Marketing
Knjižnica,bioenergija,Milana Vuković Runjić i doručak od slova...
Sa obzirom na moju nevjerovatnu strast prema pisanom slovu koja uvelike i često prelazi granice izdržljivosti živčanih sklopova moje okoline jer se svako malo događa da upravo dok moje najdraže završava doručak i ispituje me o nečemu važnom-ja buljim u neko štivo i ne doživljavam baš previše stvari koje govori (žaooo mi je malishaaa) stoga sam odlučila smanjit strasti i okaniti se tobože čitanja,no ja ne bi bila ja i pustio me Bog na miru-kada mi je u ruke dospjela mala pinky knjigica-sažeta zbirka kolumni Milane Vuković Runjić,već u samoj knjižnici dečko koji mi je izdavao knjigu sumnjičavo me pogledao i pitao jesi li sigurna?nije ti to baš neko štivo.Na pitanje je li ju pročitao? odgovorio je-naravno da ne.Nisam znala što da mu kažem,a već me počeo nervirati sa tipično zaostalim (seksističkim) primjedbama o autorici čije ni ime nije mogao pravilno izgovoriti.
Žensko pismo u posljednje vrijeme se dosta razmahalo,hvala Bogu 21. stoljeće lagano pod svoje okrilje prima i ovaj književno zabačeni komad zemlje u kojem baš boravim,gdje je do sada najveći uspjeh izdavanje zbirkice knjiga o samom Sisku i rafineriji.Žensko pisanje se počelo aktivirati,nije nešto posebno ali ne želim biti prekritična jer je i to već poprilično puno sa obzirom na sam mentalitet grada(čisti primjer je gore navedeni muški primjerak osobe koja radi nešto što očigledno nije za njega),a kako je u gradskoj knjižnici na posljetku ipak zavladao većinom ženski lobij stvari kreću na bolje,unatoč tom jednom primjerku možemo se pohvaliti zadivljujućim dječijim odjelom-Sisak-Caprag i općenito cjelim tim odsjekom u Capragu koji količinom štiva koje posjeduje po starosti i opusu nije ništa posebno ili impresivno,ali je impresivno da upravo taj ženski tim i dalje marljivo radi na unapređenju čisto jer su eto i same zaljubljenice u pisano slovo.Pod njihovim okriljem izašla je i manja zbirka Neobične priče o gradu Sisku čija sam ponosna vlasnica i ja,sve u svemu-simpa.Dakle drage djevojke,dame,žene i sve koje se osjećate glupo svaki put kada vam se tuntlek u knjižnici skoro odvali smijat u facu jer uzimate ružičastu knjigu-ignorirajte i izađite sa smješkom,nikad ne znate što možete pronaći baš u tom malom pinky štivu.
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.