na dobar način...za neke na loš...
kako sažeti čitav jedan život u rečenicu...ne možeš to...previše je...tvoj karakter zbunjuje ljude oko tebe?pa čak i tebe samog?mene ne...meni se sviđa takav kakav je......
i ti si rekla da trebaš nešto...pronašla si?u redu,nadam se da ti je srce zaliječeno,nadam se da je osmjeh ovaj puta stvaran,a ne krinka koju nosiš kako bi ispala jaka......nemoj glumiti,samo nemoj zavaravati sebe samu...
a zbog nas?neopisivo mi je žao,ali ja svoj život neću voditi na takav način,pitao si me dali bih te varala?bih,svakim poljupcem,pogledom,dahom svoga bića i žao mi je zbog toga...ali nije bilo suđeno,barem ne meni i tebi...
i došao je trenutak kada sam se počela gubiti,počela sam očajavati,ne znam...loše vrijeme,glavobolja,društvo?ne,samo moja sušta duša koja se utopila u svemu ovome...
ali sinoć sam poslušala otkucaj drugog srca i pokazalo mi je nešto...smjer,nadu,ne znam,ima nešto vrijedno pažnje,ovaj put sam to uhvatila prije drugih...
Then you look at me
You're not shouting anymore
You're silently broken
So stay with me...
samo mi dopusti da budem tu...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.