Za one, što bi sustavna propaganda naglasila, zaposlene sretnike, koji su još uspjeli ostati donekle normalni, a ne spadaju u suvremene robovlasnike i podobne birokrate, vikend svakako spada u najsmisleniji dio tjedna, kad konačno možeš kreativno osmisliti dane, naravno ako nisi zatrpan dugovima radnog tjedna.
Mi smo jučer konačno doživjeli taj zbilja poseban osjećaj, kad ideš iz države u državu bez čekanja i ikakvih formalnosti. Sve sablasno prazno na mjestu donedavnog maltretiranja.
U Sloveniji je jučer bio i benzin jeftiniji, ipak glavni motiv putovanja nam je bio ručak na Kozini u "Na burji". Više puta smo bili tamo, i prije na dobrom roštilju, uvijek je za razliku od jučer bilo prepuno gostiju i tražilo se mjesto više. Neki namjernici dođu iz radoznalosti zbog ambijenta, uređenje unutrašnjosti je školski primjer jugonostalgije, mada mislim da je među gostima najviše Talijana, nas svaki put oduševi dobrodošlica za pse istaknuta i na ulazu, te posudica s vodom koju Jin uz komplimente odmah dobije. Sad kad je i kod nas sve u eurima primjetili smo da je cijena ćevapa kao u našoj Trsatici o kojoj sam nedavno pisao, ovdje su donedavno ipak bili bolji. Naime gazda je tipično balkanski počeo ne štediti na soli, naravno da bi se više pilo, ciljana skupina osim pasa su i bajkeri, kojih uvijek ima, a oni rijetko kalkuliraju s bocom ili dvije, iako smo i jučer na slovenskim cestama vidjeli policijski auto parkiran na cestovnom proširenju.
Nakon povratka malo se predvečer radilo u vrtu, netko s više, netko s manje poleta.