Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/parasomnia

Marketing

Never opened myself this way life is ours, we live it our way...All these words I don't just say and nothing else matters...

Ovo nije apel,niti je nekakav poseban buntovnički čin...ovo sam jednostavno ja



Zar niste dosad shvatili da ja ne volim tradiciju?isfurane norme i usiljena pravila?ne može to tako...nea šanse...



tipični stereotipi nisu ono čemu se ja priklanjam...nisam ekstremist,feminist,anarhist nisam ništa od toga iako sam sve po malo...istina je da me ljudi šokiraju...danas su malo aktivniji nego uobičajnih dana,ali što me više šokiraju ja se lakše nosim sa svime time i postajem...upravo to,otporna...priča:Žena se treba udati i do 20 roditi djecu jer su ona njezin život,vrhunac svega...a ma molim lijepo?baš da vidim magare koji bi me natjerao da se odreknem svoga osobnog razvitka i zapnem na farmi usred Petrinje?bravo,što drugo reći....ja iam fix ideje ali neki su zaslužili ovacije od 5 dana radi ovakvih izjava...žemski dio ekipe molim vas lijepo(opet naglašavam da nisam neka feministkinja)ali kad čujete izjavu tipa:Ma vama ženama treba da se udate do 20,nakasnije 30 i rodite gomilu djece opalite dotičnom neandretalcu šamar preko cjele zatucane glavurde...neam ja ništ protiv kikača ali zahvaljujući EGOISTU u meni shvaćam da ako se sama ne razviješ kao osoba,kako ćeš isto pružiti čedu svome jedinome?ili još ak se zalomi niz od po njih nekoliko?u svakom slučaju djeca jednog danas su više nego dobrodošla,ali ne dok sam i sama praktički dijete...onak,neću valjda gleat crtiće sa njima?ahem,pozdraf profki kojoj vječito kasnim na sat pošto stalno buljim u jednog zamamnog,žutog komada....volim ja vaš predmet,al on je jedan jedini



Sloboda je pravo s kojim bi se svi trebali roditi,no treba nam 18 godina(barem u ovoj državi)da je dobijemo(naravno sa odmah priljepljenom odgovornošću,baš ti hvala ŽIVOTE)...i stoga dok stojim još uvjek na vražijem peronu jer vlak koji me treba odfurati dalje kao po običaju kasni...moram se naviknuti na neke stvari na koje sam se trebala naviknuti još odavno,al jbg barem se trudim,za razliku od nekih koji lebde u vakumu ispraznosti...o kako ja volim griješiti...tako uviđam da sam barem živa...a toliki je put pred menom(osim ak me zgazi auto pa skoro odapnem kao my sisterica Padalo)



u međuvremenu šarat ću po svojim zidovima KOLIKO GOD JA TO HOĆU POŠTO SAM JA TA KOJA TAJ PROKELTI ZID KREČI!!!!!!I za kraj...

Crveni makovi...

Opet su jutrom procvali
u žitu makovi skriveni
Sve su nam njive ovili
cvetovi njihovi crveni
Znaš li majko, majčice
kakvi su ono cvetovi
što rastu po našim njivama
tako divni crveni?
Što rastu po našim njivama
tako divni crveni?
Gorki su, sinko plodovi
čemer je ono procvao
Umesto zlatne pšenice
korov je tamo niknuo
Mnogo je krvi poteklo
polja su nam opustela
Jedino što je ostalo
cvetovi maka crvena
jedino što je ostalo
cvetovi maka crvena ...

Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.