Nachtfresser

Sat vremena pauze sam iskoristio za đir do početka obližnjeg Korza i nazad. Najprije sam vidio zatvoreno kod frizerke, ima neki natpis al nisam prilazio, ulična prodavačica kampira ispred. Iako zadnje vrijeme sam brijem glavu zainteresiralo me, obično ide na godišnji dok sam ja u Berlinu. I kod mojeg majstora za sve zatvoreno, nadam se da on nije zbrisao u Njemačku kao još jedan svestrani koji mu je bio konkurencija, nikakvog natpisa s objašnjenjem nema. Nalijećem na dva tipa, relativno mlada, jedan moli drugog da mu kupi kebab jer je gladan. Kod tete kod koje ponekad kupim limun ovaj put loš, cijena ipak 3,18 eura, nije loš, ispravlja me ona, samo nije za vas koji ga trošite za limunade. Na Korzu, ipak sam procijenio da mogu stići do polovice i natrag u ustanovu, dva snimka bez nišanjenja, čisto da kasnije proučim modne detalje, učinilo mi se zanimljivo na prvu...

Velika većina je spojila praznike, mi radimo udarnički od rane zore, nastava, završne sjednice maturantskih razreda, nemam pojma niti me zanima koliko su divljali zadnji dan, moji razredi su bili na izletima, a ja u vrtu, finiširamo s nastavničkim vijećem u 16 sati. zato ćemo danas i na blogu odmoriti od ozbiljnih tema, ostavit ih za radni tjedan. Jučer smo valjda prvi put ove godine jeli punjene paprike.

Možda će sad kad je 44 godišnji ultrakonzervativni DeSantis objavio kandidaturu za republikanskog kandidata u izborima za predsjednika SAD i nije bez šansi jer je skoro duplo mlađi od kontrakandidata i hrvatska javnost saznati za zanimljiv kulturni sraz između aktualnog guvernera Floride i Disney carstva (Mickey, Donald i kompanija), koje najveći zabavni park ima baš tamo. DeSantisu je trn u oku takozvana woke kultura, izvorno protiv rasizma, seksizma i sličnih izama, s u novije vrijeme s pretjerivanjima, prema kojima sam i ja od početaka jako kritičan. Naprimjer i od humora se traži "politička korektnost", što je, to naš stručnjak Euro najbolje zna, praktično nemoguće. S druge strane jedna od najmoćnijih američkih kompanija, sljedbenici Walta Disneya, koji nam je valjda svima uljepšao djetinjstvo, velikim dijelom je prigrlila woke kulturu, čak su rađene, isto uspješne verzije velikih hitova, poput, ako se dobro sjećam, ne da mi se guglati, "Indiane Jonesa", bez i naznaka seksizma u međusobnim muško ženskim odnosima. Inače woke kulturom se bavila moja berlinska mlađahna poznanica i ako nešto pogrešno pišem, preko nje sam to pratio, jednom sam šeretski postavio i pitanje, nije li svaki seks neka vrsta nasilja, aludirajući na tjeranje maka na konac. Zanimljivo da je na zadnjim izborima za guvernera Disney dao dvostruko veću donaciju DeSantisu nego njegovom demokratskom kandidatu, pragmatično procijenivši da će ovaj pobjediti. Nisu vjerovali da će ovaj provoditi sve što je obećavao. Tu su bile odluke o dopuštenom skrivenom nošenju oružja, dopuštenje pucanja na svakog za kog se posumnja da provaljuje ili neželjeno boravi na tvom posjedu, potpisivao je izvršenja smrtnih kazni koja su stajala u ladicama, za vrijeme pandemije u Floridi nisu bile obavezne maske, niti su se provodile federalne mjere zaštite, što je rezultiralo gospodarskim rastom većim nego u drugim saveznim državama...
Ipak najvažniji mu je bio kulturni rat protiv onog što je nazivao "woke kulturom", u školama je donio zakon kojim je do trećeg osnovne zabranjeno učiteljima spominjanje seksualnih orijentacija, te miješanje ako kod djece dođe do nekog sukoba, npr. s djetetom koje ima dvije mame ili tate, dopušteno je djecu samo fizički razdvojiti, ali nikako ninakoji način arbitrirati, prijeti i zatvorska kazna. Disney je kritizirao taj kulturni rat, guverner je nakon što je na upražnjena mjesta u vrhovnom sudu Floride uveo svoje ljude, uveo hladno zakon o ukidanju autonomije Disney carstva na području Floride, smijenio upravni odbor, sve zakonski, mijenjao je zakone kako je htio. To je dovelo do ukidanja planiranih Disney investicija u Floridi od navodno preko planiranih milijardu dolara, spor još uvijek traje. U umjetnosti i životu guverner zastupa naravno klasičan mačistički odnos, tu je isti kao njegov nekadašnji uzor sad protukandidat Trump, sigurno mu se ne bi svidjela moja današnja damska ilustracija da je uspjela, dama naime ima ljubičasti pramen koji nisam stigao uloviti:

Evo ovaj tjedan je konačno završilo naporno i ljigavo hodočašćenje banaka, sad nam samo preostaje isplaćivati jednu od njih, kako po novom kažu, na obroke. Privodi se kraju i blogovanje reklamirano na naslovnici kao "blog tjedna", to se u ovih 19 godina nije dogodilo, osim perioda kad bih blogao iz Berlina, kao što je pratiteljima poznato tamo redovito provodim ljeto. Nadam se da krivac za ovu reklamu ne misli, kao ja sve češće, da si neću uspjeti priuštiti taj put i boravak i ove godine, toliko o stalnom ekonomskom napretku i prosperitetu, još jedna tradicija duža od dva desetljeća je u opasnosti gašenja. Inače to bloganje s potporom naslovnice, svaki put, nažalost kako popularnost bloga kao medija pada, sve manje, privlači razne bezveznjake i probisvjete. Tako je i moj blog posjetio spamer, prvi nakon onog nekad sveprisutnog, jel se zvao Mirko, onaj što je izbjegao u Njemačku i ima svoju slobodnu web stranicu
Nije ni Mirko bio beskoristan, počeli smo zatvarati blogove za anonimne pljuvače zahvaljujući njemu. Ovaj jučer me podsjetio na nešto što stoji jako, jako dugo na mom blogu, to upozorenje po savjetu prijatelja pravnika. Poznata vinkovačka profesorica s boravištem u Vukovaru L.R, je prije puno godina argumentirano upozorila na neprimjerenu upotrebu riječi "debil", ja sam to prihvatio i od tada budaletine, kao ovog jučer nazivam budaletinama, sad sam to ispravio i u stupcu sa strane. Još jedan dokaz da nitijedan niškoristi nije beskoristan.
Zadnje vrijeme sam zanemario objavljivanje prirodnih ljepota svog grada, a nasnimao sam se dosađujući se pred bankama, pa eto, procijenite, jel lijepo odjevena ili kao što sam čuo komentar "elementarna nepogoda"...

Osjeća se da dolazi vikend, počinjem se baviti bedastoćama. Naporno je prečesto mozgati o smislu života i nužnosti pobune koji nadopunjuje isti.
Nakon deset dana čekanja stigla mi je takozvana ekspres pošiljka iz Zagreba, 3 u 1 mašinica za šišanje, brijanje i ne znam više što. U međuvremenu se nisam brijao i počeo sam dobivati komplimente za bradu od onih od kojih to ne bih zaželio.
Prezentacija im je u vidu filmića izvrsna, u sekundi dolazi do savršeno glatke ćele i brade. Kod mene se to oteglo na sat vremena, otkrivanje principa nigdje opisanih mijenjanja nastavaka po svrsi, te brijanja, naravno nakon višesatnog punjenja koje zvukom natjeralo mog psa na obrambeni lavež. I rezultat me nije oduševio, "no name" aparat ipak nije ko oni skupi monstrumi.
Utjeha je da sam taj aparat zbilja dobio najjeftinije na tržištu, u to ću se sad uvjeravati duže vrijeme jer mi na fejsu izviru reklame za identične dosta skuplje mašinice, konkurenciji su čak i reklame manje uvjerljive. I ovo s vraćanjem je dobra fora, kome se da ponovo pakirati i prolaziti gnjavažu na pošti.
Od nevremena imamo duhove u kući, neki čudan iritantan zvuk kroz zidove dnevnog boravka, Jin je najprije lajao kao lud što je napravilo onu noć još sablasnijom, sad sam ga barem uvjerio da je racionalnije otići na balkon nego se boriti protiv nevidljivog neprijatelja, kojeg ne možemo ni identificirati.
Najavljuju lijepo vrijeme preko vikenda, roštilj u vrtu se nameće kao i stalni problem, kako napraviti vatru s minimalno dima kao što nam je prošlo ljeto demonstrirao gost iz Sarajeva, inače bi uživali u priči da to kod nas ne ide.
Najvjerojatnije ću sutra ipak rješavati zaostatke radnog tjedna.

Vrijeme se zbilja igra s nama. U Rijeci je bilo prevruće i u autu je samo do Lidla, tih par kilometara, Jin počeo dahtati. Već me sad strah eventualnih ljetnih dužih vožnji. Jutros sam pak nakon ranojutarnje smjene čitao o poplavama i prolomima oblaka ne tako daleko od Rijeke. Inače tema dana je valjda još danas bila ŠČ manija. Naime dućani rasprodaju ŠČ proizvode kao ludi. Prva ideja mi je jutros bila napisati danas raspravu o bapskim gaćama, boksericama i donjem rublju, inspiriran gaćama Letovaca, kažu da na tržnici taj tip butandi ide kao lud, onda sam vidio da sam blog tjedna, možda par slučajnih posjetitelja klikne samo na to, pa bi mogli svašta pomisliti o autoru, a te kvazičistunske rasprave mi već idu na živce.
Jin je dakle nakon dućana i vožnje hladovinu u vrtu našao ispod ljuljačke.

Krećem kao nekad kad sam svakodnevno blogao, puno me kritizirali i sad vidim, pa nije bilo baš nezanimljivo. Dakle prvo fritaja sa šparogama, postat ću dosadan, s druge strane mi drago da vrt diktira.

Za one, što bi sustavna propaganda naglasila, zaposlene sretnike, koji su još uspjeli ostati donekle normalni, a ne spadaju u suvremene robovlasnike i podobne birokrate, vikend svakako spada u najsmisleniji dio tjedna, kad konačno možeš kreativno osmisliti dane, naravno ako nisi zatrpan dugovima radnog tjedna.
Mi smo jučer konačno doživjeli taj zbilja poseban osjećaj, kad ideš iz države u državu bez čekanja i ikakvih formalnosti. Sve sablasno prazno na mjestu donedavnog maltretiranja.
U Sloveniji je jučer bio i benzin jeftiniji, ipak glavni motiv putovanja nam je bio ručak na Kozini u "Na burji". Više puta smo bili tamo, i prije na dobrom roštilju, uvijek je za razliku od jučer bilo prepuno gostiju i tražilo se mjesto više. Neki namjernici dođu iz radoznalosti zbog ambijenta, uređenje unutrašnjosti je školski primjer jugonostalgije, mada mislim da je među gostima najviše Talijana, nas svaki put oduševi dobrodošlica za pse istaknuta i na ulazu, te posudica s vodom koju Jin uz komplimente odmah dobije. Sad kad je i kod nas sve u eurima primjetili smo da je cijena ćevapa kao u našoj Trsatici o kojoj sam nedavno pisao, ovdje su donedavno ipak bili bolji. Naime gazda je tipično balkanski počeo ne štediti na soli, naravno da bi se više pilo, ciljana skupina osim pasa su i bajkeri, kojih uvijek ima, a oni rijetko kalkuliraju s bocom ili dvije, iako smo i jučer na slovenskim cestama vidjeli policijski auto parkiran na cestovnom proširenju.
Nakon povratka malo se predvečer radilo u vrtu, netko s više, netko s manje poleta.

Hegel je davno napisao da čovjeka pokreće želja za priznanjem. Kapitalizam nas uči da snalažljivi i za muljanja spremni dobro prolaze u životu, a oni što propadaju ili životare su jednostavno nesposobni.
"Amerika ante portas", komentirao je događaje jutros u beogradskoj osnovnoj školi moj kolega profesor, učenik sedmog razreda je došetao u školu s pištoljem, pet punih šaržera i ubio portira, najmanje osam učenika, nastavnica povijesti je operirana i u životnoj je opasnosti, a još ih je teško ranjenih. Snimka uhićenja ubojice se pojavila kod jedne twitterašice, objavljeno je ime i prezime, u komentarima se odmah pojavilo, da mu otac nije taj i taj poznati liječnik, uz uobičajeni dodatak, pitam za prijatelja, uspostavilo se da je to točno. Saznali smo i da je dječak odličan učenik, štreberom su ga zvali, da su mu roditelji rastavljeni, daljnje informacije čekamo u pismima čitatelja. Na fejsu se otac fotkao na skijanju, pitaj boga gdje, nismo prijatelji. Usput je spomenuto i da je mirni ubojica dobio jedinicu iz povijesti.
Sustav favorizira takozvane uspješne, ne samo nezrelima je teško nositi se s neuspjehom, a kamoli djeci. Iako je to kažnjivo, saznajem iz komentara, roditelji često drže oružje na dohvat ruke djeci, zlu ne trebalo, sve se više provaljuje.
Da, "Amerika" je prebrzo došla, zasad u naše susjedstvo, no negdje sam čitao prije par godina da "naši" prednjače po postotku naoružanog stanovništva, sami su kupovali uoči rata oružje, nisu ludi da ga besplatno vraćaju državi. Tješenje da je u Americi lošije neće nam pomoći. I ovaj slučaj će se, za razliku od zambijskog, brzo zaboraviti, do sljedećeg sličnog možda i kod nas.
Prije dosta godina dok sam još bio sindikalni županijski povjerenik, a kolegu mi u školi premlatio roditelj jedne učenice govorio sam atipično na televiziji, a i napisao nešto na blogu u stilu, treba djecu trenirati podnošenje "neuspjeha". Jedna bivša učenica, sad živi u Frankfurtu, me pitala zašto sam tako odlučno stao iza kolege, on je potpuno drukčiji od mene i meni se kao to ne bi moglo dogoditi. Nisam bio baš dobar s kolegom, al učenica je bila u velikoj zabludi, kad se puca i među gangsterima, izuzetno često stradaju slučajni namjernici.

Nakon propasti takozvane kulturne revolucije, za vrijeme koje je i šah bio zabranjen, te odlaska velikog vođe Mao Ce Tunga, kineski sustav je zanimljiva kombinacija planskog i tržišnog gospodarstva te i dalje neprikosnovene komunističke partije, te Kina svakako spada u vodeće svjetske sile.
U intervjuu portalu i časopisu zeit.de prije par dana prva kineska svjetska šahovska prvakinja iz davne 1991. godine, danas u svijetu postoji potpuna dominacija kineskog ženskog šaha, Xie Jun je objasnila princip planske proizvodnje šampiona. Prvo se stimuliraju ženske pojedinačne titule, ona je na svom primjeru objasnila zašto, žene i muškarci se u kineskom sportu tretiraju ravnopravno, no svejedno je u svijetu znatno teže postići vrhunske rezultate, lakše je ostvariti vrhunski rejting od 2600 kod žena, nego 2800 kod muškaraca. Zatim slijede ekipne ženske titule, nakon što je ona postala svjetska prvakinja slavljena u cijeloj državi, slijedila je svjetska ekipna titula, pet najjačih igračica su i danas Kineskinje. Sve to je jučer završnim korakom zaokružio novi svjetski prvak Ding Liren. On je već s 13 i pol godina postao velemajstor, sa 16 prvak Kine, a eto s 30 svjetski prvak. Novinara je zanimalo kako to da je ovom sekundant, znači prvi suradnik bio rođeni Mađar, sad s rumunjskim državljanstvom, inače oženjen srpskom šahisticom koja je isto uzela to državljanstvo, moj dodatak, to se pak nije moglo planirati, ona je odgovorila da vrhunski igrači imaju potpunu slobodu izbora, a da on ni u Kini nije bez sekundanata.
U socijalističkoj Kini praznik rada se obilježava, ali ne spada u omiljene praznike, rastuće gospodarstvo ne trpi baš slobodne dane. Ipak ove godine Kinezi imaju čak pet neradnih dana, namjera je da se potaknu putovanja i trošenje unutar države, i o tome je pisalo na portalu.
Mi se pripremamo za roštilj u vrtu ako nas vrijeme posluži, pečenje smo planski konzumirali jučer.