Ne pišem jer nemam nekakvu potrebu za maltetiranjem ljudi sa besmislenim postovima.Budem uskoro opet,ne brinite .Ovih dana sve ide poprilično dobro moram priznat,napokon se stvari pokreću i odlazim.Bojim se,naravno,ali ne više kao prije jer sada znam da činim pravu stvar.Pokrećem novi život daleko od ovih ostataka snova i nadanja koja su isprana silnim kišama i nevoljama.Zatvaram poglavlje za koje sam mislila da nikad neću imati snage.
Hvala.
Unatoč svim mogućim scenarijima,pa i onome da ću se za 10 godina vratiti natrag slomljena jer će biti zadnji put u životu da sam pokušala vjerujem,ne ja znam da će sve biti ok.Naučili su me pojedinici da budem optimist.
I kada se rasplačem jer gubim konce i kada se smijem jer hvatam žabu po cesti hvala TI što si me naučio smijati se.
Pravi prijatelji su rijetki.Hvala TI što si mi dala priliku da bojam svijet pinky Jupolom,obojala sam ga nehotice i sebi,nadam se da sam i tebi isto barem mrvicu.
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.