Nachtfresser

Pripreme za odlaske sve duže, zaobilazim snimanje nečijeg filma šetajući kratkooproštajno ka banci i ribarnici. Proljeće još traje mada nas stalno plaše suprotnim. Uostalom sve više ljudi zdravorazumski zaziva oborine.

Jutros sam rano bio kod Koreanca na igloterapiji tako da sam doživio i mir mrtvila Mrtvog Kanala.



Odvježban sam napravio krug Korzom, snimio dvije vertikalne crte.





Marenda naravno u Mornara, između zdrave i nezdrave izabrao sam onu drugu.



Ukrasnu zbirku što me čekala doma sam zasad samo prepolovio.

Trudbenici se umorni vraćaju busom kući, rijetki sjede ...

Gledam jutros odlazeći do pošte, uvijek netko nekog čeka.





U jučer napisanom postu o junacima tržnice zaboravih spomenuti nešto od elementarne važnosti, tete što čiste prodanu ribu, čak ih ni ne snimih, nepravda.

Rijetki ljudi su zbilja majstori svog posla, sjećam se, nekad davno sam i ja bio. Na riječkoj tržnici imamo istinskog narodnog tribuna, trgovca koji ni trena ne miruje, daleko najbrže mu odlaze proizvodi koje nudi, najjeftiniji, a sasvim okej. Dobro, ne sluša baš što mu kažeš, tražim kvarat kile mladog luka, stiže pola kile, kaže daj pet kuna, žena iza mene poučena isto traži kvarat, dobija isto znatno više uz, daj šest kuna. Okretan, sve mu brzo odlazi i novo stiže.
Da ne pomislite pogrešno, kapula je sasvim oke, ne baš lošija od one prepotentnog dalmatinca koji traži triput više.
Zabavno je samo pratiti tu konverzaciju s mušterijama, jedan se požalio da nečeg nema na tržnici, Dragan je odmah imao ideju i posredovao. Nisu svi bez faksa bezveznjaci poput Keruma.



Naravno post ne bi bio prepoznatljiv moj bez makar jednih poderanih ženskih čarapa i drugih ovobložnih motiva, što onaj brko u devetnaestom stoljeću reče, vječnog vraćanja istog.

Vidim sve je više modnih uličnih blogova, neka, neka. Inače sviđaju mi se ideje gradskih otaca nekih gradova kao npr. Bremena, tamo je u centru grada ulica sa starim zanatima, manufakturom, ja sam svojevremeno kupio ručno izrađenu četkicu za brijanje, bila je dobra i dugo trajala. Rijeka ima u središtu barem sve za šivanje.

Jučer smo razgovarali o socijalno uvjetovanim zabranama. Usput smo dotakli još aktualni slovenski referendum te kako moji satovi znaju otići u kaotičnom smjeru i slobodu vjeroispovjesti te odnosu nacionalnog i vjerskog.
Njemački tekst je ovaj put bio poticajan.
Odavno ne namećem učenicima kao uostalom ni čitateljima ovog bloga svoj svjetonazor, većina ni ne zna gdje bi me strpala osim u nastrane fotografe.
Dotakli smo se i mog bloga i grupi sam pokazao fotke jučer snimljene i planirane da idu na blog s tim da sam im dopustio da konačna odluka bude njihova. Prošle su samo ove dvije od pet fotki s kenjkavim moralističkim obrazloženjima, tipa povrijeđena je privatnost jednog ženskog studentskog dupeta. Post se trebao zvati "Proljeće", a dupe koje se nazire je trebalo biti prvi glasnik.
Oduvijek su ovaj blog pratili spameri, doduše ipak zero inteligentniji od zadnjeg imbecila , sad ipak moram priznati da mudani dobivaju igru, budućnost je čvrsto u njihovim rukama, posebno u desnoj.

Sudionici iz 14 zemalja. Nisam bio previše impresioniran, naročito pobjednicima, al kad sam već tamo palo je par snimaka.

