preživjela sam i današnji dan...bila sam na rubu i izvukla se,no kao po dobrom starom običaju postoji ta jedna mala kap u moru života koja sve uništi i ja se...ja se jednostavno izgubim...TI si jedna spoznaja u mom umu...spoznaja koja boli...ne volim te...a činiš me sretnom...volim te...a rasplačeš me za tren,a da čak nisi ništa ni rekao...ne znam kako se više nositi sa svime time...pretvaram se u ono što ne želim,postajem slabija nego što smijem biti...ni današnje svađe sa svim tim panjevima mi nisu odvukle misli,ne dovoljno...i otkrila sam se...jednoj osobi...nie mi žao...vjerujem da će čuvati to za sebe...i zašto dovraga opet pišem o tebi?...zašto se sve moje misli u pola dva ujutro vrte oko tvojega lika...zašto te nema?zatvaraš me u kaos...zašto to ne vidiš?nisam ni shvatila kad si mi se zavukao u srce...nisam to željela...nisam to trebala dopustiti...trebala sam se jače boriti...ali kako da se borim protiv tebe...ti si otrov...ti si moja gorčina... |