Rijetki ljudi su zbilja majstori svog posla, sjećam se, nekad davno sam i ja bio. Na riječkoj tržnici imamo istinskog narodnog tribuna, trgovca koji ni trena ne miruje, daleko najbrže mu odlaze proizvodi koje nudi, najjeftiniji, a sasvim okej. Dobro, ne sluša baš što mu kažeš, tražim kvarat kile mladog luka, stiže pola kile, kaže daj pet kuna, žena iza mene poučena isto traži kvarat, dobija isto znatno više uz, daj šest kuna. Okretan, sve mu brzo odlazi i novo stiže.
Da ne pomislite pogrešno, kapula je sasvim oke, ne baš lošija od one prepotentnog dalmatinca koji traži triput više.
Zabavno je samo pratiti tu konverzaciju s mušterijama, jedan se požalio da nečeg nema na tržnici, Dragan je odmah imao ideju i posredovao. Nisu svi bez faksa bezveznjaci poput Keruma.
Naravno post ne bi bio prepoznatljiv moj bez makar jednih poderanih ženskih čarapa i drugih ovobložnih motiva, što onaj brko u devetnaestom stoljeću reče, vječnog vraćanja istog.
Post je objavljen 28.03.2012. u 17:13 sati.