Zanimljiva je monotonija radne svakodnevice, svi smo zadovoljni što imamo radno mjesto, nitko se više ništa ne buni, svjesni smo da moramo šutjeti, može nam biti samo gore.
Par fotki prije obveze, poslije ručak na sunčanoj terasi restauranta, koji si mi sretnici još uvijek možemo priuštiti, ni tu mi se ne da ništa smišljati, samo promjena priloga jer nema pečenja pa ni krumpira ispod peke, usput pjevušim onu od "Parafa", nijedne nema bolje od dobre policije, nijedne nema bolje od naše policije (danas su na svakom koraku, mislio sam da je Milanović u gradu, poslije sam čuo, događa se nešto mnogo važnije, nogometna utakmica)...
Post je objavljen 21.03.2012. u 18:59 sati.