… niti ga proglašavati hrvatskim velikanom!
Plenković zamislio, a šatoraš Medved uz asistenciju Đure Glogoškog i Josipa Đakića, na obilježavanju 25. obljetnice VRO „Blijesak“, izveo proustašku provokaciju, misleći da se predsjednik RH neće usuditi reagirati onako kao prije devet dana reagirao u Jasenovcu. No, reagirao je još oštrije, rekao bih na jedini ispravan način, dovodeći Plenkovića i družinu u situaciju da ne može odšutjeti kao u Jasenovcu. Morao se očitovati i on i Jandroković, pokazujući svoje pravo lice, te tobože zabrinut radi poticanja ideoloških podjela, osuditi potpuno opravdani postupak predsjednika RH.
Pretpostavljam da predsjednik RH iskreno i na tragu antifašističkih tradicija hrvatskog naroda istupa protiv u Hrvatskoj nabujalog ustaštva, koje se predstavlja i promovira na razne načine i u svim prilikama, pa i „starim hrvatskim pozdravom“, ZDS, samo bi se pritom trebao pozivati upravo na antifašističke tradicije hrvatskog naroda iskazane u NOB-i, a nikako na Franju Tuđmana.
Zato što Franjo Tuđman, iako je nosio partizansku uniformu pa i iz rata izašao kao major OZN-e, očito nikada nije bio antifašist, on po svojim političkim uvjerenjima koje je tako gorljivo zastupao nije njegovao čak ni duh ni tradicije radićevštine, a kamoli antifašizma.
Antifašisti nisu imali ni potrebu ni želju prevoditi Srbe iz statusa konstitutivnog naroda u Hrvatskoj u status nacionalne manjine, diskriminirati ih i istjerivati ih iz Hrvatske, niti radi toga rušiti Jugoslaviju svim sredstvima, a bogami niti se miriti s okupatorskim slugama i najgorim kvislinškim, zločinačkim šljamom.
Franjo Tuđman je!
On je bez svake sumnje prihvaćajući ideju pomirbe Maksa Luburića, koja je jedino i imala za svrhu izjednačiti antifašističke borce i nacifašističke sluge prigodno preimenovane u „Hrvatsku domovinsku vojsku“, dajući time ustašama legitimitet i priznajući im legalitet izveo ustaštvo na društvenu i političku scenu u Hrvatskoj.
I ne samo to, on je vrlo vješto u Ustav RH, u njegove Izvorišne osnove, ugradio i tzv. NDH. Tobože neizravno, ali dajući toj kvislinškoj tvorevini i fašističkom zločinu legalitet.
Dobro nije se baš usudio RH proglasiti pravnom slijednicom tzv. NDH, ali ipak …
I ne na zadnje, taj „antifašist“, Franjo Tuđman, će čelništvu udruge „Hrvatski domobran“ reći da je „svjestan da se u 2. Svjetskom ratu borio na krivoj strani“.
Možete li se dosjetiti koja bi onda bila ona „prava strana“, ako su antifašistički borci, među kojima je bio i Franjo Tuđman, bili „kriva strana“?
Da bi se sve zamišljeno i moglo valjalo je, opet prema zamisli Maksa Luburića, rušiti Jugoslaviju svim sredstvima, jer jedino to bi otvorilo put istjerivanju Srba iz Hrvatske.
Na tom je planu Franjo Tuđman žestoko „zalegao na rudo“ i obilno potpomagan od BND-a, CIA i Vatikana, kojima je Jugoslavija smetala, svakom iz njegovih razloga, krenuo rušiti Jugoslaviju krećući od rušenja Hrvatske, rušenjem njenog ustavnog poretka.
Prozivajući razdruživanje Hrvatske od savezne države „stvaranjem države“, a rat uzrokovan potpuno nepotrebnom nasilnom secesijom Domovinskim ratom i obranom od velikosrpske agresije popraćenom ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti svih strana u sukobu, Hrvatska se preimenovana u RH osamostalila, što se prikazuje nekakvim silno značajnim dosegom, a da nitko ne zna što je to, osim gospodarske propasti, patnji i stradanja naroda donijelo hrvatskom narodu i svim njenim građanima.
