Nachtfresser

Moj prijatelj Boki traži boga
četrdeset godina se nismo ni vidjeli ni čuli
on je i odratovao svoje
kaže neki kao ti uvijek izbjegavaju obveze
neki poput mene sve odrađuju
moj prijatelj je bio hebač generacije
i to ne onaj provincijski
prvoklasne cure u međunarodnom kampu
moja anarhičnost je bila ništa prema njegovoj
a ujedno je bio i najbolji student.

Nakon rata razočaran u nepobjedu
emigrirao je u Kanadu
i tamo u samoći postao pisac
i umjesto da postane Bukowski ili barem Miller
za razliku od Henka imao je iskustva sa ženama
umjesto da se propije potražio je Boga.

Rekao sam mu da ja poput Siddharthe tražim rijeku,
kaže da je to prejednostavno i u tom momentu
shvaćam da možda ni on nikad ništa nije razumio.

vrisak je probudio i mog psa
sve gore učestale noćne more
pas poput mene uporno ispituje rubove
dok se zajedno ne strovalimo
i počnemo vrištati
možda jednom to neće biti san
neizvjesnost noći sve je teža
sad kad znamo da ih sve manje slijedi
nisam trebao vaditi krv za to
odavno ne umijem pisati pjesme
ovo je sunovrat iz nespretnog buđenja.

Jučer smo dobar dio popodneva Jin i ja proveli u vrtu, dok je drugarica bila u bolničkom posjetu. Čak sam u jednom trenutku osjetio nešto poput grižnje savjesti što eto tako ljenčareći i dremajući u pasjem stilu nemilice trošim ostatke života, ništa kreativno mi više nije na pameti. Tješi me promatrajući fejs da je jedan dio mog nekadašnjeg rokerskog društva prešao na etno muziku, drugi dio se troši u ispraznim političkim polemikama, treći gine za Noleta i slične idole, mada sve to za mene ne bi nikakva utjeha trebala biti.

I tako po običaju hodam zamišljen i zakopčan u svoju ljušturu, kad u jednom trenu osjetih miris jureće perfekcije. Takav parfem odavno nisam omirisao, djelovao mi je jako poznato, opet neobično, nisam ga prepoznao. Ipak nakon par minuta sam se prisjetio, tako nekako je sedamdesetih godina prošlog stoljeća mirisao duhan sporogoruće lule profesora Suška po hodnicima filozofskog fakulteta u Sarajevu. Jedno kratko vrijeme sam eksperimentirao s lulom, nabavljao aromatizirane duhane u Trstu, al ništa slično nisam pronašao.

Jučer sam se pred Pevexom, nakon što sam brzinski obavio svoju kupovinu, i šetajući s Jinom čekajući drugaricu, sreo s nekad cjenjenom riječkom blogericom, kojoj sam eto zaboravio nick, al ona kaže, da me još ima među favoritima, mada ne stišče link otkako rijetko pišem, pa se možda javi u komentarima. Zadnji put kad smo se sreli u ćevapdžinici prije između 5 i 10 godina bio sam u majici s Lenjinom, ovaj put DDR, zanimljivo jer te majice inače rijetko nosim. Dala mi je par korisnih savjeta oko kuće, ona ima divnu s okućnicom nešto niže od mene, u jednom dijelu iznajmljuje dobro popunjene apartmane, sve djeluje idilično kad gledaš sa strane, al stalno nešto popravlja. Ispričala mi je kako su joj jedne jeseni krenuli sa sanacijom krova, onda su počele čuvene uporne riječke kiše, cirade i ostalo nisu baš puno pomogle i još danas nije to unutra u potpunosti sređeno. Došla je kupiti šmirgl papir, meni je kuća puna svačega, al nemam ga ni ja, one suvišne stvari koje ti odjednom postanu nužne.