Nakon dužeg vremena u sindikalnom miljeu, poznata lica počesto izmrcvarena i ostarjela, istina tu su i neki novi klinci. Sala je prepuna, tema je opći štrajk, ljudi neobično ozbiljni, sindikalni leaderi zajedno. Prije sam se našao s jednom grupom radikala koji zastupaju oštriji pristup, poslije sam na piću s školskim sindikalcima. Čujem nevjerojatne priče, nisu nevjerojatne, normalne, samo te ipak malo razočara razina korupcije u društvu i tko je novi umočio prste. Vlast je toliko bahata i drska s prijedlogom zakona u radu da je zbilja ujedinila sve, vidio sam nevjerojatan prizor da jedan poznati sindikalac dodaje uz osmijeh čašu vode drugom, sjećam se jednom u Zagrebu kad smo se pitali tko će koga prvi tresnuti ili upucati.
Mi imamo u prijedlogu zakona sve gluposti od kojih su npr. Nijemci odustali, točnije kod njih su se ljudi uz pomoć javnosti izborili. Danas sam opet čuo priču kako je Volkswagen solidarnošću i dogovorima izašao iz krize, naše političke diletante te priče ne zanimaju.
Po svemu sudeći oni, ta vladajuća izvanvremenska kasta, neće povući zakon i svi građani će najvjerojatnije idući tjedan biti pozvani na obustavu rada koji sat. Ovi što su bili u dvorani djeluju uvjerljivo, no pitanje je kako će većina zaposlenih reagirati. Danas sam se uvjerio da se oštre i oni koji su trenutno u sindikatima manjina, a smatraju da je jedino rješenje protiv nove bahate političke kaste ulica. Poznajem neke od njih, ne bih ih potcjenjivao. Jedan se bio privremeno povukao jer ima djecu, sad se ponovo aktivirao iz istog razloga.
Sa školskim sindikalcima je bilo ugodnije druženje u pivnici iako isto ključa nezadovoljstvo, tu je bila i blogerica Vitae, takvi susreti s ljudima koje ti osobno smatraš normalnim na ovom brodu luđaka jednostavno ti vrate mrvicu optimizma i uljepšaju dan (Vitae imate ekskluzivno na jednoj (nije crnobijela) fotki, zar ste sumnjali u mene )