I'm not crazy. My reality is just different than yours.

a što reći...sa dolaskom sunčanih dana i moji postovi su postali prozračniji,to ne znači da sam prestala razmišljat o težim stvarima,sumornijim temama i sl. samo sam recimo prestala gnjaviti ljude toliko sa time ,ae a i ovakvi cukani dizajnići su zanimljiviji...enivej,di sam stala?a,da...sunce...hm,kad pogledam zapravo je fora kako vrijeme utječe na raspoloženje,npr.cjelu zimu su me mučile glavobolje,depresija,potištenost i sl.,a sad sa prvim zrakama sunca sve je to nestalo i ostalo mi je samo uživanje u toplini,glazbi i onom mom chupavom chudu...hehe,pervezno...a šta ćeš,život je takav...jedan dan si super,dugi nisi,treći si mrtav,četvrti si opet živ i tak cjeli tjedan,pa onda tjedan za tjednom i na kraju umreš,a baš morbidne ideje taj život...još jedna od morbidnih ideja je da samo u grobu nema snova...mislim da i onda čovjekove misli lete,to jednostavno mora biti tako...jer ako nemamo snova,ako naš tok misli prekida nešto tako banalno kao smrt,e onda smo baš u banani...jer ja se ne bih željela odreći snova,misli,onoga što čini moje ja i to radi toga što moram umrijeti,ma glupost,ne može to tako...a ne,ne,i ne...a i lutanja su čudna stvar,jednostavno obuješ starke i kreneš na put i baš te briga gdje ćeš završiti i onda završim tamo negdje...i nije mi krivo radi toga,samo ruksak na leđima sa Spužva Bobom,starke i kreneš na put...i završiš npr.iza gimne ili na rokiću i tak...a i moram prestat zafrkavat ljude sa Iron Maidenom,ja u biti njih zapravo poprilično volim,ima stvari koje su ono...život znače...ja dajem veliku važnost stvarima kao cjelini stoga tak pristupam i pjesmi i onda otkrijem nešto što savršeno funkcionira...ala kak sam ja izmješala ovaj post...mislim da je vrijeme da ga privedem kraju i obućem natrag svoju bjelu košuljicu i vratim se u svoju sobu,naime teta dr.Psihić je opet izgubila ključeve...ccc...a ja ih našao ,stoga ovaj...za kraj...