Razredništvo ostaje u normi nastavnika, ali previše se snage troši u borbi za stvari koje su i najograničenijim birokratima jasne ali eto. Umori te i uzme na drugoj strani. Teško je bilo ali shvaćamo polako da nam sutra neće biti dopušteno, osim onog što naravno sami ne uzmemo. Pješačenja me ipak nekako održavaju. Previše sam vremena proveo u čekaonicama. |
Radeći post o marihuani sjetio sam se berlinskog marša, išao tamo tražiti fotke za ilustraciju i ostao paf, koliko samo uz sve one objavljene ima neobjavljenih berlinskih fotki te onih koje ni nemaju šanse biti objavljene, a nisu loše. Jednostavno društvo je naštelano tako da je egzistencijalni rizik objavljivanje "provokativnijih" fotki s javnih površina. Možeš plaćati modele i dovoditi ih u amaterski studio, istina izvući će ti se to kao zlo ako budeš kritizirao nedodirljive, ali javno besplatno jok, nema džabe ni kod stare babe. Ako pitaš zašto se to definira javnom površinom sliježu kritičari ramenima, zašto bi oni znali tamo neke finese, dovoljno je što znaju što je dobro, što loše. |
Sivilo svakodnevice bojama i začinima razbija meksička kuhinja. Jednostavni sastojci koje je umijeće samo kombinirati. Otkako su uveli i "normalne" marende često svratim u "Bodegu", nekad si se naravno priušti dok se još može nešto izvorno ondašnje, tek da te zapeče po jeziku. |
Lako pitanje, meni najozbiljniji argument protiv, poskupit će. Konzumenti su stoga podijeljeni što je bolje, dekriminalizacija ili legalizacija. U svrhe liječenja znam da će kod nas teško ići, farmaceutska industrija je prejaka, inače nema argumenata protiv. Devedeset posto onih koji su konzumirali i nisu postali ovisnici znaju da priča o neizbježnom prelaženju na "teže droge" ne drži vodu. Dosadna tema, a i pušenje mi je odavno dosadilo, jedan od mojih najbržih postova uopće, niti pet minuta, al kad je već aktualnije od zakona u radu... (fotografije moje snimljene u ljeto 2013, par osoba vidno napušenih-Berlin) |
Nakon što sam se vratio u domovinu konzumiravši zadnju stipendiju Demokratske Republike Njemačke, uskoro pokojne države, poslao sam tad najtiražnijem njemačkom časopisu dva eseja "Trening uspravnog hoda" i "Nietzsche i Christ u Hrvatskoj". Usput sam proslijedio informaciju o akciji koju je pokrenula grupa intelektualaca s područja tadašnje Jugoslavije protiv ratnohuškačkog pisanja i govora mržnje, među aktivistima sam i ja bio, a potpisali su između ostalog Drenovšek, Branko Horvat, sad su mi eto njih dvojica pala na pamet ali smo uspjeli dobiti potpise još isto tako poznatih likova raznih političkih uvjerenja kojima je zajedničko bilo gađenje predvidljivošću i vulgarnošću ratnopripremne propagande na ovim prostorima. Ponosan sam bio svojim stilom pisanja na izvornom njemačkom, zadovoljan poantom o uspravnom hodu u okruženja ludila, no svejedno me iznenadilo kad je uskoro stigao odgovor. Na kolegiju su razmatrali moje eseje, svidjeli su im se ali im se eto ne uklapaju u koncept i tematske prioritete, ali evo eventualno bi ih zanimalo nešto više o toj akciji. Mene je odgovor razočarao umjesto da nastavim pisati. Još jednu ponudu za posao sam u Njemačkoj odbio u to vrijeme, glup i ne baš toliko mlad da bih imao opravdanje. |
"Hvala puno i lijepo je znati da postojiš", poruka maloprije iz Berlina mi je nekako drukčije obojala jutro, to je nekakva razlika između njemačkih i naših srazova, sitna ali bitna, ovdje se prirodno puno više dajem, al baš ne pamtim slične doživljaje, makar kao puku uljudnost. Jučer kišni dan ipak ispunjen šetnjom, jednostavno me gušila zarobljenost doma svoga, dan kad je pokisnuti bolji izbor. Jutros mi je prvo bilo nakon šetnje s Jinom požuriti na tržnicu, jučer sam zakasnio glede domaćih jaja. Strahovanja često demantirana od političara su se obistinila, prava jaja kod nas možeš dobiti samo poskriveći, ispod pulta. Žao mi je što se prirodno žuto ne razaznaje na fotki, nestrpljiv sam samo jednom opalio ne čekajući bistrenje. Bez brige, bit će još tih jaja u ilegali. |
