13.05.2020., srijeda

Virus nacional-šovinizma i ustaštva, … … najopasniji virus koji je ikad napao hrvatski narod Da, virus je to koji se i dalje širi, za zaštitu od kojeg nema vakcine, niti za oboljele ima lijeka, a strah me je da ni vakcine ni lijeka nikad i neće biti. Virus je to nacional-šovinizma koji truje i ubija i samu dušu hrvatskog naroda, a pred tridesetak godina je napao svom snagom velik broj Hrvata, doduše ne pod svojim pravim imenima poput nacionalne isključivosti, fašizma, klerofašizma ili ustaštva nego prikriveno, pod imenom procesa tranzicije, širenja slobode i demokracije. Javlja li se taj virus prema Ivi Andriću spontano: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ ili je nepoznat netko (danas, zahvaljujući preciznosti jednog od najboljih svjetskih političkih analitičara, Philu Butleru, itekako poznat) učinio stanovite predradnje, pa nečasne ljude doveo u poziciju da mogu, mahom šireći laži, odlučujuće utjecati na sudbinu naroda. Istinski znalac i pokazalo se vizionar, prof. Branko Horvat, je za vremena upozoravao na sve „dobrobiti“ koje donosi i ne samo Tuđmanova „demokratizacija“ : „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Ispadalo je naime da si to slobodniji i demokratičniji što više mrziš susjeda i nanosiš mu veću bol i zlo, a sebi veću štetu. Oboljeli vjeruju isključivo lažima, mrze druge i drugačije i postaju skloni činjenju svih vrsta zlodjela. Virus su donijeli okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci iz redova samog naroda, najveći broj njih, poput njihovog gurua Franje Tuđmana, spada u kategoriju ljudi koji su rođeni zli i predodređeni i plaćeni da čine samo zlo. Da, dragi moji čitatelji, virus zvan stranka-pokret HDZ, koji je mutirao, pa u formi kojekakvih pravaških stranaka pokušavao u činjenju zla i nadrasti sam HDZ, kao što to u najnovije vrijeme čini ili pokušava činiti Miroslav Škoro sa svojim Domovinskim pokretom prepunim „domoljuba“ koji bi u svojem „demokratskom“ zanosu diktirali, propisivali, zabranjivali, izgonili iz Hrvatske sve one koji nisu „domoljubni“, odnosno nacional-šovinistički gadovi poput njih. Zadnji jugoslavenski premijer, Ante Marković, je potpuno svjestan svih zabluda i bespuća kojima „demokratizatori“ vode zemlju vizionarski predskazao: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ I bio u pravu! I ne treba puno mudrosti da bi se shvatilo da je zlo poteklo od SAD, dakle onih koji stoje iza svakog zla i svakog rata od završetka 2. Svjetskog rata do danas, što spomenuti Phil Butler u svojem analitičkom članku/kolumni za New Eastern Outlook, pred nešto više od 4 godine pod naslovom „Kako je Jugoslavija sirijanizirana prije 25 godina“ ("How Yugoslavia was Syrianized 25 years ago") između ostalog opisuje ovako: „Jugoslaveni su imali pristupačan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo većinom je bilo u društvenom vlasništvu, nepodobno za zapadnjačku demokratsku ljubav. Njima se naprosto nije moglo dopustiti da konkuriraju Njemačkoj, Francuskoj, a posebno Britaniji, a bankari iz Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti svoje milijarde iz socijalističkog sustava. Jugoslavija je morala umrijeti, a Ameri su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik na Institutu za političke studije u Washingtonu, D.C., Michael Parenti više je puta opisivao jugoslavensku katastrofu. Prema Parentiju, američki je cilj bio pretvoriti Jugoslaviju u regiju trećeg svijeta: - onesposobiti je da uopće sama planira vlastiti razvoj; - uništiti joj gospodarstvo, a prirodne resurse učiniti potpuno dostupnim multinacionalnom korporacijskom iskorištavanju, uključujući ogromno mineralno bogatstvo na Kosovu; - prisiliti osiromašeno, ali pismeno i kvalificirano stanovništvo da rade kao nadničari, što predstavlja bazen jeftine radne snage koji će pomoći smanjenju plaća u zapadnoj Europi i drugdje; - uništiti joj industriju do mjere da prestane predstavljati konkurenciju postojećim zapadnim proizvođačima.“ U međuvremenu su progovorili i mnogi bivši agenti CIA koji su među pripadnicima političke i fašističke ekstremne emigracije, pogotovo one ustaške, pa onda i u zemlji, pogotovo među disidentima, a onda i pripadnicima političke nomenklature pronalazili ništarije koje su vrbovali, ucjenjivali a poneke i masno plaćali da izdaju svoju zemlju i odrade prljavi posao za svjetske financijske centre moći, neovisno o tome koju će cijenu pa i u krvi za tu rabotu platiti pripadnici jugoslavenskih naroda i narodnosti. Tako je među Hrvatima izbor pao na disidenta Franju Tuđmana kao glavnog igrača, njega je upravo radi njegove pripadnosti antifašističkom pokretu prihvaćala lijeva politička scena, radi disidentstva ona emigrantska, a radi svoje posvemašnje bezosjećajnosti postao je upravo idealan kandidat i za svoje strane gospodare. Zanimljivo je da je najveći dio posla odrađen radi tobože neophodnog provođenja procesa tranzicije, kao da je SFRJ bila članica VU, pa se trebalo osloboditi sovjetske dominacije i „iseliti“ trupe CA iz zemlje, ali, avaj, SFRJ nije bila pod sovjetskom dominacijom i u njoj nije bilo trupa CA. Pa je trebalo napustiti koncept planske privrede i prilagoditi poslovne subjekte poslovanju na svjetskom tržištu, ali, avaj, koncept planske privrede je u SFRJ odavno napušten, a jugoslavenska poduzeća su odavno bila na svjetskom tržištu. Trebalo je provesti decentralizaciju i prilagoditi teritorijalni ustroj radi demokratizacije zemlje, ali, avaj, SFRJ je bila decentralizirana država s funkcionalnim teritorijalnim ustrojem, a njen delegatski sustav s elementima direktne demokracije kao ključni element socijalističkog samoupravljanja je u smislu demokratskog odlučivanja bio daleko iznad višestranačja, koje se prikazivalo kao conditio sine qua non svake demokracije, gotovo kao istoznačnica za demokraciju. Vrijeme je pokazalo da takva tvrdnja veze nema sa zdravim razumom. Dobro da se još nije tražilo i otvaranje granica, jer to bi tek bio nonsens. Jedino što je bilo točno je to da u zakonskom smislu privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju nije bilo izjednačeno s drugim oblicima vlasništva. No to se bez ikakvih tranzicijskih imperativa moglo napraviti, a ne podržavljivati društveno vlasništvo niti ga privatizirati, jer je tim procesom narod u suštini razvlašten i opljačkan, sve vrijeme uvjeravan kako se to mora napraviti jer je društveno vlasništvo, ustvari ne-vlasništvo i „alajbegova slama“, pa kad dođe u privatne ruke … Vidjeli smo i to na našem putu u siromaštvo i nestanak, tek kao potvrdu svih navoda Michaela Parentija. Dakle, SFRJ je mogla opstati jedino tako da ni na kakve „tranzicijske“ diktate, kojima je izjednačavana sa zemljama VU, nije pristajala. Nažalost broj CIA plaćenika u zemlji i inozemstvu je bio prevelik, a njihov utjecaj prejak, slomili su otpore razumnih i odveli zemlju u nestanak. I to ne bilo kakav, nego u dimu baruta uz veliki ratni prasak, jer su kod nas u Hrvatskoj okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci znali da oni „stvaraju državu“. Od države koja je postojala od 09. 05. 1944.! (sic!) A budući da „nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, narodu je trebalo „pustiti krv“. Malo i nedostatno im se činilo more prolivene krvi u 2. Svjetskom ratu, kad je uistinu na zasadama antifašizma uspostavljena FDH kao nacionalna država hrvatskog naroda. Po obavljenom poslu će jedan od protagonista s hrvatske strane, Stipe Mesić, u Hrvatskom saboru obavijestiti sabornike: „Zadatak je izvršen, Jugoslavije više nema!“, siguran sam da bi i on danas najradije da tu rečenicu nikad nije izgovorio, kao što je i Vlado Gotovac potkraj života rekao da bi bio najsretniji da onaj govor pred Komandom 5. Vojne oblasti, po kojem ga „domoljubi“ jedino i pamte, nikad nije izgovorio, no kasno Marko … Nestalo je Jugoslavije, iza nje su ostale opljačkane i osakaćene nekadašnje njene sastavnice, tobože nezavisne, međunarodno priznate države, članice OUN, ali po gospodarskom i političkom značaju ravne nekadašnjim bantustanima u JAR, sa svojim narodima lišenim budućnosti, koji su zbog svojih nacionalističkih elita prinuđeni i svoju sadašnjost živjeti kao revidiranu prošlost.

- 17:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.