31.05.2020., nedjelja

Mislim da će HDZ ostati na vlasti, ma tko pobijedio na predstojećim izborima Volio bih da se varam, ali sve okolnosti i odnosi u društvu upućuju upravo na takav ishod. Sve što je Hitler u Njemačkoj radio bilo je „pokriveno“ zakonom. Tako je i sve što je radio Franjo Tuđman u Hrvatskoj, a nastavili njegovi apologeti, bilo u skladu sa zakonom. Neki pravnici, a pogotovo neke protuhe s Pravnog fakulteta u Zagrebu, su se pobrinuli da Tuđmanovu vladavinu, koja je bila sve samo ne demokratska i u funkciji uspostave države vladavine prava i blagostanja za sve, da o njenoj sekularnosti i ne govorim, „strpaju“ u pravni okvir i tako joj daju privid zakonitog i demokratskog postupanja. Tko će se opterećivati nekakvim odredbama međunarodnog prava, to je za slabiće a ne za nas drčne Hrvate, ustaše pače, kakvo konsenzualno odlučivanje, dosta je obična većina … Odredbama međunarodnog prava nedopustivo ukidanje stečenog prava konstitutivnog naroda bit će svedeno pod dopustivo, ako umjesto konsenzusa koristiš jednostavno većinsko odlučivanje i konstitutivni narod preglasaš majorizacijom. Tako rade nasilnici, kabadahije i Hrvati, ustaše pače, ne rade demokratski opredijeljene vlasti koje poštuju odredbe međunarodnog prava, ali to je kao što rekosmo za slabiće. Jel' se tko od profesora pravnih fakulteta bunio, tko od profesora ustavnog prava prigovorio ili makar upozorio? Nije! Federativni ugovor, temeljem odredbi međunarodnog prava pravni akt najvišeg prioriteta, kojeg se ne smije jednostrano raskidati niti ga raskidati silom, raskidamo pozivajući se na univerzalni lenjinistički princip o pravu naroda na samoopredjeljenje, a napad vlastite paravojske na federalnu vojsku proglasimo nečijom agresijom na svoju državu, koje usput još i nema, jer je nismo stvorili.(sic!) Jel' se tko od profesora pravnih fakulteta bunio, tko od profesora ustavnog prava prigovorio ili makar upozorio? Nije! Konstitutivni narod svedemo na nacionalnu manjinu, ali avaj, te manjine ima više od osam posto, pa ima status „značajne manjine“ koja onda ima neka prava, pa i na fiskalnu, ali i političku autonomiju na područjima gdje čini apsolutnu većinu u stanovništvu, ma nema problema, jednostavno istjeramo „višak“ pripadnika te manjine iz zemlje, taj izgon prikažemo kao samoizgon, svedemo joj broj na ispod 8 % i riješen problem. Jel' se tko od profesora pravnih fakulteta bunio, tko od profesora ustavnog prava prigovorio ili makar upozorio? Nije! Hitler je potreban novac namicao pljačkom prebogatih Židova, ukinuvši im rasnim zakonima pravo na postojanje, a Franjo Tuđman zakonitom pljačkom vlastitog naroda. Može li pljačka vlastitog naroda biti zakonita? Naravno da može, ako doneseš Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva, pa podržavljenjem te narodne svojine ostaviš narod bez njegovog vlasništva. To je najveća pljačka hrvatskog naroda u čitavoj njegovoj povijesti. Ozakonjena! Tvorca zakona nagradiš prekorednim smještanjem među akademike. Može li postojati demokratski uređeno društvo i država vladavine prava bez poštovanja principa trodiobe vlasti? Može ali samo kao privid poštujući Tuđmanov princip „jedinstva hrvatske državne vlasti“, uz to da narod odgovara „hrvatskom državnom poglavaru“, a ne on narodu. Naravno uz šutnju onih iz redova pravnih znanosti. Na izborima osvojiš vlast, može i prevarama, pa četiri godine imaš pravo raditi što te volja, a nitko nema pravo ništa ni pitati, jer ti si pobijedio na izborima i tvoj mandat traje 4 godine. Može li se proći nekažnjen za počinjene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti? U principu može uz preduvjet da nasilnu secesiju proglasiš obrambenim ratom od agresije, a onda imaš pravnika koji će podučiti narod da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini. Itd. i t. sl.! Pa onda, izgubiš izbore, kao 1999., nova vlast je taman profunkcionirala, a ti već kreneš s prijetećim okupljanjima onih besprizornih koje si u međuvremenu smjestio ispod aureole svetosti, naravno lažno optužujući vlasti za sve što god ti padne na pamet. Naravno da ta okupljanja poput onog na Splitskoj rivi u veljači 2001. imaju „miris“ spremnosti na državni udar. Nakon katastrofalno odrađena dva mandata 2011. gubiš izbore, napadaš nove vlasti nemilice i evo te pod šatorom u Savskoj 66 u jesen 2014. pokušavajući pučističkim metodama rušiti vlast, jer ako se u šatoru nije osjetio „miris“ državnog udara i ne samo radi prijetećeg prešetavanja s plinskim bocama, onda ne znam gdje nije. Radi najgore i najkorumpiranije vlade od osamostaljenja do danas, ove HDZ-ovske, Plenkovićeve, opravdano se očekuje poraz HDZ na predstojećim izborima, ja osobno mislim da nitko nije toliko politički nepismen da to ne bi znao, znaju to i u HDZ-u, pa se zato ubrzano poduzimaju radnje da bez obzira na to tko pobijedio na izborima i formirao vladu, HDZ nastavi i dalje stvarno vladati. U ministarstvima i tijelima državne uprave ubrzano se zapošljavaju stranački poslušnici zadovoljavali uvjete radnog mjesta ili ne, kadrovi na nižim rukovodnim mjestima strateški se razmještaju tako da uopće neće biti važno tko je ministar ili državni tajnik niži rukovodni kadar će opstruirati vlasti i slušati i provoditi u život ono što će im biti naređeno iz HDZ-a. Tako da izbori i formalni gubitak vlasti neće značiti i stvarni odlazak HDZ-a s vlasti. A ako ove predradnje i ne bi dale željeni rezultat, besprizorni ispod aureole svetosti su im uvijek na raspolaganju da se okupe i zaprijete. Pa i državnim udarom. S HDZ-om naprijed! U bolju prošlost!

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.05.2020., petak

Pomognimo bratskom austrijskom narodu, … … dignimo hrvatske branitelje, oslobodimo i obranimo Austriju od čega ono, ah da, od jugo-komunističke velikosrpske agresije. Ako smo znali uništiti Hrvatsku, znat ćemo, u ime Krista, protiv komunista i Austriju. Austrijancima su očito dojadili i od lani podosta sterilizirani ustaški derneci, pardon komemoracije na Lojbaškom polju kod Bleiburga, pa su krenuli malo žešće u smjeru da se „najmasovnije neonacističko okupljanje“ u poslijeratnoj Evropi popuno zabrani, pa i bilo kakve komemoracije bilo komu na tom mjestu. Na tom tragu je i izglasavanje rezolucije, istinabog neobavezujuće, u Austrijskom parlamentu, kojom se od vlade traži da se ubuduće zabrani svaka komemoracija u Bleiburgu. Tom zasad, kako rekoh neobavezujućom rezolucijom, koja je poslana parlamentarnom Odboru za unutrašnje poslove, se Federalnog ministra unutarnjih poslova Karla Nehammera poziva da „razmotri sve mogućnosti i pravne mjere na državnoj, bilateralnoj i europskoj razini kako bi se 2021. i u sljedećim godinama spriječila ultranacionalistička-fašistička komemoracija u Bleiburgu/Pliberku, na austrijskom teritoriju, a uzimajući u obzir odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Europske konvencije o ljudskim pravima i ostale ustavne odredbe". Za Rezoluciju su se izjasnile sve austrijske parlamentarne stranke, osim desničarsko-populističke Slobodarska stranka (FPÖ), koja je jedina bila protiv. Ma tko ih šiša, reći će naši „blajburgeri“, nek' kod sebe zabranjuju; ups, pa to je kod njih ... ma nek' si onda mami zabranjuju! Nama Hrvatima svi sve zabranjuju samo zato što smo Hrvati, sad bi nam i nacizam zabranili, kao da mi nismo ratovali u ime i na strani Trećeg Reicha čak i 7 dana duže od nacista. Sve je to zato što smo se drznuli i pod vodstvom gorostasnog velikomučenika Franje Tuđmana kroz provedbu fašističke kontrarevolucije srušiti njihovu Jugoslaviju; ups, pa bila je naša ... i srušiti, uništiti i razoriti i svoju vlastitu državu. Nek' se srame kod njih rođenog velikog Adolfa, koji se valjda od nelagode i u grobu okreće! Šteta što danas nema nikoga poput bana Jelačića da digne hrvatske branitelje, pardon domobrane, povede ih i uvede reda u taj komunistički pakao od Austrije. Neka jurnu na Austriju i pokažu tim Hitlera nedostojni Austrijancima da Hrvati imaju pravo biti "muljevito dno Evrope", jer to svojim "viteštvom" i zaslužuju. Uostalom „blajburgeri“ predvođeni dičnim hrvatskim muževima Božom Vukušićem i Vicom Vukojevićem su uvijek bili dovoljno „domoljubni „ i u svojem „domoljublju“ maštoviti, naći će oni izlaz i u slučaju ako se zli Austrijanci drznu zabraniti svako okupljanje kod Bleiburga. Možda se mogu sa svojim slovenskim istomišljenikom, Janezom Janšom, dogovoriti da se „komemoracija“ pokojnoj NDH održi na nekom od kultnih mjesta u Sloveniji poput Kočevskog roga, kod Hude jame ili Teznom kod Maribora … mogli bi im se tamo pridružiti obožavatelji slovenskog domobranstva i Rupnikove „Bele garde“, a pozvati bar još i ljubitelje crnogorskih četnika, ako već ne i one druge … bilo bi to onda okupljanje pod nazivom „jugoslavenski kvislinzi na okup“ … A onda opet, nije Slovencima ni za vjerovati, moglo bi se komemorirati i doma, recimo na Macelju ili kod Jazovke, samo nijedno od tih mjesta nema onu blajburšku karizmu, onaj posebni štih stratišta na kojem nitko nije ubijen. „Blajburgeri“, na potezu ste, sve uz škrgut zuba i proklinjući Austriju!

- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.05.2020., utorak

Tko nam to i što zapravo nudi? A da, vrijeme je predizborno, situacija u državi i društvu gotovo da i ne može biti gora, iako znam da može i znam da „nam je već jučer bilo bolje nego što će nam biti sutra“, kako nas je to za vremena podučio pokojni Joža Vlahović. Predizborno vrijeme je uvijek podobno za bujanje dobrih želja koje nude stranke ili pojedinci, svejedno, kojima je samo jedno zajedničko a to je da nas ostvarenje svih tih želja nepogrešivo vodi jedino u pakao. Oni koji su nas pred trideset godina uputili prema paklu, ne posustaju, njima se u tom hodu samo prišljamčuju oni jednaki njima ili i gori od njih. Oni, koje ja zovem, ne ljudima nego, zbog zla koje nose sa sobom, artefaktima iz paklene kuhinje. Okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž mržnju i zločin, nikako da odustanu od nuđenja boljeg života ili bar nekakvog izlaza, čuj, oni koji su nas u zlo uvalili bi nas iz zla vadili. E pa to ne ide, nije nikad i nigdje išlo. Svi se natječu u nuđenju popravka i dogradnje Tuđmanovog nacionalsocijalističkog čardaka s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma, kao da je takvu građevinu moguće popravljati i dograđivati? Katonovo pravilo kaže da to nije moguće, a to pravilo je na kušnji 2.250 godina. Rimski državnik i pravnik Marcus Portius Caton (234 p. n. e. – 149 p. n. e.) uveo je u područje pravnih poslova tzv. Katonovo pravilo (Regula Catoniana) koje glasi: Quod ab initio vitiosum lapsu temporis convalescere nequit – Što ne valja od samog početka ne može se popraviti protekom vremena. A država koju nam je Tuđman „stvorio“ ne valja ni u ideji ni u izvedbi od samog početka. Srame se antifašizma i odbacuju ga, a bez njega Hrvatske kao države ne bi bilo, poslušno u Saboru odaju počast tobožnjim „nevinim žrtvama Bleiburga i križnih puteva“, a zapravo kvislinškoj tvorevini i fašističkom zločinu tzv. NDH, uzdignutoj na pijedestal Isusa Krista, jer otuda jedino i potiču „križni putevi“? Polovica vrha SDP-a su politički sinovi Milana Bandića, politiku su učili kod tog „profesora emeritusa“, kojeg se tobože odriču kao da smo mi zaboravili da je Milan Bandić SDP-ov projekt. Minimum političke pismenosti će nam reći da oni ne mogu drugačije od Bandića, jer drugačije naučili nisu. Nisu se niti pokušavali mijenjati. S njima takvima u opoziciji je HDZ vladao nepodnošljivom lakoćom i dalje će do potpunog uništenja države i fizičkog nestanka hrvatskog naroda. A što nas čeka ako koalicija predvođena SDP-om osvoji vlast, pokazale su Račanova i Milanovićeva vlada, samo nastavak tabananja HDZ-ovim putem u propast. Istini za volju, SDP je manje zlo. Samo i manje zlo je zlo, nije dobro. O da, reći ćete tu je Domovinski pokret Miroslava Škore, ljudi prepunih kršćanskog milosrđa do mjere da ih iole pametan čovjek zaobilazi u širokom luku, ljudi kod kojih kao ni kod njihovog gurua Škore nema niti minimuma osjećaja za opće dobro, pa oni i ne mogu narodu ništa dobrog ni ponuditi a kamo li donijeti. Pa što, reći ćete i Ameri su si na odgovorne i najodgovornije funkcije birali glumce, jesu, kažem ja, ali ipak nisu birali zabavljače i stand-up komičare. Dovest će Škoro i pokojeg torijevskog poklonika M. Thatcher iz UK da nam otvori oči i prokaže Škoru kao čovjeka koji nudi promjene, a zapravo da nama ipak malo politički pismenijim samo potvrdi da je Škoro projekt krupnog kapitala i KC. A evo nam i ovih s imenom i prezimenom koji nam kao conditio sine qua non izlaza iz bijede nude suočavanje s prošlošću i to ne bilo kakvom, nego onom totalitarnom, ne pitajući se niti trenutka što u RH na društvenoj i političkoj sceni radi kvislinška tvorevina i fašistički zločin, kad su se s njom pred 75 godina obračunali oni koji su umjesto mržnje i smrti nudili ljubav i život. I 09. 05. 1944. uspostavili FDH kao nacionalnu državu hrvatskog naroda nositelja izvornog suvereniteta, tako da jedino taj datum ima smisla slaviti kao dan državnosti. No antifašizam nam „imenjaci i prezimenjaci“ ne nude, nude nam fašizam proglašavajući one, koji su načičkani ustaškim znakovljem, kao pripadnici HOS-a, stranačke milicije HSP-a, zakletvu polagali ispod velikog Pavelićevog portreta, kao nekakve osloboditelje i borce za Hrvatsku. I bili su! I još uvijek jesu! Ali borci za tzv. NDH pa im kao takvima i isključivo ustaški pozdrav, ZDS, treba i ostaviti, jer to kao nije „onaj“ ZDS.(sic! Kreteni! E i sad dolazimo do „pravog“ suočavanja s totalitarnim režimom, onim gadnim, komunističkim u SFRJ. Pa dobro kažem ja suočimo se, samo zašto se uporno od nas traži da se suočavamo s režimima zemalja VU, kad društveno-politički sustav u SFRJ nije imao gotovo ništa usporedivog sa realsocijalizmom u SSSR-u i drugim zemljama VU? Ili da jednostavno prihvatimo tvrdnje suočavatelja o društveno-političkom uređenju SFRJ kao totalitarističkom iako znamo da on to nije bio, naprosto zato što najotvoreniju i najsigurniju državu svijeta samo politički nepismene i nedobronamjerne budaletine mogu takvim smatrati … Da pričamo, zato što to oni tako hoće, o punim zatvorima političkih kažnjenika iako znamo da u Hrvatskoj za „delikt mišljenja“ nikom nije suđeno nakon Titove smrti, a zatvori su bili poluprazni. Da kažemo da je u SFRJ carevala tajna policija, samo kako to da bi oko 5.500 pripadnika službi sigurnosti u SFRJ bilo isto kao primjerice oko 300.000 pripadnika „Securitate“ u Rumunjskoj ili STASI u DDR? Da pričamo o višestranačju kao istoznačnici za demokraciju iako znamo da tome nije tako? Pustimo ih neka se suočavaju sa čime i s kim god hoće, ali im glasova ne dajmo. Hvale se svojim pravničkim obrazovanjem, a ja ih pitam kako to da pojma nemaju niti o osnovnim atributima državnosti prema Teoriji države i prava, pristajući na tvrdnje bagre i brabonjaka da SRH u SFRJ nije bila država i da ju je kao državu trebalo stvoriti? I onda bi ta povijesna zadaća pripala baš „ekspertu“ Franji Tuđmanu!? Upućujem ih da onda Teksašaninu kažu da Teksas nije država ili Bavarcu da Bavarska nije država … a SRH je u SFRJ bila više država nego što je to Teksas u SAD ili Bavarska u Njemačkoj Kako to da im nije poznato da se prema odredbama međunarodnog prava konstitutivni narod ne smije majorizacijom preglasavati, a to je prema Srbima učinjeno u Hrvatskoj, a onda u zajednici s Muslimanima i u BiH? Kako to da im nije poznata hijerarhijska pozicija federalnog ugovora kao pravnog akta najvišeg prioriteta kojeg se ne smije jednostrano raskidati niti ga raskidati silom? Kako to da im ko pravnički obrazovanim nisu poznata značenja pojmova secesije, pogotovo one nasilne, agresije, građanskog rata, okupacije … teritorij pod kontrolom pobunjenika prozvati okupiranim ne može baš svatko, a pogotovo netko koliko-toliko zdrav u glavu. Doduše, Zvonimir Šeparović, Jakša Barbić, Smiljko Sokol … ih baš i nisu mogli naučiti ičem pametnom. Dakle bez zadrške prihvaćaju Tuđmanova podvale i laži nudeći nam nešto novo zastupajući te podvale i laži. Kako to može biti išta novo i išta dobro? Žao mi je, ali milosti im ne tražim, niti bih im je dao. Kao što im neću dati niti moj glas na izborima. E pa ja ću vjerovati jedino onima koji će nam reći da je Franjo Tuđman uz pomoć okrutnih pljačkaša, bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž, mržnju i zločin, kroz nasilnu secesiju u Hrvatskoj izvršio fašističku kontrarevoluciju i istjerao „višak“ Srba iz Hrvatske. Zato jer je to istina zasnovana na činjenicama.

- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2020., subota

Jesu li HOS-ove majice i logo jedini znaci bujanja fašizma/ustaštva u RH? Ako bismo sudili prema reakcijama i izjavama predsjednika RH, onda bismo zaključili da to nedvojbeno jesu, jer ga neki drugi očiti nasrtaji na antifašističko nasljeđe hrvatskog naroda uopće ne smetaju. A morali bi i trebali bi, ako ne želi da RH nosi pečat nacifašizmom premrežene države. Njemu je izgleda u potpunom redu Tuđmanova fašistička kontrarevolucija, eufemistički nazvana „stvaranje države“, uspostava dijaloga s fašizmom (rekli bi Tuđman – Luburićev proces pomirbe), promocija fašizma (ustaštva), diviniziranje tzv. NDH, negiranje ustaških zločina i holokausta, pozdravljanje „rimskim pozdravom“ i ZDS, postrojavanje i marširanje spodoba u crnom, poput Skejinih „bobanovaca“, proslave 10. travnja, mise za ustaške zločince, hodočašća na Lojbaško polje i mjesta drugih „postaja“ „križnog puta“ i polaganje vijenaca „nevinim žrtvama“ ili je to otkapanje masovnih grobnica i sahrana posmrtnih ostataka u borbama s partizanima poginulih pripadnika okupatorskih i kvislinških vojski, prethodno proglašenih „nevinim žrtvama jugokomunističkih zvjeri“, uz vojne počasti itd. i t. sl. Nismo čuli da se predsjednik oglasio ni povodom „izvoza“ „blajburške tragedije“ u susjednu BiH, nema tu skrivanja iza KC jer pokrovitelj „komemoracije“ je Hrvatski sabor, dakle hrvatska država. Ako si antifašist, boriš se protiv svih pojavnih oblika fašizma, znači protiv svega pobrojanog, ne možeš raditi selekciju, jer ni selektivni antifašizam ne postoji. Antifašist jesi ili antifašist nisi. Ali eto, našeg predsjednika Države silno smetaju insignije HOS-a, odredit će se prema njima pa radi njih i napustiti svečano okupljanje, ispravno, ali će zato koji dan kasnije “hodočastiti“ do Teznog kod Maribora, jedne od postaja „križnog puta“ i tamo položiti vijenac „nevinim žrtvama“. Time će se predsjednik RH, Zoran Milanović, prema definiciji generala Pattona sam svrstati među one opasne ljude koji „previše znaju o premalo toga“. Jer da zna dovoljno o onome o čemu želi docirati, riječ je naravno o ustaškom mitu pod zbirnim imenom „Bleiburg“, Zoran Milanović sasvim sigurno ne bi hodočastio u Bleiburg, a je, niti bi polagao vijence „nevinim žrtvama“ na mjestu neke od „postaja“ „križnog puta“, poput Teznog npr., a još manje bi zamjerao predsjedniku Vlade što nije bio na Bleiburgu, a sasvim sigurno ne bi izjavio sljedeće (24sata): “Ostaje činjenica da je netko naredio i izvršio pogubljenje tisuće ljudi koji nisu suđeni, a bili su vojni zarobljenici koje britanska strana nije htjela prihvatiti. To je mrlja, infekt najtežeg stupnja koji se nikad neće sprati s duša onih koji su vodili grozan, ali pravedan i pobjednički rat. Zašto je to netko htio, puno je verzija. Žrtve su stvarne, nitko ih ne dovodi u pitanje, ali upitnika još ima. Sutra je spomendan prema hrvatskom zakonu o blagdanima koji je u stvari u tekstu isti još od 1996. Taj spomendan se zove Dan spomena na žrtve u borbi za slobodu i neovisnost. Neobičan naziv. S obzirom na to da sam bio premijer i osobno 2012. ukinuo pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad obilježavanjem u Bleiburgu, ovakve stvari su mi promicale. Ima još tema o kojima ćemo trebati razgovarati. Ratovi su gotovi, ali mi smo moderna europska država, svjesni, otvoreni, ali nema razlike da se u nekim stvarima sramotimo.“ Za njega je nesporna činjenica nešto za što niti brojni ozbiljni povjesničari usprkos svem svojem nemalom trudu nisu našli dokaza, a nije uspjela ni čitava ergela proustaških falsifikatora istine i vremena, a nije da se nisu trudili i da se ne trude … naime da je „netko naredio pogubljenje“. Time ja niti u jednom trenutku ne želim reći da pojava bezobzirne osvete i retalijacije nije bilo, jer ih je bilo. Ni manje ni više nego kod svih vojski i pokreta otpora Antifašističke koalicije. A da, Simo Dubajić je svjedočio da je poboj Hrvata naredila Milka Planinc tada 21-godišnja studentica, politički komesar voda veze 11. Dalmatinske brigade, čuj, politički komesar voda naređuje ono što komandant armije nije smio. To je i za notornog Josipa Jurčevića previše … Da je tkogod Zorana Milanovića podučio o tome što se na prostoru okupirane Kraljevine Jugoslavije događalo od travnja 1941. do tog 15. svibnja 1945. kod Bleiburga možda bi malo drugačije gledao na „nevine žrtve“, a da mu je tkogod objasnio što se podrazumijeva pod pojmom „višak nasilja“, još i puno drugačije. Dovoljno je reći da se s time nijedno vojno zapovjedništvo nije znalo nositi, niti spriječiti činove bezobzirne osvete i retalijacije pobjednika, nakon što je rika topova zamrla. Samo kao primjer, podaci kažu da se od moćne von Paulusove armije kod Staljingrada, čiji su pripadnici prisiljeni na predaju, iz zarobljeništva nakon osam godina vratilo njih svega pet do osam tisuća, zavisno od izvora. I nitko se tome ne čudi niti po Sibiru traži kosti, jer da se to u Njemačkoj sjete i još umrle i pogubljene proglase nevinim žrtvama dobili bi od Rusa detaljne podatke o svim stravičnim zlodjelima koje su nacističke horde počinile na tlu bivšeg SSSR-a uz „cubok“ da je u 2. Svjetskom ratu živote izgubilo 28 milijuna sovjetskih građana. Zato znajući sve to Angela Merkel u Moskvi moli za oprost i izražava svoju zahvalnost Rusima (sovjetskim građanima) što su Nijemce oslobodili nacizma. Ne lupeta o ubojstvima, pljačkama i silovanjima koje su na tlu Njemačke počinili pripadnici CA, iako je svega toga bilo i ne baš u zanemarivom broju. Nijemci su naučili što je uzrok, a što posljedica. A onda opet svi pripadnici kvislinških vojski koji nisu položili oružje do 23:01 sati 08. 05. 1945. kako je to bilo određeno „Aktom o bezuvjetnoj predaji njemačke oružane sile i svih vojski pod njemačkim nadzorom“, hijerarhijski „najstarijem“ dokumentu onog vremena, preveli su se u status odmetnika (franktirera, boraca izvan zakona), oni niti nakon razoružanja nisu bili ratni zarobljenici nego razoružani odmetnici, na koje se zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava ne primjenjuju, niti se oni i nakon što su položili oružje imaju pravo na njih pozivati. Priča da oni to nisu znali, „ne pije vodu“ jer je prema svjedočenju ustaškog pukovnika Danijela Crljena na to u jutro 09. 05. 1945. upozorio domobranski general Tomašević, svjestan da su OS tzv. NDH vojska pod njemačkim nadzorom pa se „Akt o bezuvjetnoj predaji …“ i na njih odnosi i da su se i oni trebali predati onim savezničkim komandama i snagama s kojima su do 23:01 sati 08. 05. 1945. bili u borbenom kontaktu, a to znači jugoslavenskim partizanima, tada već preimenovanim u JA. I da stvar bude gora, u članku 5. Akta stoji: „U slučaju da njemačka visoka komanda ili bilo koja sila pod njihovom kontrolom ne postupi u skladu s ovim aktom o predaji, vrhovni zapovjednik, savezničkih ekspedicijskih snaga i sovjetska visoka komanda poduzeti će takve kaznene ili druge radnje koje budu smatrali prikladnim.“ Pripadnici kvislinških vojski s područja okupirane Kraljevine Jugoslavije evidentno nisu postupali u skladu s Aktom. I bili kažnjeni! Uporno se propušta reći da su po konačnoj predaji na koju su prisiljeni pod prijetnjom potpunog uništenja, civili, osim ustaških dužnosnika, odvojeni od uniformiranih i poslije provjere gotovo svi pušteni svojim kućama, kao i to da su odmah počeli s radom prijeki vojni sudovi uspostavljeni prema pravilima UVS-a. Na samom kraju rata u redove jugoslavenskih kvislinga prisilno mobilizirani mladići, odmah su upućeni na dosluženje vojnog roka u JA. I na kraju JA se u postupanju prema poraženima krajem rata i po njegovom završetku od savezničkih vojski razlikovala u tome što nije bilo pljački ni masovnih silovanja. Bilo bi jako dobro da se sam predsjednik RH, ako dosad već nije, informira i potraži podatke, ne samo o ustaškim zločinima s posebnim naglaskom na njihova besprimjerna zvjerstva i surovosti u postupanju prema žrtvama, posebno prema pripadnicima srpskog naroda u Hrvatskoj, pa ako nigdje drugdje onda u notama koje su Saveznicima i Svetoj stolici temeljem prikupljenih obavještajnih podataka i saznanja upućivale Jugoslavenska vlada u izbjeglištvu i kralj. Puno o tome mogu reći memoari Edmunda Glaise von Horstenaua opunomoćenog izaslanika Wehrmachta u tzv. NDH, svjedočenje Siegfrieda Kasche-a, veleposlanika Trećeg Reicha u tzv. NDH i izvještaji Hansa Helma, šefa Gestapoa u tzv. NDH. A za stjecanje dojmova o detaljima tog užasa, bilo bi dobro pročitati studiju srpske pravnice/povjesničarke Smilje Avramov pod naslovom „Genocid u Jugoslaviji 1941. – 1945.“ Niti nacisti, niti ijedna od kvislinških vojski nije po svireposti pri činjenju zločina bila ustašama niti do gležnja, a kamo li do koljena. A kako i zašto su pripadnici kvislinških snaga s područja Jugoslavije uopće došli do Bleiburga? Prema onome što se zna, najveći je krivac bio papa Pio XII i njegov „najvjerniji vojnik“ Alojzije Stepinac, kojeg je papa izvijestio da su Englezi, koji su već bili u Austriji, spremni prihvatiti predaju OS tzv. NDH, a da postoje velike šanse da tzv. NDH i poslije rata nastavi postojati kao nezavisna država. O tome Stepinac promptno obavještava ustaški Glavni stan i kolone kreću pobijajući se pod borbom prema Austriji. Najednom su svi znali da ih tamo čekaju Englezi, koji izgleda jedini nisu znali, ostali su u čudu i skladno odredbama „Akta o bezuvjetnoj predaji …“ predaju sad već odmetnutih vojski odbili prihvatiti. Bilo bi zanimljivo čuti od predsjednika RH kani li on i dalje širiti svoju priču o „nevinim žrtvama“ „Bleiburga“ i “križnih puteva“ i u svojem se „antifašističkom žaru“ zgražati samo nad ZDS i HOS-ovim spomen-tablama i majicama?

- 13:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.05.2020., srijeda

Njemačka jest respektabilna demokratska država, a R Hrvatska to nije Ne, nije Njemačka respektabilna država radi svoje veličine, brojnosti Nijemaca, svoje gospodarske moći … ona je to i radi toga, ali je to prvenstveno radi priznanja svega zla koje je u ime njemačkog naroda, čiju je podršku itekako uživao, počinio nacistički režim i snage da se radi svih nacističkih zvjerstava i zločina ispriča svijetu i skrušeno zamoli za oprost. A onda i zato što se uspješno bori protiv neonacizma i suzbija sve njegove pojavne oblike na svojem tlu. Mislite li da je bilo lako njemačkoj kancelarki Angeli Merkel otići u Moskvu ispričati se ruskom narodu za sva zla koje mu je nanio njemački nacistički okupator i zahvaliti mu za to što je Nijemce oslobodio nacizma. Ili njemačkom predsjedniku priznati da su za 2. Svjetski rat isključivi krivac Nijemci i na njemačko-poljskoj granici skrušeno zamoliti Poljake za oprost. Niti njemačka crkva nije zaostajala za svjetovnim vlastima, jer se Njemačka biskupska konferencija ispričala za grijehe nečinjenja i šutnju onda kad se šutjeti nije smjelo i zamolila za oprost i njemački narod i svijet. Njemačka je po završetku rata 2: Svjetskog rata bila okupirana i podijeljena na dvije okupacione zone, jedna pod kontrolom zapadnih saveznika, a druga pod kontrolom SSSR-a, koje su kasnije pretvorene u dvije međunarodno priznate države, Saveznu republiku Njemačku i Demokratsku republiku Njemačku, koje će 1990. biti ponovno ujedinjene. Činjenica je da je njemački narod bio od ratnih pobjednika surovo kažnjavan, pljačkan, iseljavan i raseljavan uz naknadu i bez naknade za izgubljenu imovinu, ratni zarobljenici su bili ubijani, a Njemice su u velikom broju bile silovane. Sve to je njemački narod nadrastao, nije potonuo u samosažaljevanje, možda najvećim dijelom zahvaljujući i procesu denacifikacije koji je uz velike otpore, ali uz upornost i veliku pomoć ratnih pobjednika uspješno proveden. Poslujući s njemačkim tvrtkama upoznao sam koju stotinu Nijemaca, mojih vršnjaka, ali i onih starijih kao i mlađih, a s nekolicinom uspostavio i prijateljski odnos, razgovarali smo otvoreno o svemu i svačemu, nikad niti od jednog nisam čuo da bi na bilo koji način makar pokušao braniti nacizam ili kukati nad sudbinom koja ih je zadesila po završetku 2. Svjetskog rata. To pokazuje samo jedno da se njemački narod poslije poraza nacizma u 2. Svjetskom ratu uspio otresti zla nacizma i prijeći na pravu stranu povijesti, a to nije postigao baveći se „ćoravim poslom“ samoviktimizacije radi postupaka ratnih pobjednika, nego gradeći državu blagostanja za sve. A Hrvatska, ona je kao nacionalna država u okviru Titove Jugoslavije od ratom razorene zaostale zemlje ubrzanom obnovom, izgradnjom i gospodarskim i društvenim razvojem dosegla stupanj srednje razvijene evropske države, da bi se u zadnjih 30 godina pod „genijalnim“ vodstvom Franje Tuđmana, čije su djelo nastavili njegovi apologeti, u potpuno nepotrebnom procesu tranzicije, vođenom na način kao da se radilo o jednoj od država VU, odrekla svega što je postigla u plodnih 45 godina poslije 2. Svjetskog rata i vraćajući se u prošlost, s prave strane povijesti, prešla na onu tamnu stranu, njegujući „svijetle tradicije“ ustaštva, te hrvatske inačice fašizma. I tako je ponižena i opljačkana Hrvatska dostigla status „muljevitog dna Evrope“, beznačajne i nikom potrebne tobože samostalne države, članice EU. Pažljivom raščlambom vrlo bismo brzo došli do zaključka da RH u okviru EU ima značaj usporediv sa značajem nekog od bantustana u nekadašnjoj JAR. I to ne čak zato što to u EU netko hoće, već zato što se RH sama tako pozicionira, što i nije čudo, ako pogledamo tko je vodi. RH se tako sama gurala i na optuženičku klupu Haaškog suda, nije je gurao nitko drugi, nisu ni Tuđman, ni Šušak ni Bobetko ni generali, bili Hrvatska, ma koliko se sami ili su ih drugi s njom poistovjećivali. Nikom razumljiv odnos poistovjećivanja s kvislinškom tvorbom i fašističkim zločinom, tzv. NDH, proces je koji uvelike vodi kler KC u Hrvatskoj i to u smjeru divinizaciji te paradržavne tvorbe, što samo gura RH sve dublje u mrak i ponor fašizma. Naravno da ti isti prednjače i u procesu sotonizacije antifašizma, antifašističke narodno-oslobodilačke borbe, Titove Jugoslavije i samoupravnog socijalizma. Je, tzv. NDH je bila najvjerniji nacistički sljedbenik i saveznik, ona je nadživjela i svojeg tvorca Adolfa Hitlera i nacističku Njemačku za punih 7 dana. Sve do „Bleiburga, najveće tragedije hrvatskog naroda“ kako brabonjaju ustašuljci. I sam Franjo Tuđman je spočitnuo Klausu Kinkelu, tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova, prilikom njegovog posjeta RH, da „Njemačka ne čini dovoljno za Hrvatsku Kao da je zaboravila da je Hrvatska (tzv. NDH) jedina ostala uz (nacističku) Njemačku do samog kraja“. Na što je Kinkel nediplomatski bez riječi izašao i ostavio Tuđmana u čudu. Naravno da je Tuđman o tome referirao čelništvu udruge „Hrvatski domobran“, ali je i Klaus Kinkel referirao svojima, po povratku u Njemačku, rekavši da „Franjo Tuđman na pragu 21. stoljeća gradi nacional-socijalističku državu u srcu Evrope“, ne propustivši naglasiti da ga u tome treba spriječiti. Franjo Tuđman uvjeren u svoje poslanje i moć, potpuno nesvjestan poslanja i moći klera KC u Hrvatskoj, izvodi ustaštvo na hrvatsku javnu i političku scenu, misleći da ga on može kontrolirati … a ovi su mu i osnivanjem HOS-a pokazali da su inkontrolabilni. Dakle za razliku od Njemačke kojoj na pamet ne pada slaviti nacizam, RH pod krinkom „suočavanja s prošlošću“ i tobožnjim traženjem pravde za „nevine žrtve“ “Bleiburga“ i „križnih puteva“ glorificira ustaštvo i kvislinšku tvorevinu i fašistički zločin, tzv. NDH. Njemačka jest respektabilna demokratska država, zato jer se svojski potrudila da to bude, a Hrvatska je tek “muljevito dno Evrope“, zato jer se svojski potrudila da to bude.

- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2020., srijeda

Virus nacional-šovinizma i ustaštva, … … najopasniji virus koji je ikad napao hrvatski narod Da, virus je to koji se i dalje širi, za zaštitu od kojeg nema vakcine, niti za oboljele ima lijeka, a strah me je da ni vakcine ni lijeka nikad i neće biti. Virus je to nacional-šovinizma koji truje i ubija i samu dušu hrvatskog naroda, a pred tridesetak godina je napao svom snagom velik broj Hrvata, doduše ne pod svojim pravim imenima poput nacionalne isključivosti, fašizma, klerofašizma ili ustaštva nego prikriveno, pod imenom procesa tranzicije, širenja slobode i demokracije. Javlja li se taj virus prema Ivi Andriću spontano: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ ili je nepoznat netko (danas, zahvaljujući preciznosti jednog od najboljih svjetskih političkih analitičara, Philu Butleru, itekako poznat) učinio stanovite predradnje, pa nečasne ljude doveo u poziciju da mogu, mahom šireći laži, odlučujuće utjecati na sudbinu naroda. Istinski znalac i pokazalo se vizionar, prof. Branko Horvat, je za vremena upozoravao na sve „dobrobiti“ koje donosi i ne samo Tuđmanova „demokratizacija“ : „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Ispadalo je naime da si to slobodniji i demokratičniji što više mrziš susjeda i nanosiš mu veću bol i zlo, a sebi veću štetu. Oboljeli vjeruju isključivo lažima, mrze druge i drugačije i postaju skloni činjenju svih vrsta zlodjela. Virus su donijeli okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci iz redova samog naroda, najveći broj njih, poput njihovog gurua Franje Tuđmana, spada u kategoriju ljudi koji su rođeni zli i predodređeni i plaćeni da čine samo zlo. Da, dragi moji čitatelji, virus zvan stranka-pokret HDZ, koji je mutirao, pa u formi kojekakvih pravaških stranaka pokušavao u činjenju zla i nadrasti sam HDZ, kao što to u najnovije vrijeme čini ili pokušava činiti Miroslav Škoro sa svojim Domovinskim pokretom prepunim „domoljuba“ koji bi u svojem „demokratskom“ zanosu diktirali, propisivali, zabranjivali, izgonili iz Hrvatske sve one koji nisu „domoljubni“, odnosno nacional-šovinistički gadovi poput njih. Zadnji jugoslavenski premijer, Ante Marković, je potpuno svjestan svih zabluda i bespuća kojima „demokratizatori“ vode zemlju vizionarski predskazao: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ I bio u pravu! I ne treba puno mudrosti da bi se shvatilo da je zlo poteklo od SAD, dakle onih koji stoje iza svakog zla i svakog rata od završetka 2. Svjetskog rata do danas, što spomenuti Phil Butler u svojem analitičkom članku/kolumni za New Eastern Outlook, pred nešto više od 4 godine pod naslovom „Kako je Jugoslavija sirijanizirana prije 25 godina“ ("How Yugoslavia was Syrianized 25 years ago") između ostalog opisuje ovako: „Jugoslaveni su imali pristupačan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo većinom je bilo u društvenom vlasništvu, nepodobno za zapadnjačku demokratsku ljubav. Njima se naprosto nije moglo dopustiti da konkuriraju Njemačkoj, Francuskoj, a posebno Britaniji, a bankari iz Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti svoje milijarde iz socijalističkog sustava. Jugoslavija je morala umrijeti, a Ameri su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik na Institutu za političke studije u Washingtonu, D.C., Michael Parenti više je puta opisivao jugoslavensku katastrofu. Prema Parentiju, američki je cilj bio pretvoriti Jugoslaviju u regiju trećeg svijeta: - onesposobiti je da uopće sama planira vlastiti razvoj; - uništiti joj gospodarstvo, a prirodne resurse učiniti potpuno dostupnim multinacionalnom korporacijskom iskorištavanju, uključujući ogromno mineralno bogatstvo na Kosovu; - prisiliti osiromašeno, ali pismeno i kvalificirano stanovništvo da rade kao nadničari, što predstavlja bazen jeftine radne snage koji će pomoći smanjenju plaća u zapadnoj Europi i drugdje; - uništiti joj industriju do mjere da prestane predstavljati konkurenciju postojećim zapadnim proizvođačima.“ U međuvremenu su progovorili i mnogi bivši agenti CIA koji su među pripadnicima političke i fašističke ekstremne emigracije, pogotovo one ustaške, pa onda i u zemlji, pogotovo među disidentima, a onda i pripadnicima političke nomenklature pronalazili ništarije koje su vrbovali, ucjenjivali a poneke i masno plaćali da izdaju svoju zemlju i odrade prljavi posao za svjetske financijske centre moći, neovisno o tome koju će cijenu pa i u krvi za tu rabotu platiti pripadnici jugoslavenskih naroda i narodnosti. Tako je među Hrvatima izbor pao na disidenta Franju Tuđmana kao glavnog igrača, njega je upravo radi njegove pripadnosti antifašističkom pokretu prihvaćala lijeva politička scena, radi disidentstva ona emigrantska, a radi svoje posvemašnje bezosjećajnosti postao je upravo idealan kandidat i za svoje strane gospodare. Zanimljivo je da je najveći dio posla odrađen radi tobože neophodnog provođenja procesa tranzicije, kao da je SFRJ bila članica VU, pa se trebalo osloboditi sovjetske dominacije i „iseliti“ trupe CA iz zemlje, ali, avaj, SFRJ nije bila pod sovjetskom dominacijom i u njoj nije bilo trupa CA. Pa je trebalo napustiti koncept planske privrede i prilagoditi poslovne subjekte poslovanju na svjetskom tržištu, ali, avaj, koncept planske privrede je u SFRJ odavno napušten, a jugoslavenska poduzeća su odavno bila na svjetskom tržištu. Trebalo je provesti decentralizaciju i prilagoditi teritorijalni ustroj radi demokratizacije zemlje, ali, avaj, SFRJ je bila decentralizirana država s funkcionalnim teritorijalnim ustrojem, a njen delegatski sustav s elementima direktne demokracije kao ključni element socijalističkog samoupravljanja je u smislu demokratskog odlučivanja bio daleko iznad višestranačja, koje se prikazivalo kao conditio sine qua non svake demokracije, gotovo kao istoznačnica za demokraciju. Vrijeme je pokazalo da takva tvrdnja veze nema sa zdravim razumom. Dobro da se još nije tražilo i otvaranje granica, jer to bi tek bio nonsens. Jedino što je bilo točno je to da u zakonskom smislu privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju nije bilo izjednačeno s drugim oblicima vlasništva. No to se bez ikakvih tranzicijskih imperativa moglo napraviti, a ne podržavljivati društveno vlasništvo niti ga privatizirati, jer je tim procesom narod u suštini razvlašten i opljačkan, sve vrijeme uvjeravan kako se to mora napraviti jer je društveno vlasništvo, ustvari ne-vlasništvo i „alajbegova slama“, pa kad dođe u privatne ruke … Vidjeli smo i to na našem putu u siromaštvo i nestanak, tek kao potvrdu svih navoda Michaela Parentija. Dakle, SFRJ je mogla opstati jedino tako da ni na kakve „tranzicijske“ diktate, kojima je izjednačavana sa zemljama VU, nije pristajala. Nažalost broj CIA plaćenika u zemlji i inozemstvu je bio prevelik, a njihov utjecaj prejak, slomili su otpore razumnih i odveli zemlju u nestanak. I to ne bilo kakav, nego u dimu baruta uz veliki ratni prasak, jer su kod nas u Hrvatskoj okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci znali da oni „stvaraju državu“. Od države koja je postojala od 09. 05. 1944.! (sic!) A budući da „nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, narodu je trebalo „pustiti krv“. Malo i nedostatno im se činilo more prolivene krvi u 2. Svjetskom ratu, kad je uistinu na zasadama antifašizma uspostavljena FDH kao nacionalna država hrvatskog naroda. Po obavljenom poslu će jedan od protagonista s hrvatske strane, Stipe Mesić, u Hrvatskom saboru obavijestiti sabornike: „Zadatak je izvršen, Jugoslavije više nema!“, siguran sam da bi i on danas najradije da tu rečenicu nikad nije izgovorio, kao što je i Vlado Gotovac potkraj života rekao da bi bio najsretniji da onaj govor pred Komandom 5. Vojne oblasti, po kojem ga „domoljubi“ jedino i pamte, nikad nije izgovorio, no kasno Marko … Nestalo je Jugoslavije, iza nje su ostale opljačkane i osakaćene nekadašnje njene sastavnice, tobože nezavisne, međunarodno priznate države, članice OUN, ali po gospodarskom i političkom značaju ravne nekadašnjim bantustanima u JAR, sa svojim narodima lišenim budućnosti, koji su zbog svojih nacionalističkih elita prinuđeni i svoju sadašnjost živjeti kao revidiranu prošlost.

- 17:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2020., ponedjeljak

U Tezno, u Tezno, u Tezno, noga več sama bejži … … precednik nema pojma gdo to tamo leži (“Blajburški“ tjedan i sve veće ustaško ludilo) Ustaško ludilo kojemu je Franjo Tuđman dao legitimitet i legalitet, a potom s oko sebe okupljenim najvećim zlom iz redova hrvatskog naroda, neovisno pridošlo to zlo iz ustaške emigracije ili bilo iz domaje, proveo fašističku kontrarevoluciju, koju je prozvao „stvaranje države“. I tako, dok se u Evropskim državama svakog 09. 05. obilježava pobjeda nad fašizmom i slavi Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, u današnjoj Hrvatskoj, prožetoj ustaštvom se to jedva spominje, ali se zato 15. 05. komemorira kvislinškoj državi, tzv. NDH i njenom zločinačkom ustaškom režimu. Radilo se to do prošle godine, potpuno neprikriveno i uz tiho negodovanje i proteste austrijskih državnih organa ali i predstavnika tamošnjeg katoličkog klera, na Lojbaškom polju kod Bleiburga, gdje su konačno nakon „rata poslije rata“ ostaci odmetnutih kvislinških vojski s područja Jugoslavije prisiljeni na predaju, pa taj datum označava i konačni kraj Hitlerovog čeda, tzv. NDH. No Austrijancima je to dojadilo, prozvali su ta okupljanja pravim imenom, najvećim neonacističkim skupom u Evropi, postavili jasna pravila, pa tko želi komemorirati, neka komemorira ali će to raditi bez ustaških insignija, ZDS i pozdravljanja „rimskim pozdravom“. To je izazvalo zaprepaštenje u proustaškim redovima, a posebno u redovima klera Stepinčeve crkve potpuno impregnirane ustaštvom. Ali Austrija je pokazala da se ne šali, „komemorativni“ skup su osiguravale jake policijske snage, ali i policajci u civilu, vjerojatno iz redove Gradišćanskih Hrvata, koji dobro govore hrvatski, tako da su odmah salapušili nekolicinu onih koji su odlučili „komemorirati“ na dotad uobičajeni način, da ne kažem da je austrijska policija već na granici od „hodočasnika“ uglavnom iz Hrvatske oduzimala „komemorativne“ rekvizite, ali i na licu mjesta izricala zabranu ulaska u Austriju. To je toliko umanjilo sjaj „komemoracije“, da su u redovima zla svih zala, PBV, razmatrane i opcije da se Austrijancima ne dopusti „ponižavanje“ hodočasnika, pa da se i sama „komemoracija“ premjesti u domovinu. Pogotovo u svjetlu činjenice da su sad u Austriji zakonom zabranjene ustaške insignije, poput zastava, oznaka, ali i pozdrava ZDS. Nije da se i dosad u domovini nije „komemoriralo“ na brojnim „stratištima“, ali Bleiburg je imao to počasno mjesto centralne proslave ustaštva i NDH, pardon komemoracije „nevinim žrtvama“ koje su stradale od „povampirenih jugoslavenskih komunističkih zvjeri“. I onda baš Austrija, ta „kolijevka nacizma“ se nađe nama popovati i razigranim ustašama braniti njegovanje sjećanja na „velike dane“ tzv. NDH, „komemoraciju“ koja bez svih obilježja jednostavno to prestaje to biti. Ne grije srce. A onda se uz sve austrijske pakosti tu nađe i koronavirus, pa „komemoracije“ na Lojbaškom polju neće biti, ali u redovima klera Stepinčeve crkve ne miruju, oni su se dosjetili da „komemoraciju“ „izvezu“ u BiH, pa kao centralno mjesto „komemoracije“ najavljuju, ni više ni manje, nego održavanje Blajburške mise u sarajevskoj katedrali 16. 05., kardinal Vinko Puljić se osjeća počašćenim, jer je upravo njemu pripala čast da predvodi misno slavlje. Kako li se samo ne sjetiše da tu misu održe u Banjaluci, jer je upravo njoj bila namijenjena uloga glavnog grada tzv. NDH, a ne Sarajevu. To bi bila vijest! No i u Sarajevu i u čitavoj BiH digoše se mnogi protivnici izvoza Blajburške „komemoracije“ u BiH, Sarajlije najavljuju masovne prosvjede, a možda je i vlasti zabrane. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Tužno je saznanje u što su proustaški povijesni revizionisti i falsifikatori došavši na vlast pretvorili Hrvatsku, državu koja svoje postojanje može zahvaliti jedino antifašističkoj borbi i pobjedi u toj borbi, jer bez te borbe i pobjede u njoj Hrvatske kao države ne bi bilo, postojala bi jedino kao geografski pojam u okviru restituirane Kraljevine Jugoslavije. Dakle, komemorirati, pa i „komemorirati“, na temu može svatko poštujući pravila igre, što znači ne promovirati fašizam odnosno njegovu hrvatsku inačicu, ustaštvo, ali u tim komemoracijama i „komemoracijama“ jednostavno ne bi smjelo biti nikakvog mjesta hrvatskoj državi odnosno njenim institucijama i dužnosnicima, jer se time narušava antifašistički karakter hrvatske države, a to znači i njen ustav. Svjedoci smo da hrvatske vlasti to rade, pa će i ove godine organizirati „komemoracije“ i polagati vijence na više mjesta, a predsjednik RH će se svojim odlaskom u Tezno i polaganjem vijenca na tamošnjem groblju ili već gdje, zapravo poništiti svoju izjavu u Jasenovcu i postupak u Okučanima. Odavanje počasti palim pripadnicima odmetnutih fašističkih vojski je gore od slikanja uz pokojeg kretena u majici sa ZDS. Gospodine predsjedniče RH, antifašisti ili jesmo ili antifašisti nismo! Samo za ilustraciju: Tko su bile „Gračanske žrtve“ čiji su ekshumirani posmrtni ostaci svečano sahranjeni uz vojne počasti? Godinama se čekićalo o masovnoj grobnici u Gračanima u kojoj su “pokopane nevine žrtve povampirenih jugokomunističkih zvijeri“ i na kraju krenula su iskapanja i svečana sahrana i to sve usprkos svjedocima koji su tvrdili da su tamo bili pokopani njemački i kvislinški vojnici pali u žestokim borbama s partizanima na prilazima Zagreba. Ali eto, partizani su propustili pale naciste i njihove sluge sahraniti uz vojničke počasti pa je to palo na nejaka pleća Tome Medveda, koji je i tu zadaću uspješno odradio, kao i šator u Savskoj. Bivši slovenski partizani su više puta jasno rekli tko je pokopan u rudarskom oknu „Hude jame“, tko u Teznom, ali i na drugim mjestima u Sloveniji, samo što je njihov glas u usporedbi s glasovima „blajburgera“, jer oni su valjda 1945. sudjelovali u žestokim borbama u „ratu poslije rata“ na tlu Slovenije, pa znaju.(sic!) Pritom ja niti u primisli ne želim tvrditi da pojava bezobzirnih osveta, retalijacija, pa i bezrazložnih ubojstava ratnih pobjednika nad poraženima nije bilo, jer ih je bilo, radile su ih sve vojske i svi pokreti otpora bez izuzetka, nijedno zapovjedništvo nijedne vojske se nije znalo nositi s tzv. viškom nasilja, koji se javlja kod borca po prestanku borbi, a ne znam ni kako bi bez toga moglo proći ako uzmemo u obzir sva zvjerstva koja su nacisti i njihovi sluge počinili od Pirineja pa do Urala za sve vrijeme trajanja 2. Svjetskog rata. I ne samo u logorima smrti. No hoćemo li pripadnike Savezničkog ekspedicionog korpusa, vojnike CA i borce evropskih pokreta otpora u borbi protiv fašizma radi toga zvati zločinačkom stranom u 2. Svjetskom ratu? Hoćemo, ako pitate današnje hrvatske vlasti!

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2020., četvrtak

Ideološke rasprave da, dijalog s ustaštvom ne! Ne znam da li namjerno, ali baš na dan 40. obljetnice smrti Josipa Broza Tita, povjesničar Hrvoje Klasić je, vjerojatno ponukan recentnim izjavama i postupcima predsjednika Republike u Jasenovcu i Okučanima, imao potrebu u svojoj kolumni na Net.hr objaviti komentar pod naslovom „IDEOLOŠKE RASPRAVE SU NAM POTREBNIJE NO IKAD: Izostanu li, Hrvatsku bi mogao čekati pakleni scenarij koji priželjkuju ustašofili“. I dok bi čovjek pomislio da se Hrvoje Klasić zalaže za nekakve rasprave filozofa, sociologa, povjesničara, … po uzoru na nekadašnju Supek – Kangrginu „Korčulansku ljetnu školu“, s nelagodom zaključujem da se on opetovano zalaže za uspostavu dijaloga s fašizmom odnosno njegovom hrvatskom inačicom ustaštvom, kao nečim što uživa legitimitet i legalnost na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni. Ja niti znam niti razumijem otkud poznatom i etabliranom povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji navodno naginje lijevom spektru političke scene, ta potreba da se uporno i opetovano zalaže za dijalog s fašizmom/ustaštvom? Kao da je to trend u svijetu ili nekakva hrvatska nasušna potreba radi očuvanja hrvatskog narodnog bića, kako nam to u podnaslovu komentara Klasić sugerira. On bi umjesto zakonske zabrane promicanja fašizma i negacije holokausta zapriječene velikim globama i zatvorskim kaznama, kako je to riješeno u brojnim evropskim državama, otvarao rasprave o tzv. NDH, ustašama, HOS-u, pozdravu ZDS … kao da se radi o stvarima od vitalnog značaja za opstanak hrvatskog naroda i njegove države. Ili je za Hrvoja Klasića potpuno nevažno što je u 2. Svjetskom ratu 50 milijuna ljudi položilo svoje živote za svijet bez fašizma. Je, u 2. Svjetskom ratu je fašizam oružano poražen, ali to ne znači da je on nestao, jer nije, pa ga je u svim njegovim pojavnim oblicima potrebno suzbijati i boriti se protiv njega svim sredstvima. Antifašizam nije nekakva floskula ili zgodna dosjetka nego civilizacijski doseg i svjetonazorni princip koji označuje slobodnog pojedinca u slobodnom društvu. Svuda, osim u Hrvatskoj! Hrvoje Klasić se ne libi o kvislinškoj tvorevini, tzv. NDH, koju nisu osnovali ustaše, nego ju je na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije uspostavio Adolf Hitler svojom Direktivom br. 25 od 27. 03. 1941., govoriti kao o nekakvoj legalnoj državi, o čijem karakteru se valjda ništa ne zna pa bi to valjalo „razbistriti“ kroz nekakve ideološke rasprave.(sic) Koga baš zanimaju detalji, premda ne znam koga bi to izvan struke trebalo zanimati, neka pročita svjedočanstva iz prve ruke relevantnih predstavnika ustaških saveznika, a zapravo gospodara, memoare Edmunda Glaise von Horstenaua, opunomoćenog izaslanika Wehrmachta u tzv. NDH, svjedočenje Siegfrida Kaschea, veleposlanika Trećeg Reicha u tzv. NDH i izvještaje Hansa Helma, šefa Gestapoa u tzv. NDH. Bit će mu dosta! Kakve bi to ideološke rasprave, izvan kategorija istina i laži, trebalo voditi o događanjima svedenim pod zajednički naslov „Bleiburg i križni putovi“, to nije nikakva tema za ideološke rasprave, a povijesno je sasvim dobro pokrivena dokumentacijom i svjedočenjem relevantnih sudionika. Klasić se tako niti ustašku „Crnu legiju“ ne libi zvati „elitnom postrojbom Ustaške vojnice“, koja je valjda to bila radi širokog krvavog traga koji je ostavljala iza sebe. To bi bilo kao da netko onaj prilično uski segment SS-a zadužen za „konačno rješenje“ zove elitnim dijelom SS-a. Ne znam kakve bi to ideološke rasprave trebalo voditi na tu temu. O ponašanju i političkom opredjeljenju stranke HSP pod vodstvom Dobroslava Parage i Ante Paradžika, kao i protuzakonitom osnivanju paravojnog HOS, također je, kao i o pozdravu ZDS, sve poznato i dokumentima dobro pokriveno. Sve je kao protuzakonito moralo biti zabranjeno. Ne znam kakvu bi ideološku raspravu na tu temu trebalo voditi. Ne bi li današnja Hrvatska, kad je nacifašizam u pitanju trebala slijediti Njemačku, jer je i tzv. NDH u 2. Svjetskom ratu bila najsličnija Njemačkoj, zato što je jedina od svih kvislinških tvorevina imala svoje logore smrti, takvi logori su postojali i drugdje, ali su ih uspostavljali i njima upravljali Nijemci. Time ja ne želim reći da u današnjoj Njemačkoj nema pojava neonacizma, ali pogledajte kako se pri njihovom okupljanju ponaša njemačka policija, a kako građani koji organiziraju kontra-okupljanja i ne žele neonaciste u svojoj sredini. A jel' tko vidio ili čuo da, kad primjerice Skejo 10. travnja postroji svoje „vitezove“, da se Splićani bune? Ne, nitko se ne buni, svi znaju da su se oni „borili za Hrvatsku“. Svake godine na proslavi ovoga i onoga u Kninu, tamo okupljeni pozdravljaju Skejinu formaciju „rimskim pozdravom“ i ZDS. Na primjeru „Rajnskih logora“ za ratne zarobljenike ćemo vidjeti kako se ponaša odgovorna pravna država. Tzv. Rajnski logori bili su sabirni logori za ratne zarobljenike pod upravom Amerikanaca u kojima se prema zarobljenicima, prigodno preimenovanim u „razoružane neprijatelje“, kako bi se izbjegle zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava koje se odnose na ratne zarobljenike, zaista neljudski postupalo, bili su sve vrijeme na otvorenom, pothranjivani su, a uskraćivana im je i svaka liječnička skrb, pa su na tisuće umirali. Negdje u dugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća počele se u njemačkim tiskovinama javne polemike u kojima je broj mrtvih u „Rajnskim logorima“ rastao sve do dva milijuna. Što su se polemike više rasplamsavale, sve se više budio neonacizam, a njemačka država se s tim sve teže nosila i radi toga bivala sve više izložena oštrim protestima i prigovorima iz svijeta. Kad je stanje postalo takvo da bi moglo izbjeći kontroli, odgovorne njemačke vlasti zabranjuju svaku javnu polemiku o Rajnskim logorima, jedino je povjesničarima dopušteno da istražuju, ali je i njima zabranjeno međusobno javno polemiziranje, rezultate svojih istraživanja jedino smiju objavljivati u stručnim časopisima. Njemačke vlasti radi izrečene zabrane nisu strahovale hoće li ih neonacisti proglasiti nedemokratskim. Uglavnom, relativno brzo po izrečenoj zabrani usijana javna scena u Njemačkoj se smirila. Zabranom su njemačke vlasti spriječile nastajanje političke i druge štete koja bi sasvim sigurno nastala difamacijom države i rušenjem njenog ugleda u svijetu. Naprotiv radi te zabrane njen ugled je i porastao. E sad, zamislite hrvatsku priču o svemu onom pod zbirnim imenom „Bleiburg i križni putovi“, o čemu bi Hrvoje Klasić otvarao rasprave, a priču je zato što truje i samu dušu hrvatskog naroda, zapravo trebalo zabraniti, a ne u nju uvlačiti i hrvatsku državu. Ta priča je i radi porasta broj „žrtava“ silno slična njemačkoj priči o Rajnskim logorima, s time što su u Rajnskim logorima zaista tisuće ratnih zarobljenika umrle, a kod Bleiburga nitko nije bio ubijen. Druga njemačka priča na temu je priča o njemačkoj političkoj stranci AfD, nad kojom radi nekih njenih neonacističkih sadržaja sve vrijeme lebdi Damoklov mač zabrane. I nemojte sumnjati da će njemačke vlasti oklijevati zabraniti joj rad i raspustiti je ocijene li da ona svojim postojanjem i radom šteti Njemačkoj i ruši joj ugled. A što u Hrvatskoj rade ove pseudopravaške i „domoljubne“, a zapravo proustaške stranke i strančice, koje odišu svojim ustaštvom i na ustaštvu grade svoj „ugled“, one bi u Njemačkoj sve do jedne, uključujući HSP, bile nemilosrdno zabranjene i raspuštene. Isto bi se dogodilo s tiskovinama, mrežnim postajama, podcastima, TV – emisijama … što mislite koliko bi se u Njemačkoj održala „Bujica“, podcast „Velebit“ i slični, a koliko bi dugo izlazio „Hrvatski narod“? Ma mogao bi izlaziti, ali kao bilten biti dostavljan isključivo pretplatnicima na njihovu kućnu adresu, sasvim sigurno ga se ne bi smjelo reklamirati niti biste ga mogli kupiti na kiosku. Tamo ne biste mogli pratiti rad „Društva za izučavanje drugog logora Auschwitz“ koje bi tvrdilo da su na području tog logora smrti po završetku rata jedinice CA ubijale ratne zarobljenike i svoje ideološke protivnike. Ne biste mogli gledati ni filmovana „istinita“ svjedočenja Jakova Sedlara niti serije Miljenka Manjkasa i drugih. Niti bi kojekakve ništarije dobivale medijski prostor za promociju ustaštva i negiranje genocidnog karaktera ustaških vlasti i zločina genocida posebno u logoru smrti u Jasenovcu. Da, mnogo štošta što „miriše“ na nacifašizam je u njemačkoj zabranjeno, tamo nema nikog od etabliranih povjesničara koji bi se, poput našeg Hrvoja Klasića, zalagao za nekakve ideološke rasprave, a zapravo uspostavu dijaloga s nacifašizmom. Dakle nikakve ideološke rasprave, koje se svode na uspostavu dijaloga s fašizmom/ustaštvom, već jedino i isključivo zakonske zabrane promocije fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima kao i negacije holokausta. Po uzoru na druge civilizirane i demokratske države!

- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.05.2020., srijeda

Pokoji pozitivan istup nije nužno i odustajanje od promašenog projekta Narodna mudrost kaže da samo budale pod teretom dokaza ne mijenjaju mišljenja i stavove. Društveni razvoj uvijek su pokretali oni koji su znali i imali volje činiti nešto za opće dobro, oni su „podmetali leđa“ pa i gubili glave, kao npr. oni koji su se drznuli tvrditi da je Zemlja okruglo nebesko tijelo, a ne ravna ploča. Ako prihvaćamo da je i čitavo ljudsko društvo neprekidno podložno promjenama i da smo kao pojedinci spremni svoje stavove graditi na stečenom znanju, nećemo robovati dogmama i nekakvim istinama koje nisu zasnovane na neprijepornim činjenicama. Samo, netko uči i napreduje brže, netko sporije, a nečiji um ostaje zauvijek zarobljen, jer nije u stanju prihvatiti istinu, pa iako je vidi, on i dalje vjeruje u laži i podvale nedobronamjernih ljudi, koji su na nekakve ponekad čudne i neobjašnjive načine stekli moć, a onda tu moć zlorabe. Moramo se pomiriti i sa činjenicom da su neki ljudi naprosto rođeni zli. Na um mi padaju neki silno eksponirani i prepoznatljivi pojedinci, koje bih rado imenovao, što ponekad radi „noveliranih“ odredbi hrvatskog KZ, a onda i presuda kilavih hrvatskih sudova zna biti vrlo skupo. Samo i put osobne transformacije, a onda i transformacije društva je ponekad i kod ponekog jako krivudav i usporen, u našem slučaju najčešće radi opterećenja uzaludnim pokušajima popravka prošlosti, čemu posebno pridonose sredstva javnog priopćavanja, posebno ona u rukama i pod uredničkim palicama nedobronamjernih pojedinaca. Kad dođe do nekakvih prijepornih događanja, ponašanje pojedinaca u takvim situacijama skloni smo vrednovati pozivajući se na iskustva drugih, pa i ističući njihove postupke i ponašanja kao nekakav predložak ponašanja, olako gubeći pritom iz vida da smo i mi ne, tako davno i u ne tako kratkom periodu, pokazalo se ipak prekratkom, služili kao primjer, pa i kao savjest čovječanstva. A onda nas je Franjo Tuđman podučio kako je to što smo bili fuj i bekino i da to više u tom smislu ne trebamo biti. On će nas povesti i bit ćemo kao Švicarska. Ovo sam napisao kao uvod radi onih koji sad nekritički glorificiraju postupke predsjednika RH poslije komemoracije u Jasenovcu 22. 04. 2020. ili 1. svibnja 2020. u Okučanima prilikom obilježavanja 25. godišnjice VRO „Blijesak“, kao da je on sad nekakav novi čovjek trajno okrenut antifašizmu i silno zabrinut za sudbinu hrvatskog naroda i države. To da je Zoran Milanović u oba navedena slučaja postupio ispravno nije sporno, ali da je on postao drugi i drugačiji, to nije, a da nije, najbolje je rekao sam objašnjavajući svoje postupke nesuvislim laprdanjem, poput bivše nam predsjednice, o nekakvom „beogradskom zlu“ i veličanjem Franje Tuđmana, što znači da u potpunosti kao normalno prihvaća sve one laži i podvale sadržane u sintagmi „proglašene istine“, a to znači i diskriminatorne postupke Tuđmanovih vlasti prema Srbima u Hrvatskoj, koji su prerasli u državni terorizam, a onda i sve nebuloze oko „velikosrpske agresije“, „okupacije“, „obrane“ i „oslobađanja“ u Domovinskom ratu i „stvaranja države“, koja je postojala. Koji je to studij prava Zoran Milanović završio, ako mu nisu poznati osnovni atributi državnosti i da je Hrvatska kao SRH u sastavu SFRJ prema Teoriji države i prava od 09. 05. 1944. bila država, pa i svojim i saveznim ustavom tako definirana? Ono što ona nije bila je da nije bila samostalna država. Ali Zoranu Milanoviću, kao ni svim drugim pripadnicima hrvatskog političkog establishmenta, stasalim u MVP i drugdje pod Tuđmanovim skutima, nije jasna međunarodnopravna hijerarhijska pozicija federativnog ugovora kao pravnog akta najvišeg prioriteta, kojeg se ne smije jednostrano raskidati niti ga raskidati silom, kao što im nije jasno ni značenje pojmova poput agresije, okupacije, secesije, a pogotovo one nasilne, niti tko može biti agresor i okupator, a tko samo pobunjeni vlastiti državljanin. Dakle „beogradsko zlo“ bi bilo onda da je (S)R Srbija na neki način, pa i oružanom silom, pokušala „istjerati“ (S)R Hrvatsku iz SFRJ. Svjedoci smo da to Srbija nije radila. A bogami smo i svjedoci da su se predsjednici Srbije i Hrvatske sastajali, pregovarali, dogovarali i na kraju dogovorili provedbu zajedničkog projekta pod naslovom „Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija“, što je bio eufemizam za stvaranje etnički čišćih Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun BiH. Kao sredstvo za provedbu tog projekta dogovoreno je „vođenje politike drugim sredstvima“, dakle ratom, jer ne znam kojim bi se to političkim sredstvima moglo privoljeti hrvatske Srbe da napuste Hrvatsku i presele se na Kosovo. Ili pak privoljeti BiH Muslimane, koji su činili gotovo 50 % stanovništva te republike, da pristanu na komadanje BiH i da ih se sabije na svega 20 – 25 % njene površine … Tako da je nama Hrvatima ostalo samo naše „zagrebačko zlo“, zlo, čija stožina je bio Franjo Tuđman, ljigavi lažljivac, zli i zadrti nedoučeni skriboman, okružen okrutnim pljačkašima, bagrom i brabonjcima, zaljubljenicima u laž, mržnju i zločin, udruženima u stranku-pokret HDZ, s kojima je došavši na vlast krenuo na pragu 21. stoljeća uređivati državu na idejama iz polovice 19. stoljeća. Jel' moguće da Zoran Milanović to ne zna? Ako ne zna, onda to ne zna samo zato jer to ne želi znati. Zoran Milanović se ne pita dokle će nas oni, koji su predvođeni Franjom Tuđmanom vlastiti narod gurnuli u bijedu kad su napadima na JNA započeli rat u Hrvatskoj, u najboljoj maniri proglašenih istina, podsjećati na svoja herojstva, a ustvari prodaju magle ili narodski podvaljivati nam muda pod bubrege, kako su nas eto oni „obranili“, „oslobodili“ i „stvorili nam državu“ i da zato imaju doživotno pravo ne poštivati ni ustav ni zakone te države i sustavno je i dalje materijalno uništavati, pa i kroz neizdržljivu razinu prava i privilegija, koje im je kao svojem najvjernijem glasačkom tijelu doznačila stranka-pokret HDZ. Treba li se čuditi Zoranu Milanoviću ili samo njega osuđivati radi svjesnog „neznanja“ i neodustajanja od proglašenih istina i veličanja Franje Tuđmana i „hrvatske svetinje“, hrvatskih branitelja? I da i ne! Da, zato što prema njegovim recentnim postupcima vidimo da on zlo, iako jako selektivno, ipak prepoznaje. A ne, zato što su mu proglašene istine i Franjo Tuđman omogućili da prekoredno postane pripadnik hrvatske političke elite, pa i predsjednik Države, umjesto odvjetnika u kakvom odvjetničkom uredu, pravnika u nekom poduzeću ili državnog službenika. Nije on glup da to ne zna, pa se zato ne odriče Franje Tuđmana ni proglašenih istina. A nama, jednako Hrvatima kao i drugim državljanima RH, da bi Hrvatska uopće izašla iz stanja duboke hibernacije, trgnula se iz letargije i prestala biti „muljevito dno Evrope“, trebaju politički čelnici koji će se odreći i Franje Tuđmana i proglašenih istina, srušiti njegov promašeni mrgodni nacionalistički projekt i graditi nekakvu novu i drugačiju, nasmiješenu Hrvatsku, zemlju sretnih ljudi, čiji temelji će biti izvorno antifašistički, a neće počivati u mulju i blatu klerofašizma i nacional-šovinizma. Ja sam svjestan da Zoran Milanović to nije, on naprosto nije načinjen od takvog materijala.

