Ovih dana sam počinila nebrojeno puno pogrešaka...počevši od obitelji,ljubavi,škole,a ma svega...no za 90% njih se ne kajem...možda i bi da mi je stalo...ali shvatila sam kako je to uzaludno...svake sekunde jedan život se bori za golu egzistenciju,svake sekunde jedan život započinje,jedan završava na ovaj ili onaj način...a mene više nije briga...nedostaju mi neke osobe i nedostaju mi neke stvari ali opet ne dovoljno da se trgnem i poduzmem nešto...
...Cross my heard hope not to die...
...iz moje duše su valjda izvukli sve što su mogli i sad se opet usude gurnuti me u vrtlog besmislenih borbi...a meni se to ne da,smiješno je i suviše glupo uopće okrenuti se i reći nešto...previše je to napora...glupo je biti kamikaza...nije to potrebno,do vlastitih ciljeva se može i bez gubljenja života...tvojeg ili tuđih...previše je sekunda prošlo,tko zna tko se izborio u zadnjih 60...120...23098 sekundi za svoju egzistenciju... tko zna hoću li ja za 2 sekunde biti među njima?svjesna sam toga ali se i dalje ne pokrećem....
...Swallow evil, ride the sky...
Zašto ljudi postanu ravnodušni?Da li nam je to stvarno potrebno?Doći do trenutka neizdržive agonije kada si potpuno sam u prepunoj prostoriji ljudi...Razapni nečije srce,otvori ga,što ćeš pronaći?Tragove drugih...
Kako je moguće biti u prostoriji sa toliko ljudi i ne osjećati da su tu?Koncentrirati se samo na jedno...pogled,osmijeh,dodir nekoga tko više nije pokraj tebe?
...Lost myself in a crowded room...
nekoga tko nije tamo di bi trebao biti?previše je pogreški da bi se kajali...previše je pogreški da bi sve popravljali...pssssst!ne okreći leđa,zatvori oči...ništa ne možeš promjeniti...ne okreći leđa,ne vraćaj se,ne gledaj natrag...nema ničega...samo prokleti osjećaj da se vrijeme poigrava nama...ne da nam da dišemo i onda ruke oko vrata popuste stisak,ugledaš tračak nade i
You fool, you fool, it will be here soon
onda se stisak samo pojača...
najdraže moje samo zatvori oči,ostani "slijep" na sve što te boli...i stisak će popustiti...
ali znaš...najgore od svega...nije me briga...ni za stisak,ni za ono pred čime zatvaram oči ovaj put...ravnodušnost me čini čak i jačom nego bih smjela biti...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.