Marketing
Šmirgl papir
Jučer sam se pred Pevexom, nakon što sam brzinski obavio svoju kupovinu, i šetajući s Jinom čekajući drugaricu, sreo s nekad cjenjenom riječkom blogericom, kojoj sam eto zaboravio nick, al ona kaže, da me još ima među favoritima, mada ne stišče link otkako rijetko pišem, pa se možda javi u komentarima. Zadnji put kad smo se sreli u ćevapdžinici prije između 5 i 10 godina bio sam u majici s Lenjinom, ovaj put DDR, zanimljivo jer te majice inače rijetko nosim. Dala mi je par korisnih savjeta oko kuće, ona ima divnu s okućnicom nešto niže od mene, u jednom dijelu iznajmljuje dobro popunjene apartmane, sve djeluje idilično kad gledaš sa strane, al stalno nešto popravlja. Ispričala mi je kako su joj jedne jeseni krenuli sa sanacijom krova, onda su počele čuvene uporne riječke kiše, cirade i ostalo nisu baš puno pomogle i još danas nije to unutra u potpunosti sređeno. Došla je kupiti šmirgl papir, meni je kuća puna svačega, al nemam ga ni ja, one suvišne stvari koje ti odjednom postanu nužne.
Inače u jednom trgovačkom lancu je bio, ne znam jel još, tjedan francuskih sireva, i drugarica ih je kupila par, dobri su, al nema roqueforta. Uvijek se sjetim diskusije s jednim znalcem, inače gurmanom, da je taj sir precijenjen, da mu je gorgonzola barem ravna, govorimo u globalu jer ima raznih vrsta, a onda me čak malo naljutio, da je naša Vindija potpuno savladala tehnologiju proizvodnje i da nam ne treba ništa bolje. Vjerojatno je to bila provokacija, kao što je s moje strane bila da sam u Pragu jeo topljenu inačicu roqueforta, koja je bolja od svih vindijinih sireva. Eto kako se zabavljamo mi koji baš i ne pratimo nogomet pa smo našli drugo polemičko polje, al kad malo bolje pogledaš, rasprave na nivou nogometnih navijača, koje nikad nismo baš previše cijenili.
Post je objavljen 02.10.2022. u 11:30 sati.