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2020., subota

Predsjednik RH se osuđujući ustaštvo ne bi trebao pozivati na Franju Tuđmana, … … niti ga proglašavati hrvatskim velikanom! Plenković zamislio, a šatoraš Medved uz asistenciju Đure Glogoškog i Josipa Đakića, na obilježavanju 25. obljetnice VRO „Blijesak“, izveo proustašku provokaciju, misleći da se predsjednik RH neće usuditi reagirati onako kao prije devet dana reagirao u Jasenovcu. No, reagirao je još oštrije, rekao bih na jedini ispravan način, dovodeći Plenkovića i družinu u situaciju da ne može odšutjeti kao u Jasenovcu. Morao se očitovati i on i Jandroković, pokazujući svoje pravo lice, te tobože zabrinut radi poticanja ideoloških podjela, osuditi potpuno opravdani postupak predsjednika RH. Pretpostavljam da predsjednik RH iskreno i na tragu antifašističkih tradicija hrvatskog naroda istupa protiv u Hrvatskoj nabujalog ustaštva, koje se predstavlja i promovira na razne načine i u svim prilikama, pa i „starim hrvatskim pozdravom“, ZDS, samo bi se pritom trebao pozivati upravo na antifašističke tradicije hrvatskog naroda iskazane u NOB-i, a nikako na Franju Tuđmana. Zato što Franjo Tuđman, iako je nosio partizansku uniformu pa i iz rata izašao kao major OZN-e, očito nikada nije bio antifašist, on po svojim političkim uvjerenjima koje je tako gorljivo zastupao nije njegovao čak ni duh ni tradicije radićevštine, a kamoli antifašizma. Antifašisti nisu imali ni potrebu ni želju prevoditi Srbe iz statusa konstitutivnog naroda u Hrvatskoj u status nacionalne manjine, diskriminirati ih i istjerivati ih iz Hrvatske, niti radi toga rušiti Jugoslaviju svim sredstvima, a bogami niti se miriti s okupatorskim slugama i najgorim kvislinškim, zločinačkim šljamom. Franjo Tuđman je! On je bez svake sumnje prihvaćajući ideju pomirbe Maksa Luburića, koja je jedino i imala za svrhu izjednačiti antifašističke borce i nacifašističke sluge prigodno preimenovane u „Hrvatsku domovinsku vojsku“, dajući time ustašama legitimitet i priznajući im legalitet izveo ustaštvo na društvenu i političku scenu u Hrvatskoj. I ne samo to, on je vrlo vješto u Ustav RH, u njegove Izvorišne osnove, ugradio i tzv. NDH. Tobože neizravno, ali dajući toj kvislinškoj tvorevini i fašističkom zločinu legalitet. Dobro nije se baš usudio RH proglasiti pravnom slijednicom tzv. NDH, ali ipak … I ne na zadnje, taj „antifašist“, Franjo Tuđman, će čelništvu udruge „Hrvatski domobran“ reći da je „svjestan da se u 2. Svjetskom ratu borio na krivoj strani“. Možete li se dosjetiti koja bi onda bila ona „prava strana“, ako su antifašistički borci, među kojima je bio i Franjo Tuđman, bili „kriva strana“? Da bi se sve zamišljeno i moglo valjalo je, opet prema zamisli Maksa Luburića, rušiti Jugoslaviju svim sredstvima, jer jedino to bi otvorilo put istjerivanju Srba iz Hrvatske. Na tom je planu Franjo Tuđman žestoko „zalegao na rudo“ i obilno potpomagan od BND-a, CIA i Vatikana, kojima je Jugoslavija smetala, svakom iz njegovih razloga, krenuo rušiti Jugoslaviju krećući od rušenja Hrvatske, rušenjem njenog ustavnog poretka. Prozivajući razdruživanje Hrvatske od savezne države „stvaranjem države“, a rat uzrokovan potpuno nepotrebnom nasilnom secesijom Domovinskim ratom i obranom od velikosrpske agresije popraćenom ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti svih strana u sukobu, Hrvatska se preimenovana u RH osamostalila, što se prikazuje nekakvim silno značajnim dosegom, a da nitko ne zna što je to, osim gospodarske propasti, patnji i stradanja naroda donijelo hrvatskom narodu i svim njenim građanima. A upravo radi tog sveuništavajućeg „stvaranja države“ se Franju Tuđmana percipira kao jednog od najznačajnijih Hrvata u povijesti hrvatskog naroda. Dakle napadneš vlastitu državu, opljačkaš je i uništiš, pa postaneš velikan!? Malo, čudno, nije li? Što se pak osnivanja HOS-a tiče, vojnički potpuno bezvrijedne ideološke stranačke milicije HSP, formirane po uzoru na Ustašku vojnicu, otud i pozdrav ZDS, čiji pripadnici su i zakletvu polagali ispod portreta Ante Pavelića, Franjo Tuđman, koji je sve to znao, a u to doba u svojim rukama čvrsto držao sve poluge vlasti u Hrvatskoj, je to trebao i morao spriječiti pa i pod cijenu zabrane rada i raspuštanja HSP-a. Nije to učinio jedino radi toga što bi se tada već prilično brojna ustaška bulumenta sastavljena od vremešnih ustaša i njihovih potomaka odgojenih u ustaškom duhu, pridošlih iz inozemstva, ali i onih stasalih u zemlji okrenula protiv njega, no kad su pritisci i prijetnje izvan porasle do nepodnošljivosti on sklanja HOS, ali ne da bi ga zabranio i raspustio, već njegove postrojbe integrira u HV, ostavljajući tako da duh ustaštva nastavi živjeti i u HV. Do danas! Što se pak ustaša povratnika tiče, kao i nekih svećenika koji su ih pratili u bijegu 1945. nikad nisam čuo da se ijedan ispričao i zamolio za oprost hrvatski narod, ali i sve građane bivše države radi svih stravičnih zločina koje su počinili u ime krvi i tla. A nisu ni trebali, bili su pod zaštitom „antifašističkog“ kišobrana Franje Tuđmana. Franju Tuđmana, tog nažalost nesuđenog haaškog optuženika, može se smatrati jedino zločincem, a ne nikakvim ni ičijim velikanom, pa ni hrvatskim ili najmanje hrvatskim. Za hrvatski narod, kojeg je upravo Franjo Tuđman svojim ludilom, lažima i paktiranjem s ustaštvom pribio na zid srama, a hrvatskoj državi priskrbio naslov „muljevitog dna Evrope“, je zapravo najveća šteta što on nije završio na optuženičkoj klupi Haaškog suda, umro je prije nego što mu je već pripremljena optužnica uručena, jer da je optužen, bio bi bez svake sumnje i osuđen, kao što su osuđeni oni „heroji“ HR HB koji su bili samo njegovi poslušnici i njegova produžena ruka u UZP. Ta osuda priskrbila bi mu naslov zločinca, a ne velikana, pa bi možda mogla pridonijeti tome da se hrvatski narod u raljama njegovih laži i obmana konačno osvijesti i kroz neophodni proces katarze oslobodi jednako tih laži i obmana, kao i okrutnih pljačkaša, bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž mržnju i zločin, kojima se okružio i koji su preplavili Hrvatsku, a danas nažalost imaju i svu vlast u zemlji. Napisao sam „možda“, zato što osuđujuća presuda šestorici najodgovornijih nositelja vlasti u HR HB, paradržavnoj zajednici koja je tobože prestala postojati potpisom Vašingtonskog sporazuma, ali koja se ne da, živi i danas i održava se sve ove godine zahvaljujući obilnim donacijama iz proračuna RH, nije dovela do prestanka veličanja pravomoćno osuđenih zločinaca iz redova hrvatskog naroda, naprotiv Slobodana Praljka i Darija Kordića ustašuljački „domoljubi“ i kler Stepinčeve crkve prikazuju kao heroje i mučenike. Osobno mislim da bi se sad, a pogotovo nakon Plenkovićeve i Jandrokovićeve reakcije, nakon što je predsjednik RH poslije ZDS provokacije demonstrativno napustio komemorativni skup u Okučanima, sve ono što iole antifašistički diše na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni trebalo svrstati uz predsjednika Republike i pružiti mu podršku u nastojanju uklanjanja ustaštva s hrvatske javne i političke scene.

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #