11.05.2020., ponedjeljak

U Tezno, u Tezno, u Tezno, noga več sama bejži … … precednik nema pojma gdo to tamo leži (“Blajburški“ tjedan i sve veće ustaško ludilo) Ustaško ludilo kojemu je Franjo Tuđman dao legitimitet i legalitet, a potom s oko sebe okupljenim najvećim zlom iz redova hrvatskog naroda, neovisno pridošlo to zlo iz ustaške emigracije ili bilo iz domaje, proveo fašističku kontrarevoluciju, koju je prozvao „stvaranje države“. I tako, dok se u Evropskim državama svakog 09. 05. obilježava pobjeda nad fašizmom i slavi Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, u današnjoj Hrvatskoj, prožetoj ustaštvom se to jedva spominje, ali se zato 15. 05. komemorira kvislinškoj državi, tzv. NDH i njenom zločinačkom ustaškom režimu. Radilo se to do prošle godine, potpuno neprikriveno i uz tiho negodovanje i proteste austrijskih državnih organa ali i predstavnika tamošnjeg katoličkog klera, na Lojbaškom polju kod Bleiburga, gdje su konačno nakon „rata poslije rata“ ostaci odmetnutih kvislinških vojski s područja Jugoslavije prisiljeni na predaju, pa taj datum označava i konačni kraj Hitlerovog čeda, tzv. NDH. No Austrijancima je to dojadilo, prozvali su ta okupljanja pravim imenom, najvećim neonacističkim skupom u Evropi, postavili jasna pravila, pa tko želi komemorirati, neka komemorira ali će to raditi bez ustaških insignija, ZDS i pozdravljanja „rimskim pozdravom“. To je izazvalo zaprepaštenje u proustaškim redovima, a posebno u redovima klera Stepinčeve crkve potpuno impregnirane ustaštvom. Ali Austrija je pokazala da se ne šali, „komemorativni“ skup su osiguravale jake policijske snage, ali i policajci u civilu, vjerojatno iz redove Gradišćanskih Hrvata, koji dobro govore hrvatski, tako da su odmah salapušili nekolicinu onih koji su odlučili „komemorirati“ na dotad uobičajeni način, da ne kažem da je austrijska policija već na granici od „hodočasnika“ uglavnom iz Hrvatske oduzimala „komemorativne“ rekvizite, ali i na licu mjesta izricala zabranu ulaska u Austriju. To je toliko umanjilo sjaj „komemoracije“, da su u redovima zla svih zala, PBV, razmatrane i opcije da se Austrijancima ne dopusti „ponižavanje“ hodočasnika, pa da se i sama „komemoracija“ premjesti u domovinu. Pogotovo u svjetlu činjenice da su sad u Austriji zakonom zabranjene ustaške insignije, poput zastava, oznaka, ali i pozdrava ZDS. Nije da se i dosad u domovini nije „komemoriralo“ na brojnim „stratištima“, ali Bleiburg je imao to počasno mjesto centralne proslave ustaštva i NDH, pardon komemoracije „nevinim žrtvama“ koje su stradale od „povampirenih jugoslavenskih komunističkih zvjeri“. I onda baš Austrija, ta „kolijevka nacizma“ se nađe nama popovati i razigranim ustašama braniti njegovanje sjećanja na „velike dane“ tzv. NDH, „komemoraciju“ koja bez svih obilježja jednostavno to prestaje to biti. Ne grije srce. A onda se uz sve austrijske pakosti tu nađe i koronavirus, pa „komemoracije“ na Lojbaškom polju neće biti, ali u redovima klera Stepinčeve crkve ne miruju, oni su se dosjetili da „komemoraciju“ „izvezu“ u BiH, pa kao centralno mjesto „komemoracije“ najavljuju, ni više ni manje, nego održavanje Blajburške mise u sarajevskoj katedrali 16. 05., kardinal Vinko Puljić se osjeća počašćenim, jer je upravo njemu pripala čast da predvodi misno slavlje. Kako li se samo ne sjetiše da tu misu održe u Banjaluci, jer je upravo njoj bila namijenjena uloga glavnog grada tzv. NDH, a ne Sarajevu. To bi bila vijest! No i u Sarajevu i u čitavoj BiH digoše se mnogi protivnici izvoza Blajburške „komemoracije“ u BiH, Sarajlije najavljuju masovne prosvjede, a možda je i vlasti zabrane. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Tužno je saznanje u što su proustaški povijesni revizionisti i falsifikatori došavši na vlast pretvorili Hrvatsku, državu koja svoje postojanje može zahvaliti jedino antifašističkoj borbi i pobjedi u toj borbi, jer bez te borbe i pobjede u njoj Hrvatske kao države ne bi bilo, postojala bi jedino kao geografski pojam u okviru restituirane Kraljevine Jugoslavije. Dakle, komemorirati, pa i „komemorirati“, na temu može svatko poštujući pravila igre, što znači ne promovirati fašizam odnosno njegovu hrvatsku inačicu, ustaštvo, ali u tim komemoracijama i „komemoracijama“ jednostavno ne bi smjelo biti nikakvog mjesta hrvatskoj državi odnosno njenim institucijama i dužnosnicima, jer se time narušava antifašistički karakter hrvatske države, a to znači i njen ustav. Svjedoci smo da hrvatske vlasti to rade, pa će i ove godine organizirati „komemoracije“ i polagati vijence na više mjesta, a predsjednik RH će se svojim odlaskom u Tezno i polaganjem vijenca na tamošnjem groblju ili već gdje, zapravo poništiti svoju izjavu u Jasenovcu i postupak u Okučanima. Odavanje počasti palim pripadnicima odmetnutih fašističkih vojski je gore od slikanja uz pokojeg kretena u majici sa ZDS. Gospodine predsjedniče RH, antifašisti ili jesmo ili antifašisti nismo! Samo za ilustraciju: Tko su bile „Gračanske žrtve“ čiji su ekshumirani posmrtni ostaci svečano sahranjeni uz vojne počasti? Godinama se čekićalo o masovnoj grobnici u Gračanima u kojoj su “pokopane nevine žrtve povampirenih jugokomunističkih zvijeri“ i na kraju krenula su iskapanja i svečana sahrana i to sve usprkos svjedocima koji su tvrdili da su tamo bili pokopani njemački i kvislinški vojnici pali u žestokim borbama s partizanima na prilazima Zagreba. Ali eto, partizani su propustili pale naciste i njihove sluge sahraniti uz vojničke počasti pa je to palo na nejaka pleća Tome Medveda, koji je i tu zadaću uspješno odradio, kao i šator u Savskoj. Bivši slovenski partizani su više puta jasno rekli tko je pokopan u rudarskom oknu „Hude jame“, tko u Teznom, ali i na drugim mjestima u Sloveniji, samo što je njihov glas u usporedbi s glasovima „blajburgera“, jer oni su valjda 1945. sudjelovali u žestokim borbama u „ratu poslije rata“ na tlu Slovenije, pa znaju.(sic!) Pritom ja niti u primisli ne želim tvrditi da pojava bezobzirnih osveta, retalijacija, pa i bezrazložnih ubojstava ratnih pobjednika nad poraženima nije bilo, jer ih je bilo, radile su ih sve vojske i svi pokreti otpora bez izuzetka, nijedno zapovjedništvo nijedne vojske se nije znalo nositi s tzv. viškom nasilja, koji se javlja kod borca po prestanku borbi, a ne znam ni kako bi bez toga moglo proći ako uzmemo u obzir sva zvjerstva koja su nacisti i njihovi sluge počinili od Pirineja pa do Urala za sve vrijeme trajanja 2. Svjetskog rata. I ne samo u logorima smrti. No hoćemo li pripadnike Savezničkog ekspedicionog korpusa, vojnike CA i borce evropskih pokreta otpora u borbi protiv fašizma radi toga zvati zločinačkom stranom u 2. Svjetskom ratu? Hoćemo, ako pitate današnje hrvatske vlasti!

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.