Zanimljive su sjene kojima se, po današnjem tumačenju svjetlosti, pokušavaju zasjeniti neka svijetla razdoblja našeg života, pokušavaju pretvoriti u sjenke, koje će nas, same po sebi jadne i beskorisne, pratiti u daljem tijeku života. Sjene su same po sebi moćnije od jadnih priljepaka od sjenki, ali i one samo ako su stvarne, a ne konstrukcija u duhu jednog jadnog konzervirano lobotomiziranog vremena. |
Nakon šetnje i doručka sam pojeo sladoled na suncem okupanom balkonu s pogledom na novu vizuru luke i mirno more, u društvu Jina koji je zalegao. Prije toga sam provaljivao na svoj fejs račun, sramotna je njihova sigurnosna služba, morat ću se odvikavati od te mreže, Tek jutros sam primijetio da code koji mi kao oni svaki put šalju na mobitel za ulazak pripada 092 računu, sad se računi mogu prenositi između mreža i ne vrijedi provjeravati, kao što se nekad moglo, na ovoj nekad ekskluzivno tomato mreži, pripada li organizaciji ili pojedincu (092 442 8941, ako netko ima ideju kako to saznati). U svakom slučaju korisnije je jutra koristiti u društvu s psom na suncu nego sa svojim paranojama na laptopu. |
Par retoričkih pitanja umjesto kilometarskog odgovora MA, kojeg sam obrisao, nakon što sam pogledao kroz prozor i vidio kako je vani lijep i sunčan dan. Zna li netko koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za odgoj i obrazovanje, službama za hitne intervencije, koliko je savjetnica u tim službama, jesu li to uglavnom bivše ravnateljice koje su zbog nesposobnosti smijenjene i koliki je postotak istih upućenih na još bolje plaćena mjesta, zna li netko koliko je ljudi zaposleno u agenciji za vanjsko vrednovanje, koliko je ljudi zaposleno u gradskim i županijskim uredima za školstvo, koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za strukovno školstvo i što su konkretno osim par savjetovanja po atraktivnim destinacijama odradili, da se razumijemo, što manje sve agencije rade to bolje sustav funkcionira, zna li tko na kraju koliko je ljudi zaposleno u ministarstvu za obrazovanje, tih kako ih je moja kolegica nazvala zločestih patuljaka, koji ništa drugo ne rade nego smišljaju nebulozne pravilnike, ne bi li administrativno zagorčali život zaposlenih u školstvu. |
Eh kako neki mirovinu zamišljaju idilično. Istina ljudi ne mogu vjerovati kako mi je stigla brzo i otpremnina koja i stiže tako brzo, te prvo ono što sustav misli da sam zaslužio, i ja njega isto toliko cijenim i milosti mu ne bih dao, samo su sirovi šovinizam i otvoreni fašizam gori. |
Odličan hotel s pogledom, imaju i odličnu stranicu na kojoj je najbitnije rečeno. Naravno ovo je japaja blog pa pitanje hoćemo li u postu i doći do naslova, zato sam i stavio link za one koje baš hotel zanima. |
U Sarajevu je od prošlog četvrtka do nedjelje održan skup mog sindikata iz prošlog života (prije mirovine). U subotu je održana svečana akademija povodom tridesetogodišnjice postojanja sindikata, među ostalim uzvišenim gostima prisustvovali su i zamjenik ministra obrazovanja BiH, kao i ravnatelj sarajevske hrvatske katoličke škole, inače otvorene za djecu svih konfesija, što je za pozdraviti. |
Razmišljam malo o Blumijevim romantičnim komedijama, koje su mi redom simpatične i filmovima koje sam ja gledao u vrijeme kad sam se smatrao filmofilom, te pokušavam otkriti, jesam li ja ikad išta gledao što bi izmaklo oštroumnoj cenzuri hrvatske "nove desnice" Našao sam! "Mendu i Slavicu" je veličao i hvaljeni bloger koji svako malo uskrsne, očara nas religioznošću Beatlesa, pravi se pametan brkajući Demostena i Diogena u citatima, te onda kad ga ni njegovi, koji isto vole uspomenu na "Mendu i Slavicu", kao i svi mi, ne prihvate, ponovo se gasi. |
Nedavno se Dinaja osvrnula na remek djelo dvadesetog stoljeća Sloterdijkovu "Kritiku ciničkog uma" i s pravom obrušila na cinički um koji prevladava svim područjima današnjeg života, a koji je u knjizi odlično detektiran, s brojnim ilustracijama, koje, kako je i autor rekao, služe tome da ga ograničeni umovi tako olako krivo ne protumače, kao što su masakrirali njegovog prethodnika Nietzschea. Tu ću izbjeći zamku blogerske interpretacije, knjigu jednostavno treba pročitati i pogledati, posebno jer je kod nas, za razliku od nekih drugih filozofsko umjetničkih djela, solidno prevedena, ja je naravno imam i originalu i voljan sam protumačiti, ako nešto u prijevodu nije dovoljno jasno. |
-Dobro jutro susjed .Kako je? |
45%vjetar |
Eto, sad je ispala velika greška što sam prihvatio jedini dar što sam dobio od ministarstva obrazovanja ikad, taj laptop. Da sam onda nastavio sve raditi na ovom osobno kupljenom, tada relativno mladom i izuzetno dobro očuvanom, danas bi još ovo sigurno funkcioniralo. Ovako mi je nakon fejsa onemogućen pristup još od ranije glavnom mailu nachtfresser@gmail.com, ne mogu se ulogirati ni u Microsoftov račun, tu sam u nervozi sam napravio strašnu grešku, te očekujem da uskoro neću moći ni upaliti računalo. |
Stiglo rješenje za mirovinu, istina putovalo je više od dva tjedna iz Rijeke u Rijeku, pa ga je i uplata preduhitrili, ali eto, dogodilo se ono što nikad nisam vjerovao da ću ikad dočekati. Kažu 38 godina i kusur radnog staža pa ti provjeravaj. Uglavnom izračunao sam da je uračunata ona bivša jebena JNA, koju niti sam ikad želio niti se samnom usrećila, zaokružilo bi se četrdeset. Negdje petnaestak godina sam bio sigurno jedan od najboljih u svojoj struci, uključujući i početak u novoj državi, skoro do kraja sam prednjačio u odgojnim komponentama, obrazovne sam odrađivao ("Pristao sam bit ću sve što hoće", ne da mi se tražiti link na pjesmu). Iznos je iako sramotno mali, čak 60 eura veći od okvirnog izračuna, ne znam radi li se to namjerno da bi onda bili presretni kad vidimo da nije baš tolika katastrofa. |
Blokiran sam(0privremeno?) na fejsu nakon višednevne borbe s veseljakom koji se nakraju sjetio i otvorio whatsapp broj na moj broj mobitela i time uvjerio ekipu da je on Zagrebčanec pravi ja. Uspio sam se oprostiti s instagramom, s fotkom iz slavne mladosti ne sumnjam da će i on šaptom pasti, kao još i neke već pale mail adrese. |
Natalie Portman |
Jednostavnije su bile godine opasnog življenja. Čitam vijesti o pogibijama mladih u noćnim ili jutarnjim satima, koliko puta smo se sretno izvlačili iz jarka i nastavljali sa ili privremeno bez auta. Imalo se sreće i nastavljalo dalje. Zašto je sreća bila na našoj strani nikad nećemo saznati. |
Tamnije |
Nedavno sam objavio post o vlasniku svog nekada omiljenog sad ugašenog kafića, koji me zaustavio na riječkom Korzu ispred svog Marendarija i rekao, domaća hrana i to 8-10 eura, pa svratite, bit će mi drago. Mi smo jučer odšetali do naše drage konobe "Belveder", gdje su utorkom na meniju odlične tripice, a i Jina uvijek tretiraju kao gospodina, i poljubili vrata. Konoba ne radi, na godišnjem su. Odlučili smo dati šansu nekadašnjem prijatelju i uputili se ka Korzu. Prvo sam prošli put propustio vidjeti kako se mjesto zove, za vrijeme kad dangubim po internetu, pa sam jučer najprije to pogledao. Bravo za njih, zove se "Užanca", neobično i meni se na prvu svidjelo. Drugarica je primjetila, što je meni promaklo, da je na vratima plakat onog kultnog ugašenog kafića "La Guardia" koji je eto taj Marko vodio, Marka uglavnom ovaj put nije bilo, pa smo sjeli za prvi slobodan stol. Prišla je simpatična, odmah se primjetilo komunikativna konobarica, te nam ponudila, da će nam pripremiti stol u sredini, koji se upravo ispraznio, možda nam je tamo ugodnije jesti, jer smo tu gdje smo sjeli na rubu, izloženi pogledima prolaznika užurbanih po Korzu, prihvatili smo. Odličnu, kako je rekla domaću rakiju dobrodošlice na račun kuće smo odbili. Ja sam unaprijed odlučio što ću jesti, Marko mi je onda rekao imamo jetricu na žaru i svašta nešto, možeš pogledati na ploči kao u školi, i ja sam zaključio da preporučuje jetricu, jetrice i inače ja volim. Drugarica se interesirala za cijene ovog što nije na popisu marendi, na kojem su uglavnom bile dnevne ribice i ribe, a ona nije baš ni od toga ni od ovog što sam ja bez gledanja naručio. Ta jela poput hobotnice su bila neznatno skuplja s tim da nas je konobarica iznenadila konstatacijom, uzmite gospođo što volite, nama euro, dva ne igra ulogu, snizit ćemo, ja sam tu gazdarica, e ovo zadnje nas je zaintrigiralo, ali nismo ništa pitali nju direktno. Dok smo čekali jelo drugarica je mene pitala, budući da sam se ja više družio s Markom i bolje ga znam, je li to Markova žena. A čuj, rekao sam, nemam pojma, može biti nova žena, možda mu je i kćerka, ja mislim da je on, iako se dobro drži, blizu mojih godina. Nasmijala me primjedbom, ja sam na prvu imala dojam da je neka Ukrajinka. Uzgred u jučerašnjem postu y je bila oznaka za Ukrajinca i Ukrajinu, Z za Rusa i Rusiju, to me pitala jedna od rijetkih koja "doživljava" moje nerazumljive postove, to je taj problem što je većini čitalaca poznat moj pravi identitet, pa se znam zapetljati u zagonetkama, koje rijetke zanimaju. Još nešto sam simpatično zaboravio, gazdarica me pitala što želim kao prilog uračunat u cijenu, ja sam lupio, imate li pekarski krumpir, ona odmah, imamo, ali ne biste li radije palentu na žaru, ja sam zastao iznenađen neočekivanim pitanjem, na što je ona odmah nastavila, ma zanemarite, uzmite što vam draže, dapače, rekao sam ja, volim palentu. |
Koji zajljučak možemo izvući iz mog prethodnog posta, ministar će se uskoro hvaliti da je u suradni s Carnetom zaposlenicima u školstvudarovao još x laptopova za besplatno korištenje i fotografirati se sa zadovoljnim mladim djelatnicima: |
Jutros šetam, prolazim pored jedine kvartovske pekarnice zatvorene prije valjda neke dvije godine. Konačno su i stakla prljava. Nije mi jasno, zadnju godinu su valjda radili samo članovi obitelji, sudjelovali su u svim humanitarnim akcijama, svejedno nisu mogli opstati. Imamo istina blizu Plodine, Spar i Kaufland, podnošljiv samo bakin kruh kojeg često nema, govorim o standardnima, ne beskvasnim i sličnim koje volim samo ja. |
Elvisova ljubavna |
Svi ostajemo zatečeni, tužni zbog bijesa prirode u BiH, a onda i pomalo kiptimo zbog ljudskog nemara. Svatko najprije gleda svoje, elementarna nepogoda je proglašena i u malom bosanskom gradiću Varešu, gdje sam završo gimnaziju, mjestu s valjda najvećim postotkom stanovništva trajno raseljenog u onom nesretnom ratu. Tamo sam se čak nasmijao jednom videu, evakuacija preko prvog kata stambenne zgrade, jer je ulazno izlazni haustor zatrpan. Video ne znam prebaciti jer je s jednog privatnog profila na FB, a nije na you tube. Zato sam ciljano išao na tražilicu i našao samo jedan link. |
Moram hitro vratiti stari školski laptop, kojem je uzgred garancija istekla, da gaoni vrate na tvorničke postavke i daruju uz samohvalu dalje. Ja sam aktivirao svoj stari komp, u njemu su fotke sejvane 2015. i neažurirana zaštita, mislio sam da će preživjeti ugašen noć, nakon deinstalacije aplikacija koje su ga usporavale, a nisu obrisane nakon korištenja druge osobe, no eto, prvo mi je pao glavni mail, onda nisam mogao na fejs, spasila me dvostruka zaštita koju sam svojevremeno psovao, preko mobitela sam dokazao identitet i oboje mi vraćeno uz brzo mijenjanje lozinke s moje strane, ali bit će tu vjerojatno još cirkusa, pa ću ipak čekati ponedjeljak ujutro, zadnji rok za vraćanje školskog, neka bude u pričuvi, ako budem još što suvremenije trebao instalirati za zaštitu. |
Dan njemačkog jedinstva |
Nije jednostavno svakodnevno objavljivati postove, recimo teme koje sam jutros budan najprije promišljao nisu zanimljive širem blogopučanstvu, to mi nikad nije bila prepreka, jer sam uvijek objavljivao za sebe, pa ako ostali nađu nešto poticajno za mozganje o tome bujrum, ali eto, i meni nekad nešto izgleda previše osobno. Primijetio sam da su jutros jako kreativni postovi, osim naravno kod onih koji vrte uvijek isti film, a ne znaju iznenaditi varijacijama na zadanu temu poput kolege Eura. To sam, neskromno ću priznati, predvidjeo, jer sam, još dok sam radio, primijetio velike razlike u ponašanju kod mladeži uoči i nakon veće promjene vremena, kod starije populacije kao ovdje je to još očitije, za tvrdnje mi ne pada na pamet tražiti znanstvena objašnjenja. |
