|
U posljednje vrijeme teško pronalazim nešto što me veseli,na normalne situacije obično reagiram preimpulzivno i na način na koji ne želim zapravo reagirati...imam osjećaj da tonem i da ne postoji nitko tko bi se sagnuo,primio me za ruku i izvukao van...
Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free
Kako objasniti nagon koji te tjera da uletiš među zvijeri dok trgaju neoprezni plijen...ne mogu ga objasniti,to nije osjećaj za pravdu i želju za pravilnim stanjem stvari...to je jednostavno suludi optimizam da se stvari daju spasiti...kao i svaki put jutro nosi toliko verzija događaja,toliko iskrivljenih viđenja...ili nisu iskrivljena?možda su samo malo drugačija od mojega?
Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone
Zašto prije svega stalno lažem samoj sebi?Uvijek kažem da je sve ok...i trudim se držati sve na okupu...popraviti druge,da to mi dobro ide...popraviti sebe,ne nie to moj teritoriji,to je previše za mene...I svjesna sam da griješim i da moram pronaći izlaz,ali ga ne pronalazim,uopće se ne trudim pronaći ga...puštam stvari da idu svojim tokom iako je potpuno pogrešan...
No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death Greets me warm, now I will just say good-bye
I suludo je očekivati bolje...trenutno ništa ne može biti bolje...uletjela sam među zvijeri i prošla bez vidljivih ozljeda...no da,ostala je jedna...skrivena.
|