A upravo radi tog sveuništavajućeg „stvaranja države“ se Franju Tuđmana percipira kao jednog od najznačajnijih Hrvata u povijesti hrvatskog naroda.
Dakle napadneš vlastitu državu, opljačkaš je i uništiš, pa postaneš velikan!?
Malo, čudno, nije li?
Što se pak osnivanja HOS-a tiče, vojnički potpuno bezvrijedne ideološke stranačke milicije HSP, formirane po uzoru na Ustašku vojnicu, otud i pozdrav ZDS, čiji pripadnici su i zakletvu polagali ispod portreta Ante Pavelića, Franjo Tuđman, koji je sve to znao, a u to doba u svojim rukama čvrsto držao sve poluge vlasti u Hrvatskoj, je to trebao i morao spriječiti pa i pod cijenu zabrane rada i raspuštanja HSP-a.
Nije to učinio jedino radi toga što bi se tada već prilično brojna ustaška bulumenta sastavljena od vremešnih ustaša i njihovih potomaka odgojenih u ustaškom duhu, pridošlih iz inozemstva, ali i onih stasalih u zemlji okrenula protiv njega, no kad su pritisci i prijetnje izvan porasle do nepodnošljivosti on sklanja HOS, ali ne da bi ga zabranio i raspustio, već njegove postrojbe integrira u HV, ostavljajući tako da duh ustaštva nastavi živjeti i u HV.
Do danas!
Što se pak ustaša povratnika tiče, kao i nekih svećenika koji su ih pratili u bijegu 1945. nikad nisam čuo da se ijedan ispričao i zamolio za oprost hrvatski narod, ali i sve građane bivše države radi svih stravičnih zločina koje su počinili u ime krvi i tla.
A nisu ni trebali, bili su pod zaštitom „antifašističkog“ kišobrana Franje Tuđmana.
Franju Tuđmana, tog nažalost nesuđenog haaškog optuženika, može se smatrati jedino zločincem, a ne nikakvim ni ičijim velikanom, pa ni hrvatskim ili najmanje hrvatskim.
Za hrvatski narod, kojeg je upravo Franjo Tuđman svojim ludilom, lažima i paktiranjem s ustaštvom pribio na zid srama, a hrvatskoj državi priskrbio naslov „muljevitog dna Evrope“, je zapravo najveća šteta što on nije završio na optuženičkoj klupi Haaškog suda, umro je prije nego što mu je već pripremljena optužnica uručena, jer da je optužen, bio bi bez svake sumnje i osuđen, kao što su osuđeni oni „heroji“ HR HB koji su bili samo njegovi poslušnici i njegova produžena ruka u UZP.
Ta osuda priskrbila bi mu naslov zločinca, a ne velikana, pa bi možda mogla pridonijeti tome da se hrvatski narod u raljama njegovih laži i obmana konačno osvijesti i kroz neophodni proces katarze oslobodi jednako tih laži i obmana, kao i okrutnih pljačkaša, bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž mržnju i zločin, kojima se okružio i koji su preplavili Hrvatsku, a danas nažalost imaju i svu vlast u zemlji.
Napisao sam „možda“, zato što osuđujuća presuda šestorici najodgovornijih nositelja vlasti u HR HB, paradržavnoj zajednici koja je tobože prestala postojati potpisom Vašingtonskog sporazuma, ali koja se ne da, živi i danas i održava se sve ove godine zahvaljujući obilnim donacijama iz proračuna RH, nije dovela do prestanka veličanja pravomoćno osuđenih zločinaca iz redova hrvatskog naroda, naprotiv Slobodana Praljka i Darija Kordića ustašuljački „domoljubi“ i kler Stepinčeve crkve prikazuju kao heroje i mučenike.
Osobno mislim da bi se sad, a pogotovo nakon Plenkovićeve i Jandrokovićeve reakcije, nakon što je predsjednik RH poslije ZDS provokacije demonstrativno napustio komemorativni skup u Okučanima, sve ono što iole antifašistički diše na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni trebalo svrstati uz predsjednika Republike i pružiti mu podršku u nastojanju uklanjanja ustaštva s hrvatske javne i političke scene.
Post je objavljen 02.05.2020. u 15:58 sati.