Marketing
Čišćenje smeća
Zabrane su često izraz neke frustracije. Privremena rješenja kakva nas u ovoj civilizaciji prate cijeli život. Od nužnih kompromisa zaboraviš život.
Blog obično nije ono kako je na početku bio zamišljen, virtualni dnevnik. Blog je forma demokratična po sebi jer baš nikom ne možeš zabraniti da baci pogled na njega. Druga je zagonetka zašto taj netko troši vrijeme za stvari koje ga iritiraju.
Sve važne ideološke stvari za koje smatram da su ispravne, svi ti koncepti su poraženi. Slobodna škola Summerhill postoji s učenicima u uniformama i to je izgleda bio nužan kompromis s mjesnim vlastima, po svijetu ideju održavaju vanserijske osobe s brdom novca na bacanje poput pjevačice Nene u Njemačkoj, naravno modificiran koncept jer izvorni je bio preslobodan i za ona daleko jača vremena proučavajući intelektualne uzore.
Ideju neposredne demokracije isto nikad zastupao baš u izvornom obliku, prigrlio sam hibridni oblik poput likvidne demokracije, stvar je bila jasna već na primjeru nacizma, PR majstor što je Goebbels bio može čuda napraviti, zato građanin koji ne želi površno glasovati, a ni zamarati se temom koja ga uopće ne zanima može za tu temu delegirati svoj glas onom drugom građaninu kojem vjeruje.
Inače strah pobjeđuje kao jučer u Švicarskoj gdje se ponovo uvode stroge kvote za ulaz stranaca u državu. Strah kojem onda manjina mora prilagođavati život.
Na kraju ni riječi zašto sam počeo pisati ovaj post. Obrisao sam komentar iz sanitarnih razloga i ljuti me što se svaki put preispitujem nakon takvih poteza. Što bi ona iz susjedne države po kojoj svi naši intelektualci sad pljuju, marš iz mog sokaka. Drugi jezik na ovim prostorima se ne želi razumjeti niti može dovesti do početka naznake nekakvog dijaloga.
p.s.
Znam da se na prvoj fotki malo što razaznaje, pa ne snima fotić Jinovim očima, jedan od onih dana...
Post je objavljen 10.02.2014. u 10:00 sati.