Gledam jutros odlazeći do pošte, uvijek netko nekog čeka.
U jučer napisanom postu o junacima tržnice zaboravih spomenuti nešto od elementarne važnosti, tete što čiste prodanu ribu, čak ih ni ne snimih, nepravda.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!