Marketing
Hodovi i čekanja
Razredništvo ostaje u normi nastavnika, ali previše se snage troši u borbi za stvari koje su i najograničenijim birokratima jasne ali eto. Umori te i uzme na drugoj strani. Teško je bilo ali shvaćamo polako da nam sutra neće biti dopušteno, osim onog što naravno sami ne uzmemo. Pješačenja me ipak nekako održavaju. Previše sam vremena proveo u čekaonicama.
p.s.
Evo i nestrpljivije jedem, sve češće zaboravim najprije ufotkati. Inače evo odgovaram na jedan komentar, na postovima iz Berlina bilo je itekako hrane, uglavnom međunarodna kuhinja uz neizbježni currywurst. I još jedno je pitanje bilo za domaću hranu u Rijeci, lijen za traženje kad poželim fažol pojedem ga u Mornaru, imaju dobre kobasice što je kod nas rijetkost, za domaće ipak preferiram dom.
p.p.s.
Sutra sam na proširenom sindikalnom sastanku u Zagrebu, al izgleda da baš neće biti slobodnog vremena, možda se isprobaju i kremšnite u okolici.
Post je objavljen 28.02.2014. u 13:35 sati.