Jednostavnije su bile godine opasnog življenja. Čitam vijesti o pogibijama mladih u noćnim ili jutarnjim satima, koliko puta smo se sretno izvlačili iz jarka i nastavljali sa ili privremeno bez auta. Imalo se sreće i nastavljalo dalje. Zašto je sreća bila na našoj strani nikad nećemo saznati.
Sad svako malo "rutinski" zahvati u sutavu u kojem ništa ne može biti rutinsko, u godinama isto takvim. Između toga pokušaj rutinskog življenja.
S pedeset su ti još sva vrata otvorena, možeš raditi što god hoćeš, šetati po šumama i gorama ili pjevati, a kasnije biti hrvatski političar, a još kasnije eventualno predsjednik Amerike...
Post je objavljen 12.10.2024. u 10:58 sati.