Ovih dana je izgleda opći raspad sistema i to ne samo mojega...ljudi bivaju uhvaćeni u neshvatljive i čudne priče...labirinti su zeznuta stvar...tako komplicirani,a opet vrijedni truda ako uspiješ doći do željenog trofeja...
somewhere there's a reason why things go like they do...kontrola života je nešto za čime svi čeznemo...pokušavamo pohvatati sve konce ili barem otrgnuti se iz ruku koje kontroliraju naše poteze jer tko želi biti marioneta?ali trenutno je zabavno biti marioneta...svi imaju prokleta očekivanja,a ja se samo smješkam...i smješkam...i sve je kako treba biti...ili možda ipak ne?možda je osmjeh na mojim usnama uvertira u nešto drugačije?možda se skriva nešto...ne...uvjeravam vas(a i sebe) ovaj put moja luda glava ne skriva ništa...jednostavno je sve tu kako treba biti...
maybe I don't like it, but I have no choice
I know that somewhere, someone hears my voice...
sutra je novi dan...čeka me ostatak bitke protiv prošlosti,a i
protiv budućnosti(ipak se treba upisati na fax i te sheme)...
ae ali me ni to ne zabrinjava...osjećam se nesputano...mogu lagati cjelome svijetu sada...mogu se okrenuti i otići...mogu nastaviti po svome...mogu nastaviti glumiti...ali me prokleto nije briga,jednostavno se prepuštam...osjećam se pokvareno do srži i zaljubljeno i dobro i sjebano istovremeno...život je siv ali i ispunjen tolikim bojama...
kako je moguće da sam nadahnuta i slobodna pokraj toliko
veza,zadataka i očekivanja...?
Somewhere there's a reason why things don't go my way
,somewhere there's a reason that I cannot explain...
Just like the change of season,
Just may not be my turn
But I know there's a reason,
The lesson's mine to learn
odgovor je opet isti...opet si ti taj koji je kriv za sve ...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.