Nachtfresser

Stiglo rješenje za mirovinu, istina putovalo je više od dva tjedna iz Rijeke u Rijeku, pa ga je i uplata preduhitrili, ali eto, dogodilo se ono što nikad nisam vjerovao da ću ikad dočekati. Kažu 38 godina i kusur radnog staža pa ti provjeravaj. Uglavnom izračunao sam da je uračunata ona bivša jebena JNA, koju niti sam ikad želio niti se samnom usrećila, zaokružilo bi se četrdeset. Negdje petnaestak godina sam bio sigurno jedan od najboljih u svojoj struci, uključujući i početak u novoj državi, skoro do kraja sam prednjačio u odgojnim komponentama, obrazovne sam odrađivao ("Pristao sam bit ću sve što hoće", ne da mi se tražiti link na pjesmu). Iznos je iako sramotno mali, čak 60 eura veći od okvirnog izračuna, ne znam radi li se to namjerno da bi onda bili presretni kad vidimo da nije baš tolika katastrofa.
Sad je kod mene vrijeme određeno između KBC termina, nakon predzadnjeg posta događale su se i dramatične stvari, no izgleda da smo se još jednom izvukli, do sljedećeg iskušenja.
Zadnje što sam na blogu vidio bio je jedan izuzetno iritantan post na naslovnici intelektualca samog nesvjesnog svog samoupravnom profila ispranog mozga, s poukom, samokritika drugovi prije svega. Dakle umjesto da se na računalu kao do sad bavim onim što želim, ja se bavim 10 godina starim računalom punim sigurnosnih rupa i koliko je moguće krpanjem istih, ne bih li barem osigurao kakvu takvu mail komunikaciju. Računalo mi radi sad brzo jer sam se riješio programa za filmove, u zadnji moment sam primjetio da sam krenuo i s deinstalacijom windowsa i stopirao, kakvi takvi ali trebaju.
Fejs sam izgubio definitivno nakon što mi je tip fake profila objavio komentar kod mene s Laibachovom pjesmom "Das Spiel ist aus", ja mu blokirao taj fake profil i u odgovoru prijatelju informatičaru naveo da je tip iz Zagreba, Trešnjevke, ali da to ne pomaže jer je promijenio način dvostruke provjere autentičnosti, počeo sam dopisivanje sa facecom support centrom, ali oporavak i vraćanje računa dugo traje, ja ne žurim. Inače dodao sam da je potpisan imenom i prezimenom riječkog tipa koji je davno završio školu u kojoj sam ja predavao i ništa više.
Jučer u šetnji Jin je žvaknuo jednu kost. Primijetili smo da netko očito ciljano baca pileće kosti na relacijama kojima se psi i mi šećemo. Noćas oko četiri smo bez povodca odjurili vani, dugo ga u mraku nisam ni razaznao gdje je u tom rastinju. On sad spava, nadam se da je i kod njega ovaj put dobro završilo. Kad smo se vratili sinulo mi je, pa i hakeri nekad spavaju, pa sam krenuo jednom od brojnih metoda vraćanja svog FB profila i uspio. Koliko sam primijetio tamo se ništa posebno ne događa, 16 novih notifikacija, ništa značajno. Dobio sam poruku da ćemo sad postupno ići u oporavak, a da mogu ulaziti klikom na svoju profilnu, isprobao sam, funkcioniralo je i onda sam bunovan napravio seriju grešaka, probudio seronju, obrisao povijest, a s njom i sliku svoju, ugasio komp, uglavnom ponovo sam bez fejsa.
Napisao sam na njemačkom profilu što se kod nas događa s računalima kupljenim sredstvima EU i korištenim šest godina, nitko nije kao kod nas na blogu izrazio razumijevanje, komentari su bili u stilu, mene bi bilo sram tražiti od umnirovljenika tu već staru kramu, a kamo li darivati dalje, posebno ako im je garancija bila kao što ja velim pet godina za popravak...Samokritiku ne mogu trenirati jer sam srećom u mirovinu morao ići.
Jin je jučer popodne žvaknuo u sekundi
,