Danas završavaju u belgijskoj brasseriji, iako skeptičan ipak sam nagovoren da odemo. Nije tako loše, niti su umaci baš preslatki, s akcijskim cijenama je moglo proći. Cvijeće za međustanicu do stana, doma desert sinoć napravljen, kvalitetom daleko iznad gradskih standarda. Još jedan lijep sunčan dan...

Doma sam. Da vidimo što kaže fotić, što smo danas imali na meniju.
Njemački turisti, do sada sam u Rijeci na hrpi viđao samo Japance i Italijane.



Modni detalj na Mrtvom Kanalu, pa još jedan, raznovrsnost Rijeku krasi.





Nakon koreanskog tretmana potpuno opušten svjedočim jurnjavi na Korzu.



Sok s roditeljem, zatim solo ručak na zraku, kolač koji je u meniju nisam mislio ni snimiti, izgledao mi ružan, kad ono izvrstan, bakalar preslan, ali obilna porcija.







U kafićima mladež kratkih rukava, danas završavam s jednom lolitom, pristajući unaprijed na opravdanu kritiku izbora zadanog objekta.

Dečki su dobili 9000 kuna, jedan sponzor nije zakazao, organizirat će sajam knjiga. Tri cure su se zabarikadirale u jednu bazensku stazu, te nijednom dečku nije zgodno ući, a svugdje gužva. Jedan lik gol šetucka, jedna cura traži svog dečka kod muških svlačionica, mimoilaze se i oboje tiho negoduju. Čujem antisemitsku diskusiju nekoliko mladića u cvijetu mladosti.
Sinoćni post, ja sad odoh na koreanski tretman.

Higi,higi, higijena, spasit će nas higijena, pjevali su svojevremeno dečki iz benda Buldožer. Vidim ne nedostaje radne snage za pranja izloga. I u restaurantu čišćenje, prvi put sam dobio žar lignje bez peršina, češnjaka, dobro tartar je ionako mali luksuz za restaurante gdje porcija košta 25 kuna. Idemo okupati i auto, zanimljivo, sve automatizirano, auto sam ide, 30 kunića, uštedi se valjda na fizikanerima.
Inače svaki dan naučim nešto novo, na razgovoru za vrijeme radnog odmora shvatih da je ljudima zanimljivo što je konačno likvidiran jedan francuski terorist, za brodogradilišta nema dušebrižnika, ionako se ništa ne može napraviti.

Zanimljiva je monotonija radne svakodnevice, svi smo zadovoljni što imamo radno mjesto, nitko se više ništa ne buni, svjesni smo da moramo šutjeti, može nam biti samo gore.
Par fotki prije obveze, poslije ručak na sunčanoj terasi restauranta, koji si mi sretnici još uvijek možemo priuštiti, ni tu mi se ne da ništa smišljati, samo promjena priloga jer nema pečenja pa ni krumpira ispod peke, usput pjevušim onu od "Parafa", nijedne nema bolje od dobre policije, nijedne nema bolje od naše policije (danas su na svakom koraku, mislio sam da je Milanović u gradu, poslije sam čuo, događa se nešto mnogo važnije, nogometna utakmica)...

I tako prošetah prije škole, kupih kilo i kvarat limuna po 20 kuna za jutarnje limunade narednih osam dana, kod škole mi nije bilo ni auta ni drugarice tak da sam ga se lijepo nanosio u torbi cijeli dan, dobro da nisam ribu kupovao, okinuh opet reda radi par fotki i to bi bilo to, poznati odvjetnik je mislio da njega fotografiram pa mi je u zadnji moment upropastio gurajući se u prvi plan jedinu fotku s predumišljajem, eto, sad nema ni njega ni nje...

Otišla je još jedna legenda moje generacije, poznati pobunjenik u radikalno lijevim krugovima, Jablan iz Štulićeve pjesme. Piše mi vršnjak na fejsu, jebiga, sad je već i izgledao stariji od nas, a od početka devedesetih ga nije ni bilo u javnosti.



