Nachtfresser

Radeći post o marihuani sjetio sam se berlinskog marša, išao tamo tražiti fotke za ilustraciju i ostao paf, koliko samo uz sve one objavljene ima neobjavljenih berlinskih fotki te onih koje ni nemaju šanse biti objavljene, a nisu loše. Jednostavno društvo je naštelano tako da je egzistencijalni rizik objavljivanje "provokativnijih" fotki s javnih površina. Možeš plaćati modele i dovoditi ih u amaterski studio, istina izvući će ti se to kao zlo ako budeš kritizirao nedodirljive, ali javno besplatno jok, nema džabe ni kod stare babe. Ako pitaš zašto se to definira javnom površinom sliježu kritičari ramenima, zašto bi oni znali tamo neke finese, dovoljno je što znaju što je dobro, što loše.
Sad za vrijeme štrajka sam naučio tko je organizirao prvi štrajk na ovim prostorima (ja neuk mislio da je bilo obustava rada i prije nas), shvatio sam da ni u čemu ustvari nisam ni sudjelovao, jer kad se rasporede sve te prošle zasluge za ove i one događaje jednostavno nema mjesta za mene.
Meni se čini da jednostavno smetam jer se društvo toliko senzibiliralo odnosno ishisteriliziralo na nebitno i opušteno, tako da će sutra lajati na to što je lajna na kojoj ponekad vodim svog psa crvena.