Nachtfresser

Nedavno sam objavio post o vlasniku svog nekada omiljenog sad ugašenog kafića, koji me zaustavio na riječkom Korzu ispred svog Marendarija i rekao, domaća hrana i to 8-10 eura, pa svratite, bit će mi drago. Mi smo jučer odšetali do naše drage konobe "Belveder", gdje su utorkom na meniju odlične tripice, a i Jina uvijek tretiraju kao gospodina, i poljubili vrata. Konoba ne radi, na godišnjem su. Odlučili smo dati šansu nekadašnjem prijatelju i uputili se ka Korzu. Prvo sam prošli put propustio vidjeti kako se mjesto zove, za vrijeme kad dangubim po internetu, pa sam jučer najprije to pogledao. Bravo za njih, zove se "Užanca", neobično i meni se na prvu svidjelo. Drugarica je primjetila, što je meni promaklo, da je na vratima plakat onog kultnog ugašenog kafića "La Guardia" koji je eto taj Marko vodio, Marka uglavnom ovaj put nije bilo, pa smo sjeli za prvi slobodan stol. Prišla je simpatična, odmah se primjetilo komunikativna konobarica, te nam ponudila, da će nam pripremiti stol u sredini, koji se upravo ispraznio, možda nam je tamo ugodnije jesti, jer smo tu gdje smo sjeli na rubu, izloženi pogledima prolaznika užurbanih po Korzu, prihvatili smo. Odličnu, kako je rekla domaću rakiju dobrodošlice na račun kuće smo odbili. Ja sam unaprijed odlučio što ću jesti, Marko mi je onda rekao imamo jetricu na žaru i svašta nešto, možeš pogledati na ploči kao u školi, i ja sam zaključio da preporučuje jetricu, jetrice i inače ja volim. Drugarica se interesirala za cijene ovog što nije na popisu marendi, na kojem su uglavnom bile dnevne ribice i ribe, a ona nije baš ni od toga ni od ovog što sam ja bez gledanja naručio. Ta jela poput hobotnice su bila neznatno skuplja s tim da nas je konobarica iznenadila konstatacijom, uzmite gospođo što volite, nama euro, dva ne igra ulogu, snizit ćemo, ja sam tu gazdarica, e ovo zadnje nas je zaintrigiralo, ali nismo ništa pitali nju direktno. Dok smo čekali jelo drugarica je mene pitala, budući da sam se ja više družio s Markom i bolje ga znam, je li to Markova žena. A čuj, rekao sam, nemam pojma, može biti nova žena, možda mu je i kćerka, ja mislim da je on, iako se dobro drži, blizu mojih godina. Nasmijala me primjedbom, ja sam na prvu imala dojam da je neka Ukrajinka. Uzgred u jučerašnjem postu y je bila oznaka za Ukrajinca i Ukrajinu, Z za Rusa i Rusiju, to me pitala jedna od rijetkih koja "doživljava" moje nerazumljive postove, to je taj problem što je većini čitalaca poznat moj pravi identitet, pa se znam zapetljati u zagonetkama, koje rijetke zanimaju. Još nešto sam simpatično zaboravio, gazdarica me pitala što želim kao prilog uračunat u cijenu, ja sam lupio, imate li pekarski krumpir, ona odmah, imamo, ali ne biste li radije palentu na žaru, ja sam zastao iznenađen neočekivanim pitanjem, na što je ona odmah nastavila, ma zanemarite, uzmite što vam draže, dapače, rekao sam ja, volim palentu.
Jetrica je bila odlična uz posebno serviran prelijev od maslinovog ulja i češnjaka, u palenti sam posebno uživao, dugo je nisam jeo, drugarica je ipak naručila nešto što sama želi naučiti raditi, zaboravio sam što i bilo je presoljeno.
Vraćali smo se pješice i odjednom je pljusnulo, Sakrili smo se u kafić u Art kvartu, sjedeći natkriveni vani promatrali i osluškivali udare kiše, i Jin se lijepo smjestio. Ja sam se opet jednostavno iz prve odlučio za cedevitu, drugarica je pitala kakve čajeve imaju, konobarica je nabrojala, nije da nemaju izbor, s tim da je dodala, ja osobno volim čaj od breskve, mogu Vam preporučiti, drugarica se nasmijala i prihvatila, što reći, jako prijatno iznenađenje, odličan bijeli čaj, a bijele i inače volimo. Sve skupa na računu 3,80 eura, što je za Rijeku dobra cijena, sve je otišlo u nebo, sladoled, istina talijanski, na Korzu, 7 eura...