I tako skoro svaki dan, od početne stanice autobusa, pa šetnja ka radnom mjestu, pa povratak Korzom, na kraju ručak danas riblji, sve okinuto aparatom, nisam snimio večernji odojak. Usputno lovljenje trenutaka, relaksacija prije i nakon obaveznog obligatornog društveno uvjetovanog vremena ...
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!