Na Viškovu se danas jeo šiš ćevap, ni ja se nisam baš osjećao najbolje, jelo me donekle oporavilo žestinom začinjenosti.

Ujutro ponovo šah. Remi s gospodinom koji stoji, prva fotografija. Poziva na piće, zanimljiva faca, isto često putuje, samo više zemljama nekadašnje "istočne Europe".



Popodne odlazak busom na novi šahovski sraz. Primjetio sam da ovi s desne strane izgleda zaudaraju, nitko neće sjesti uz njih.



Imam drskog protivnika koji igra oštro. To naravno kažnjavam i brzo dobivam partiju ohrabrujući svoju gubitničku ekipu. Odlazim odmah doma dalje prelistavati internet, u fazi sam traženja psića. Mlada teta i stari tetak mi se štele za fotku, a na kraju na stanici neuspješan pokušaj autoportreta.

Rani izlazak na pijaču na svježem zraku. Susret sa svjetskim putnikom, sljedeća destinacija mu je Istambul, ciljano se sprema za posjet haremu. U razgovoru se isprepleću Azija i Berlin, poznate fiksacije, oduševljen je berlinskim tehničkim muzejom, jednim od rijetkih kojeg nismo posjetili.
Ručak na Viškovu, vrhunska i vrhunski pripremljena janjetina, dugo, dugo se nije jela slične kvalitete.
Popodne šah, ja brzo remiziram i odlazim, ostavljam ekipu u ne baš sjajnim pozicijama.
Zanimljivo, nisam danas mislio jesti pečenje, al morao sam pitati konobara, što ste to upravo odnijeli u kuhinju...

Prva ekipa šahovskog kluba Krk za koju sam prilično neuspješno nastupao prošle godine plasirala se i danas počinje natjecanje u drugoj lizi. Druga ekipa Krka je nadmoćno pobijedila u četvrtoj i od danas popodne u 16.30 u šahovskom domu na Brajdi (dopušteno kibiciranje) nastupa u trećoj. Prvak kluba i ja ove godine nastupamo za drugu ekipu, u prvoj ekipi igraju djevojke koje su nastupale na ženskom velemajstorskom turniru, vjerojatno će naš klub biti klub s najviše igračica u visokom rangu natjecanja.
Mlade i mladi trebaju očvrsnuti u srazu s jačima. Vodstvo kluba je brinulo da li ćemo se mi veterani složiti, taština glede, s takvom politikom. Bezrazložno jer mene više ne motivira posebno ni partija s velemajstorom. Treća liga je dobro mjesto za ugodno druženje, ajd da dodam malo krvi u post, kako na blogu tako i u stvarnom životu



Na fotografiji je Lora Kukić članica prve ekipe š.k. "Krk" u partiji s danskom olimpijskom reprezentativkom koju je ovaj put na turniru prije par dana izgubila.

A što da vam pišem, šetnja prije jutarnje akupresure i masaže, šetnja poslije, neobično, ne odbacih nijednu fotku, sve idu kronološkim slijedom.

Neke dane treba jednostavno zaboraviti iako nisu bili posve bez ljepote...

Sutra će vjerojatno opet biti lijepo vani, al ja ću silom prilika provesti dan u zatvorenim prostorima i poput onih koji sjede uz mene odrađivati zadano i mrziti cijeli svijet i okolicu.

Neki ljudi jednostavno neće saznati koliko neke stvari mogu biti dobre jer ih nikad neće probati. Umijeće pripreme je u tome što ne postoji jedinstven recept.

I tako skoro svaki dan, od početne stanice autobusa, pa šetnja ka radnom mjestu, pa povratak Korzom, na kraju ručak danas riblji, sve okinuto aparatom, nisam snimio večernji odojak. Usputno lovljenje trenutaka, relaksacija prije i nakon obaveznog obligatornog društveno uvjetovanog vremena ...

Tek kad ti od starosti polako ali sigurno počinje neumitno crkavati disc shvatiš koliko si postao tuđin sadašnjoj realnoj populaciji. Subota navečer, sam si doma, a nemaš internet. Samo gubitnici tvojih godina su u to vrijeme solo vani u tkz. realnom životu. Služe sa podsmijeh ženama i psima.
U ponedjeljak navečer ti dolazi frend i krpa ti mašineriju za još koji dan. Hvala mu !

Maturalne zabave i maturalna putovanja glede mene ne zavređuju ni slova, preslika truleži današnjeg hrvatskog društva.
Moja drugarica također prosvjetna djelatnica ne ignorira iste, pa da barem probamo dokumentirati neke frizerske nijanse za večerašnju gala večer.







Brzinsko, moje tipično "samačko" jelo, mada je i drugarica konzumirala pommes.

Kad sam izašao iz auta nadomak Korza, uzgred svugdje je parkiranje minimum sedam kunića po satu, izgledalo je da će me bura odnijeti i da ništa od šetnje do tržnice.
Na prvoj fotki se baš i ne vidi kako bura teti kvari frizuru.



Opa, tu je i gradonačelnik.



Jedna minica = više muških.



U dvije birtije se hrabre tete zime ne boje.





Srdačan susret sa šefom suparničkog sindikata. Čuje da sam u nevolji pa mi nudi da se nađemo i pomoć. Ne bi me ništa iznenadilo, drugi uvijek znaju bolje što mi se događa.

Kao što mi je četvrtkom dan za bazen, petkom je za odlazak kod Koreanca na masažu i akupresuru, preslagivanjem prioriteta si to mogu priuštiti. Iz busa vidim našeg društvenoangažiranog blogera Neverina u šetnji, izgleda da mu je neka novovjeka Dalila utjecala na skraćivanje bujne kose. Igrom slučaja čekajući novi bus za Vežicu srećem i jednog manje poznatog specijaliziranog mladog blogera, zeznuo mi nesuđeni snimak spontanim usklikom nemoj, model je zbunjeno pogledao u našem pravcu. Nije mu jasno kako ja, ipak društveno angažiran i poznatog svjetonazora vodim svaštarski žuti blog za šire mase, kak on veli. Ne slažem se s potcjenjivanjem kroničarstva banalnosti svakodnevice, moja politička opcija ne postoji u Hrvatskoj, o političkim opcijama u Siriji nemam pak dovoljno podaka, toliko o ozbiljnim stvarima. Zadnje vrijeme malo sam za promjenu sebičniji nego obično, i nikakav idealistički angažman nema prođu u mom potkrovlju.
Nekolicina vas se interesirala pa prilažem i fotku koja usmjerava mom zdravstvenom univerzalcu.

Lijepa je osunčana Rijeka. Na betonu cure procvjetaju.

p.s.

Otkako ustajem ranije, kasni sati na bazenu mi na neki čudan način produžavaju dan, čovjek, biće koje treba održavati rituale koje sam sebi nametne.

Dva dana se ženski šahovski turnir igrao u hotelu u Opatiji. To mi je jučer nakon škole bio izgovor da se smjestim u triesetduju bus i odem u suncem okupano mjesto.Bio sam uz more dok sunca nije nestalo, a onda svratio do Adriatica napraviti par snimaka.U prvom planu mi je bila švedska olimpijka i mlada međunarodna majstorica Inna Agrest (1991, peta i sedma fotka) koja na pola boda razmaka prati velemajstoricu Medić na prvom mjestu.
Opatija ko Opatija, priroda je prekrasna, zaposlenici hotela i kafića baš i ne.

Obavio jutarnju tržnicu, ošišao se, ručao, idem u kaos na radnom mjestu, održavanje jednog natjecanja je sudeći po mobu koji mi često zvoni dovelo do kaosa u sustavu, neka, neka...

Svaki dan tako
Strmoglavim se lako
Mukom i ćutke.

Među zadnjim pozvanim igračicama za ženski velemajstorski turnir "Cvijet Mediterana 2012" je bila ona. Bugarska međunarodna majstorica više ne spada u perspektivne profesionalke (1976. godište, spada tu među starije, a još nije ni velemajstorica), niti u one koje "zrače" osobnošću i šarmiraju sve oko sebe. Žena koju je najteže fotkati, glava joj je konstantno skrivena u rukama, potpuno usredotočena na partije. A te iste su ludilo, velemajstoricu Medić je potpuno nadigrala pa izgubila, protiv velemajstorice Srebrnič stalno u defanzivi pa na kraju dobila. Vratolomne partije, zasad prati vodeću dvojku, ima 3 od 4 moguća boda.

Obavljena presica glede mahinacija oko sindikalne imovine, smrzavali se i novinari i mi, bile najvažnije televizije, nikog nisam obavještavao, teve palio samo za Alisu u 4. Prije presice obavio tržnicu, dvije pijače na sunčanom Korzu i to je to. Rutinski kao svakodnevno pisanje bloga.















p.s.

Ako me netko slučajno vidio na teve nadam se da je uživao

Jedna od zanimljivijih učesnica ženskog velemajstorskog turnira koji se danas i zvanično otvara ispred gradske vijećnice u 11 sati u Rijeci je svakako i Elena Partac. Kad sam čuo da je jedna od učesnica malo sam istraživao i najzanimljiviji mi je izvještaj mlade šahistice rođene 1984. s turnira na Sjevernom Kipru. Voli očito egzotične krajeve i baš me zanima što će pisati o Opatiji i Rijeci. Fotografije su od jučer, nakon dva kola ima 1 bod, izgubila je od naše Ane Berke. Link na Kipar : http://www.chessbase.de/newsroom2.asp?newsid=6664

Popodne fotografirao, o tome ću sutra ili prekosutra, kad bude otvorena moja galerija na zvaničnoj stranici turnira, dobit ćete i link. Danas samo portret jedne mlade nade, i moj autoportret nakon mukotrpnog monotonog prilagođavanja fotki zadanim mjerama. Sutra sindikalna presica, bacite za svaki slučaj krajičak oka na informativne emisije, ja kao da nemam pametnija posla u životu, a možda ni nemam.

Evo i danas odrađujem blog, nisam zadovoljan niti onim što sam snimio, niti "modelima", siromašna subota, a i ja sam pun namirnica s tržnice hodio Korzom. Drugarica ima visoku temperaturu, a meni i inače nije teško naći izgovor za tumaranje gradom. Ipak me dočekao ručak, odmah sam uočio detalj na salati, ja volim tako, a ne po receptima i mjeri. Jednu obvezu sam preskočio, to je valjda napredak na putu do boljeg zdravlja, trenutno sam prehladnim stanjem zadovoljan, al valja stanje stabilizirati.
Fotke dana gospodnjeg 3.3.2012.









Eto, do jutra i brisanja imbecilovih pizdarija!

Odlučio sam malo uraniti i prošetati gradom okupanim suncem prije uobičajene jednotjedne "istočne" terapije.



Iznenađenje, netko mi maše. Najpoznatiji riječki prosvjednik i ništa nevažnije, moj stari frend Marin Miočić Stošić.
Manje je poznato da on iza sebe ima više izložbi slika, kao i izdanih par knjiga poezije. Jedinstvena prilika za lijep dar, slika, sto kunića, Marin je duže nezaposlen i očito nitko od struktura ne financira njegove često sizifovske pobune. Ipak veli, savjest mu je uvijek mirna, te ne prihvaća tezu da obiteljski ljudi poput njega trebaju biti junaci samo unutar svoja četiri kućna zida.





Šetnju nastavljam prema tržnici, tamo ovaj put u torbu stavljam samo izuzetnu kruh pogaču i odlazim na porciju igli.

Nismo pokorili županiju. Mentor nije mogao biti uz učenicu jer po naputcima spašavamo državu štednjom.



Nakon školskog maratona idem ručati, lijep pogled u restaurantu na rivi.





Ručak za 30 kuna niš posebno, teško će tko pogoditi što pijem.





I onda najbliži dućan, ponestaje mi vode doma.