U takozvanom realnom životu sam vrlo često iritirao i iritiram ljude oko sebe jer ne štujem njihove vrijednosne sudove i životne mudrosti. Ja osobno sam naučio trpiti okolinu i trudim se ne potcjenjivati druge, ne živimo u tim staklenim zvonima. |
Eto igrom slučaja pratim od početka tu mladu i drukčiju ekipu političara od kojih sam dobar dio njih i osobno upoznao. Bloger Euro, moja berlinska frendica i jednokratna piratska glasačica Anke kao i drugi poznanici i neutralni promatrači su od početka uočili njihove slabosti, no to u mojim očima nije ugrožavalo njihovu vjerodostojnost u usporedbi s drugima. I sada se u izvještajima iz Ukrajine u nezavisnim medijima najviše vjeruje njemačkoj piratici rodom od tamo Marini Weisband, koja eto trenutno i boravi na tom opasnom terenu. Pirati su izraziti individualci i kao bitna slabost im se uzima već redovita međusobna javna suočavanja posebno na twitteru. Osjetljivi su s jedne strane na sva ograničenja individualne slobode, s druge strane dio njih je izrazito socijalno angažiran i naginje lijevoj političkoj opciji. Meni su jedno vrijeme ta suočavanja kod njemačkih pirata bila simpatična i smatrao sam to izrazom stranačke snage naspram stranačkoj stezi ostalih partija. Zatim su postajala sve grublja i osobnija, stranka je potonula na ispod tri posto glasača i kad je izgledalo sve bezizlazno na skupštinama su izuzetno mudro, demokratski izabrali novo vodstvo i kandidate za predstojeće EU izbore, na listi su se našli kandidati uvjetno rečeno svih struja. |
A sljedeći ministar bi trebao valjda biti grobar po struci. |
Nakon dužeg vremena u sindikalnom miljeu, poznata lica počesto izmrcvarena i ostarjela, istina tu su i neki novi klinci. Sala je prepuna, tema je opći štrajk, ljudi neobično ozbiljni, sindikalni leaderi zajedno. Prije sam se našao s jednom grupom radikala koji zastupaju oštriji pristup, poslije sam na piću s školskim sindikalcima. Čujem nevjerojatne priče, nisu nevjerojatne, normalne, samo te ipak malo razočara razina korupcije u društvu i tko je novi umočio prste. Vlast je toliko bahata i drska s prijedlogom zakona u radu da je zbilja ujedinila sve, vidio sam nevjerojatan prizor da jedan poznati sindikalac dodaje uz osmijeh čašu vode drugom, sjećam se jednom u Zagrebu kad smo se pitali tko će koga prvi tresnuti ili upucati. |
U Kiewu krenuo konačan obračun s 20000 terorista ili nacista, ovisno koji se izvor citira. Inače i meso i krumpir su danas bili izvrsni. Sutra točno u podne sam na sastanku sindikalista oko općeg štrajka. Svejedno koliko bude mrtvih u Kiewu, to je samo brojka. Mediji će to prihvatljivo servirati. I usput trebaju Bosanci izvući pouku, jadna li majka nezadovoljnicima ma gdje bili. Nijemci se za to vrijeme bave pobunjenim sisama. |
Problem snimanja s veće udaljenosti i jačim zoomom je što ne vidiš uopće lice onog kog snimaš, ponekad dobiješ zanimljivije rezultate nego kad sve aranžiraš. Instiktivni neočekivani potezi znaju iznenaditi i računalo. |
Ni dimnjačar ne želi blagosloviti vatru, kaže ti na katu bi mogli stradati, hej, pa to smo samo mi. Pokušaj loženja nakon toliko desetljeća i neslobode kad nikom takve ideje nisu padale na pamet, očuvani čisti "zephir" će takav i ostati, ja ni ne pamtim da je ikad bio u funkciji. |
Ubijena je 1992. prije planirane evakuacije iz Sarajeva. Kažu da je sjedila s dragim, nju granata ubila, njemu ništa, ak je vjerovat ratnim pričama. Našao sam pjesmu, planirao je prepjevati, međutim malo teže to ide, ništa od tog danas. Ionako sam joj dužan i priču, a vani sunce mami, nek bude post, čisto ono da se obvežem. Po prvi put sam guglao, samo bezvezna slika iz četvrtog srednje, nevjerojatno koliko krivu sliku daje. Neke druge drage osobe net nije ni zabilježio, ostadoše sjene prošlog vremena. |
