nedjelja, 06.10.2024.

Sarajevska raja

Elvisova ljubavna

Usavršavam se u informatici. Već sada laptop desetogodišnjak radi brže nego što pamtim da je radio, još samo da se riješim tog skype za firmu, koji ponekad iskoči, gdje će mi biti kraj.Jedino ne znam što će oči reći na ovo sjedenje duže nego obično pred kompom.
Šetnje pak spašavaju, a jutros je Jin inzistirao da popijemo i jednu veliku Radensku u vrtu, sunce je eto provirilo. U duigačkoj šetnji širim kvartom, sreli smo čistokrvnog Sarajliju s kujicom mješankom. Kaže on o aktualnom trenu, pomaže raja, od papana i vlasti nije puno ni očekivati, skuplja se. Vrlo brzo prelazimo na to od čega se prave pravi ćevapi, dok su i psi našli svoju zanimaciju. Zakačimo se oko ovčetine i loja, on poteže klasični argument, kad si ti tamo zadnji put bio. Prije pet godina, ne lažem, odsjeo u Saraju, ni to ne lažem, samo ne spominjem da sam vodio učenike. Dobar je to hotel, u ratu nam se doduše zamjerio, bio s one strane, baš na crti, sad su pravi, evo objavilisu da ustupaju jedan stan stradaloj obitelji na raspolaganje. Raja, kažem, on potvrđuje, ma ima ih koliko hoćeš, ali ovi što su nakon rata doselili, obogatili se, preuzeli pola grada,. ništa. Svugdje ista priča velim.
Inače jučer sam počeo brisati fotke iz 2015., uglavnom one s hranom i mutne po kojima sam postao poznati bloger ;). Nakon šetnje sam išao nastaviti proces s fotkama, ipak treba vremena da se oči adaptiraju, stisnem pogrešno i iznenadim se kad nakon brisanja hrane, naletim na Sarajevo s razredom, oduševim se kako su dobre i čudim kako sam ih zaboravio. Zanimljiva stvar, druge uglavnom lošije sam, ne znam više zašto, izabrao za objavljivanje na blogu (dva posta izdvojena sa strane) i fejsu, gdje se pojavljuju svake godine u uspomenama, ponekad pogledam i bosanske fotke na blogu, ove su nestale i zaboravljene u sejvanim slikama starog kompa. Sad vidim pored dosta zanimljivih detalja s puta i onaj koji sam zaboravio, piće dobrodošlice, ja onda nisam još bio Radenskičar pa sam naručio jeger, sad na fotki vidim da je šefica nakon točenja ostavila bocu na stolu, mislim da nisam ni primijetio, jer je, siguran sam, ostalo na jednom, štoš, takva je sarajevska raja. Sejvano je naravno bilo pod "2019", jednostavno sam nespretnim potezom promijenio vremeplov na laptopu, s životom tako baš i ne ide.


15:03 | Komentari (8) | Print | ^ |

  • samo mi blog još sporo otvara ;) (NF 06.10.2024. 15:06)
  • za blog, nije do tebe, on šteka,
    kao što je i za fotke bilo krivo sunce, more, ...
    p.s.
    eh da, nesavršenost se nekada savršeno uklapala, baš kao i mi (Blumi 06.10.2024. 15:23)
  • Imam i ja slika iz Sarajeva i svojih i s učenicima,,,,bili svuđe vidjeli svašta a spavali u Hadžićima ja u konaku kraljice Jelene.....Bolan čoeče, , nema da nije bilo, samo ne objavljujem slike s učenicima, tuđa djeca , nije red makar su sad već svi tuđi muževi i žene i roditelji..... (Annabonni 06.10.2024. 16:11)
  • i ja sam živjela u sarajevu prvih deset godina, sjećam se
    Vilsonovog šetališta, mirisa lipa Marijendvora iMiljacke.... (Dinaja 06.10.2024. 17:04)
  • vidio sam Katu, ma svako njoj dobro i samo neka pazi na sebe
    p.s.
    rasplet njene političke situacije je vjerojatno najbolje što joj se moglo desiti (Blumi 06.10.2024. 20:32)
  • Bilo da su mutne ili neprepoznatljive, ne brišem moje fotografije. Sve ih spremam na vanjski hard disk. (viatrix 06.10.2024. 22:23)
  • Eto, život ti pruži priliku da obnoviš sjećanja. (Lastavica 07.10.2024. 07:32)
  • Kad se sjetis raje..to emocije daje.. (Euro 07.10.2024. 13:52)
  • << Arhiva >>

    11. 08.
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica