Nakon propasti takozvane kulturne revolucije, za vrijeme koje je i šah bio zabranjen, te odlaska velikog vođe Mao Ce Tunga, kineski sustav je zanimljiva kombinacija planskog i tržišnog gospodarstva te i dalje neprikosnovene komunističke partije, te Kina svakako spada u vodeće svjetske sile.
U intervjuu portalu i časopisu zeit.de prije par dana prva kineska svjetska šahovska prvakinja iz davne 1991. godine, danas u svijetu postoji potpuna dominacija kineskog ženskog šaha, Xie Jun je objasnila princip planske proizvodnje šampiona. Prvo se stimuliraju ženske pojedinačne titule, ona je na svom primjeru objasnila zašto, žene i muškarci se u kineskom sportu tretiraju ravnopravno, no svejedno je u svijetu znatno teže postići vrhunske rezultate, lakše je ostvariti vrhunski rejting od 2600 kod žena, nego 2800 kod muškaraca. Zatim slijede ekipne ženske titule, nakon što je ona postala svjetska prvakinja slavljena u cijeloj državi, slijedila je svjetska ekipna titula, pet najjačih igračica su i danas Kineskinje. Sve to je jučer završnim korakom zaokružio novi svjetski prvak Ding Liren. On je već s 13 i pol godina postao velemajstor, sa 16 prvak Kine, a eto s 30 svjetski prvak. Novinara je zanimalo kako to da je ovom sekundant, znači prvi suradnik bio rođeni Mađar, sad s rumunjskim državljanstvom, inače oženjen srpskom šahisticom koja je isto uzela to državljanstvo, moj dodatak, to se pak nije moglo planirati, ona je odgovorila da vrhunski igrači imaju potpunu slobodu izbora, a da on ni u Kini nije bez sekundanata.
U socijalističkoj Kini praznik rada se obilježava, ali ne spada u omiljene praznike, rastuće gospodarstvo ne trpi baš slobodne dane. Ipak ove godine Kinezi imaju čak pet neradnih dana, namjera je da se potaknu putovanja i trošenje unutar države, i o tome je pisalo na portalu.
Mi se pripremamo za roštilj u vrtu ako nas vrijeme posluži, pečenje smo planski konzumirali jučer.