Stigla je otpremnina, za mirovinu još nema rješenja i krajnje je neizvjesno kad će, zdravstveno sam produžio, kažu ako ne stigne za tri mjeseca, moram doći ponovo produžiti. Krenuli smo u veliku nabavku. Drugarica nas iskrcala na omiljenu Jinovu destinaciju iza Lidla, ona s popisom produžila dalje do Konzuma i DM. Šetnja ugodna i korisna, Jin sve obavio pa možemo mirno čekati veliku nabavku, to će potrajati. Prvo vijest da nema Palmolive, samo ona skuplja i lošija krema za brijanje, dobro da imaju i tu, kad sam pričao jednom voditelju pasa, samo s njima odavno svakodnevno komuniciram, i njemu su rekli da nitko ne koristi više kreme, svi valjda pjene, zanimljiva furka. Stajemo ispred Lidla, Jin automatski liježe, često prolaznici pitaju jel dobro, a on se samo racionalno odmara. Prvo mi se javlja ulazeći mladi kolega, kaže, bogami zamijenila te mlada zgodnija kolegica, dvadeset i kusur godina, plavuša, prava arijevka. Kažem, znam, čuo sam, čuo sam i da je komentirala da nisam precizno naveo ishode u programima, ma programi su okvirni, ko žvakaća guma, mogu se rastezati i skupljati koliko želiš, neka samo preslaguje i radi po svome, odgovorio sam, znam da mlade generacije žele napredovati u mentore i savjetnike, najviše zbog para, i to ih ne zadovoljava, ali to nije problem nas"budista", što bi rekao jedan stariji i pametniji kolega od mene. Dodao sam i ono standardno, e da smo u Francuskoj mogla je prije tri godine doći na moje mjesto i svi sretni i zadovoljni, on dobro informiran, da s 62. oni redovno idu, ali imaju više radnog staža i solidne mirovine, kako samo to. Nisam spomenuo da sam jučer pročitao da ako bi u Njemačkoj prošla Lindnerova reforma izračunali su da bi dobar dio umirovljenika imao i 800 eura manje mirovine, i to ne najbogatiji, njih Lidner štiti, 800 eura kao mirovinu ja mogu samo sanjati, daleko je sunce, bez obzira što blebeću mlađi blog kolege s nešto manjim blogerskim stažem, kojima naravno nema nikakvog smisla odgovarati, iskopat će oni već neku statistiku. Slijedila je pauza od ćaskanja, zatim sam čuo, jel ja to vidim najdražeg kolegu, ja sam zbilja dragu kolegicu vidio tek kad mi se fizički približila i nakon uvodnih kakosipitanja konstatirao da sam je izlajkao na instagramu na Dolomitima, ona to zna, kako to ne bi primijetila, to je inače jedina od kolegica, koja je prisutna i kod mene na instagramu s dvije tri fotke, kojih sam ja autor, izuzetno sporo se fizički mijenja bez severinskih operacija. Ona je jurila od centra do centra, dolazi joj u posjet draga prijateljica koja pije isključivo Leffe crno pivo, kao da je svugdje nestalo, ali naći ću ga ja već, veli, znam da hoće. Komentirali smo i jadranski derbi, od silnih napadača jedinu šansu naš Smolčić sam sebi stvorio, sjetili smo se sjednice kad je on bio četvrti razred i diskusije, trebaju li mu se tolerirati toliki izostanci s vježbi, na kraju je rekla, jbo te, kako ti pamtiš sve te detalje koje sam ja odmah zaboravila i super što si birao i nikad se nisi konfrontirao samnom, nasmijao sam se samoj po sebi razumljivoj stvari. Dok smo završavali razgovor ugodni vidio sam da se neki mlađi gospodin srdačno mazi s Jinom i imenog ga zaziva, Jin ga čak polizao po ruci što rijetki imaju čast. Poznato mi djelovao lik, koji me sad i pozdravio, ali nisam znao gdje ga smjestiti. Nisam ni pitao, on je ušao u Lidl. Vratio se prije drugarice, koja je u međuvremenu na Jinovo oduševljenje ušla na predzadnju stanicu današnjeg putešestvija, na povratku smo još trebali do Kauflanda po sladoled. Tek kad je rekao u prošlom vremenu, i moja je voljela tako pod bradom i inače, gdje ne može sama dohvatiti, usudio sam se pitati, oprostite, zaboravio sam?! Buba, rekao je, odmah sam reagirao, kako se ne bih sjećao, mala pekinezerica, Jinu se sviđala, da rekao je, ali ga je uvijek kao sve muške tjerala od sebe, kad bi joj se previše približili, imala je očito neku traumu, mi smo je jako mladu doslovno pokupili s ulice. Otišla je prije pola godine sa 16, pet od sedam dana u tjednu mislim na nju, kad sam upitno pogledao, dva dana obično s nogu padam od posla... |
< | listopad, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |