Svi ostajemo zatečeni, tužni zbog bijesa prirode u BiH, a onda i pomalo kiptimo zbog ljudskog nemara. Svatko najprije gleda svoje, elementarna nepogoda je proglašena i u malom bosanskom gradiću Varešu, gdje sam završo gimnaziju, mjestu s valjda najvećim postotkom stanovništva trajno raseljenog u onom nesretnom ratu. Tamo sam se čak nasmijao jednom videu, evakuacija preko prvog kata stambenne zgrade, jer je ulazno izlazni haustor zatrpan. Video ne znam prebaciti jer je s jednog privatnog profila na FB, a nije na you tube. Zato sam ciljano išao na tražilicu i našao samo jedan link.
I kamenolom, kojeg sad optužuju kao najvećeg krivca za najbrojniju tragediju, tragedije su uvijek nezapamčene, me podsjetio na naše kamenolomske ratove. U Benkovcu na na brdu pokraj Fužina su isto kao kod Jablanice u BiH aktivisti godinama ratovali protiv kamenoloma, koji igrom slučaja nikog nije ubio, dobar dio kuća je oštetilo kamenje prilikom prvih miniranja, dok nisu počele tužbe, vlast je bila u općini u dolini, nije ih se previše ticalo, i kod nas normalno, isto su buku dizali aktivisti čije udruge treba prestati financirati, jer sišu proračun, što pak govore desni aktivisti. Čini mi se, odnosno čuo sam, da je jednoj obitelji uspjelo dobiti odšetu nakon dugog sudskog spora, za ostale ne znam, znam da su bile žalbe, jer ovi se nisu osjećali krivima.
Više nemam obiteljsku kuću gore, iako sam bio jedini nasljednik, idem povremeno autom u šumu puniti izvorsku vodu u kanistre, sve je više svjetla na putu, odnosno sve manje drveća, a izgleda da su uspjeli utišati i lokalne aktiviste, već dugo barem nisam čuo ništa o njima, ljudi se bune, to znam, u svoja četiri zida.
Sa članovima obitelji žrtava suosjećam barem onoliko kao licemjeri, koji misle da se takve stvari događaju zbog nespretnosti u reagiranju žrtava. Naravno ,ipak sve ne treba pripisati ni globalnim klimatskim promjenama i bespomoćno čekati sljedeću katastrofu...
Post je objavljen 05.10.2024. u 07:47 sati.