Danas sam iznimno gledao teve, nedjeljom u dva je gostovala profesorica Radobuljac. Uvertira su bila lupetanja spamera na fejsu, kojih se ne bi postidjeli ni majstori te vještine na blogu.hr. Jedni su se ulovili na njeno članstvo u SDP-u, kobajagi ju je Stanković zato pozvao u emisiju, velike Srpkinje su isto tako lupetale zloupotrebljavajući kragujevačku đačku tragediju, sve argumenti dostojni ovdašnje kreme.
Profesoricu sam upoznao u Rijeci preko prijateljice blogerice ljute babe koja je ovdje predstavljala svoju iznimno čitanu knjigu, a koju su davno prije feralovci proglasili maltene ratnom zločinkom, njih dvije su očito dobre prijateljice. Odonda sam profesoricu uglavnom pratio na fejsu, svidjela mi se, mada baš nismo u svemu bili suglasni. O onom u čemu se nismo slagali Stanković nije postavljao pitanja, kao da ju je štedio, šteta, ona se itekako zna braniti.
Kao profesorica je očito izvrsna, najmanje to potvrđuju sva unapređenja i nagrade, to posjeduje i dosta problematičnih likova.
Još je čudnih asocijacija kod mene ni krivo ni dužno izazvalo ovo hvalevrijedno gostovanje, izdvojit ću pozitivu, sjećanja bivših učenika, to i je ono što nas u ovom zanimanju drži.
Danas sam saznao da je još jedna blogerica, s kojom sam se redovito komentirao, renomirana spisateljica, stavio sam perfekt jer je jako prorijedila pisanje ovdje. Osjetim neko zadovoljstvo svaki put kad u pretežnoj žabokrečini prepoznam prave vrijednosti.
Inače jede se redovito, sad kad više ne objavljujem redovito imam problem što izabrati.