Najprisutniji osjećaji koji možeš rezati oko ljudi za vrijeme ovih mojih dugih šetnji (redovno pješačim do grada) su nelagoda i strah. Naravno da i ja nešto osjećam, kod sebe bih to nazvao neizvjesnošću, odnosno izvješnošću da će biti gore. Mislim da su veliki problem ljudi što znaju što ja mislim i onda me s tim uspješno diskreditiraju. Neugodno mi je, skupio godina i iskustva, a nisam se naučio boriti za sebe. Zadovoljan sa skromnim, olako zaboravljam da grabežljivci nisu mirni dok i to ne zaposjednu. |
|
Ma snimim ja i njih onako usput i solidno ispadnu kao ove na otoku koje mi nisu bile zanimljive za prioritetni post. Primjetio sam da obožavatelji mrtvih priroda vole i fotografije ptica u letu, valjda dok ih prvi put ne zaprljaju. Meni je simpatičan međuodnos ptica i spomenika, evo svježe ufotkah u pauzi pljuskova jedan riječki monument. |
Zabrane su često izraz neke frustracije. Privremena rješenja kakva nas u ovoj civilizaciji prate cijeli život. Od nužnih kompromisa zaboraviš život. |
Nijemci imaju zanimljiv međustatus za kategoriju ljudi koji borave tamo, nemaju dozvolu boravka, a nisu turisti, status trpljenja (Duldung). Nijemci su precizni, državna birokracija trpi neželjene goste u Europi bez granica. Smeta se i u domovini, regulatori papira su sve nervozniji. |
Kad ide ide. Crkla termoakumulaciona u Krku, otišla sva tri grijača, naučio nešto novo, priča o azbestnoj vuni. Hladna noć, Jin se nakihao, pogađajte prvu štaciju nakon povratka u Rijeku,gdje se najprije ulogorio. Inače jedri se tamo, strpljivo lovi vjetar. Divim se entuzijazmu drugih. |
Pisao već o njoj, svakako jedna od najznačajnijih umjetnica i misliteljica ovog vremena, u javnosti uglavnom nepravedno prepoznata kao supruga ubijenog Johna Lennona. U dosta njenih djela težište je, kao uostalom i kod mene na igri, jedno od svakako najznačajnijih se nalazi u budimpeštanskom muzeju Ludwig i posvetit ću mu današnju pažnju. Najnovija interpretacija mi je pala na pamet jutros razmišljajući o ludostima i sunovratima sadašnjih vladajućih moćnih figurica. |
Bilo je nešto oko pet ujutro |
Imam sejvan dio ozbiljnog posta koji će pričekati. Zanimljivo što manje sati u nastavi imam, manje imam i slobodnog vremena, događaji stižu jedan drugog. Danas smo imali i školsko natjecanje, opet iživljavanje tekstoneimara, po prvi put što bi se reklo u povijesti svi nešto ispod 50 posto, bolje što vjerojatno neće biti županijskog maltretiranja. Sve ludo, na kraju ludi remi s kompjutorskim programom, netko bi tu trebao biti izgubljen ali mi se ne da istraživati tko. I Jin je imao buran dan, sad se sve polako normalizira, psi smo, nismo ljudi. |
Najbolji burek u gradu, vrata valjda u pretjeranoj upotrebi, ne mogu se zatvoriti. Poslije marenda u Mornaru, toliko o bitnim stvarima. Inače dva živciranja za zabilježiti. Priča mi u šetnji pasa medicinska sestra iz bolnice kako ih nadležni maltretiraju, obilazak bolesnika, unos u komp fibra i to, sve što radiš, unos, nekad su se uglavnom bavile pacijentima.Prepričavam joj post od naše Modesti Blejz o sličnim glupostima, e kaže, sve su originalniji, treba nas poštediti brige za pacijente, oni su ionako suvišni u ovoj priči. |
"[bocacciozg ] zvučiš mi kao netko tko nema baš nikakvih problema osim kako u tri poteza matirati protivnika u situaciji kad mu je preostao pješak a tebi dama. ;) [ 01.02.2014. u 16:28]" |
Prikovalo nas vrijeme pod krovove, divlja ne dopuštajući svjedoke, san naših moćnika, igraju se intermezzo igre, ništa bitno ne odlučuju osim tko će financijski komotnije živjeti, Carlsen kontra Aroniana, comp Shredder kontra mene, okružje kontra nas, sve neodlučeni ishodi ponavljanjem poteza, tri puta ponovljenim potezima, predah do konačnog obračuna ili i njega izigrava vječno vraćanje jednakog. |
< | veljača, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |