Kišne kapi su u ova dva-tri dana potpuno okupale ovaj moj ludi grad...danas sam i sama pokisnula ali nie me bilo briga,topla kiša me zapravo oraspoložila i izvukla osmjeh na lice.Prije nekih sat vremena je prestala padat i čak se počelo razvedravati ali onaj osjećaj od jutros još traje...onaj izdajnički osmjeh koji se pojavio na mom licu kad je on ušao jutros u kafić nije se pomaknuo sa moga lica...kako je neobičan osjećaj kad izgubiš nešto što si volio i poznavao i kad postaneš ravnodušan toliko da ti je svejedno,ne želim da mi postane mrzak a tak je krenulo,ovo moram riješiti što prije jer neke stvari postaju nepredvidljive i ne mogu uvijek kontrolirati pojedine situacije...kako najbolje sročit ovu zbrku osjećaja?to je kao kada piješ dugo,dugo točenu Stellu,sviđa ti se i uživaš u njoj,jedan dan netko negdje pogrješi i njen okus se promjeni.Ostaješ piti svoju točenu Stellu ali to nije to.Jedan dan se slučajno zalomi Kaltenberg,oduševi te ali iz nekog razloga ga ne možeš trajno piti i vratiš se svojoj izmjenjenoj točenoj Stelli...takav je to osjećaj...večerašnji izlazak bi trebao biti standardan,no nekako mi se ne čini da će baš biti...iskreno se nadam da će sretni pivopija dobiti svoju dozu ludog Kaltenberga...a do tada je lijepo gledati kako se ulice vraćaju u prvobitno stanje dok toplina pomalo tjera lude kišne kapi...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.