Alkemičari se danas smatraju pseudoznanstvenicima i šarlatanima, no prije nekoliko stoljeća bilo je drugačije, i njihov je rad bio tada tretiran kao službena znanost. Oni su praktički utrli put modernoj kemiji, kao i znanstvenoj medicini. Alkemičari 16. i 17. stoljeća u svojem su radu koristili eksperimentalnu metodu, razvili su mnoge eksperimentalne tehnike, te iznašli razne vrste lijekova i drugih kemijskih sastojaka. Među onima, koji su se bavili alkemijom, kao značajna imena znanosti općenito mogu se navesti liječnik Paracelsus, kemičar Robert Boyle, te fizičar Isaaac Newton.
Kao jedan od glavnih ciljeva alkemije navodi su pretvaranje olova (odnosno nižih elemenata) u zlato. Kod većine alkemičara (a neki su među njima doista bili šarlatani) glavni je cilj bio pronaći metodu, kojom bi se obogatili, pretvarajući olovo u zlato. Neki su od poznatih alkemičara tvrdili, poput Van Helmonta i Helvetiusa, da su u tome odista i uspjeli. No, pošto se radi o tekstovima punim simboličkog i slikovitog jezika (živa, sumpor, 'živo srebro', 'kamen filozofa') nemoguće je ustvrditi što su to točno i na koji način iznašli navedeni alkemičari.
Stari alkemičari nisu znali da su olovo i zlato različiti kemijski elementi, još je uvijek trebalo proći stotine godina do pronalaska periodične tablice elemenata. No, sa usponom moderne atomske fizike u 20. stoljeću i njihov san postao je stvarnost – dakle, doista su se počeli, u laboratorijima, u pokusima na nuklearnim reaktorima i ubrzivačima čestica stvarati novi elementi. U nuklearnim reaktorima moguće je iz atoma uranija dobiti druge elemente – ksenon i stroncij. U eksperimentalnim fuzijskim reaktorima moguće je od teških izotopa vodika dobiti helij.
Malo je poznato, da su znanstvenici još dalekih 70tih i 80tih godina uspjeli dobiti ono što su htjeli alkemičari. Prvi su, i to slučajno, u ovome uspjeli Sovjetski fizičari (1972. godine), kada su u nuklearnom postrojenju pokraj Bajkalskog jezera pri izvođenju drugih eksperimenata, otkrili kako je olovni štit eksperimentalnog reaktora promijenio boju (u zlatnu). Amerikanci su, sa druge strane, izvodili ciljane eksperimente u ovom pravcu, te su 1980. godine u laboratoriji LBNL u Kaliforniji uspjeli proizvesti veoma male količine zlata iz elementa bizmut, koji ima atomski broj 83 (olovo ima 82). Isti bi proces mogao poslužiti i za pretvaranje upravo olova u zlato, no bizmut su smatrali boljim, pošto ima svega jedan stabilan izotop. Bilo je jednostavno tehnički lakše i izvodljivije koristiti bizmut umjesto olova, koji ima 4 stabilna izotopa.
Istraživači su uspjeli u ubrzivaču čestica (u kojem je bio izveden eksperiment) pronaći transmutirane atome, kojima su iz jezgara bila izbačena četiri protona (dakle zlato ima atomski broj 79, četiri manje od bizmuta). Zajedno sa protonima bilo je izbačeno i nešto neutrona (dakle kao rezultat dobili su nekoliko različitih izotopa radioaktivnog zlata). Dobiveno zlato, odnosno izotopi, imali su brojeve između 190 i 199. Tako su istraživači bili izvijestili u „Physical Review C“, u broju iz ožujka 1981. godine.
Jasno, da se radilo o supermaloj količini dobivenog radiaktivnog zlata – no eksperiment je uspio. Zbog čega se ovaj eksperiment nije počeo praktično koristiti jesu njegovi veliki troškovi. Proizvedene količine su male, gotovo zanemarive u usporedbi sa uloženom energijom, novcem itd. Bila je procjena, da bi bilo potrebno preko trilion dolara da bi se proizvela unca zlata (28,3 grama). U ono vrijeme, unca zlata na tržištu je vrijedila nekih 560 dolara
NEUČLANJENI FRAMASON
Framason koji nije član niti jedne lože. Pošto ova vrsta framasona ne doprinosi ništa prihodima niti snazi Reda, dok su uvijek spremni na učestvovanje u dobitima ili koristima od Reda, na njih se gleda kao na breme, koje kvari masoneriju, i općenito, Velike lože ih osuđuju kao takve. Evidentno je da prije sadašnjeg organizacionog sistema loža, koje datira od otprilike kraja 18. stoljeća, nije moguće biti neučlanjeni framason.
I shodno tome, prva referenca koju nalazimo u vezi dužnosti člana lože nalazi se u „Charges“ [Optužbe] u Andersonovim zakonima, objavljenim 1723, gdje se veli da, pošto se loža opisuje kao „svaki brat treba da bude kao jedan“; i da „u starim vremenima, nijedan majstor mason ni pomoćnik nije mogao izostati iz nje, posebno kada je bio upozoren da se pojavi u njoj bez stroge osude, ukoliko nije dojavio Majstoru ili Nadstojniku da ga je u tome spriječila krajnja nužda“ (Zakoni, 1723. stranica 51). U ovoj posljednjoj klauzuli, dr Anderson evidentno referira na regulaciju u Starim zakonima, koja je zahtijevala učešće na Općoj skupštini. Naprimjer, u najstarijima od ovih, Halliwell ili Regius Manuscript (paragraf 107 do 112) veli se, modernim jezikom kazano, „da svaki Majstor koji je framason mora biti na općoj kongragaciji, ako mu se kaže u razumnom roku gdje će se skupština održati; i na tu skupštinu on mora poći, ukoliko nema neko razumno opravdanje [za izostanak].“
Ali Skupština je radije bila u prirodi Velike lože i zanemarivanje prisustvovanja godišnjim okupljanjima nije stavljala prekršitelja u poziciju modernog neučlanjenog masona. Ali, nakon što su organizacija potčinjenih loža, te permanentno članstvo (što je prije bilo nepoznato) bili uvedeni, i pošto su prihodi loža, a kroz njih i Velike lože, bili dolazili od priloga članova, bio je neophodno zahtijevati da svaki mason bude učlanjen u ložu, i odatle i klauzula u ranie spomenutim Zakonima. Pa ipak, u Evropi, za ne-učlanjivanje, iako se do stanovite mjere smatra masonskim prekršajem, nije predviđena nikakva kazna, osim ona koja rezultira iz običnih pogodnosti članstva u bilo kojoj asocijaciji ili udruženju.
Moderni engleski Zakon, ipak predviđa da „nijedan brat koji je prestao biti upisanim članom lože nema pravo posjetiti više no jednom bilo koju ložu, prije nego li se opet učlani (pravilo 152). Dozvoljava mu se jednokratna posjeta ložama iz tog razloga, jer se pretpostavlja da bi ona mogla uticati na njegov izbor lože, u kojoj bi htio sudjelovati. No, potom, on je isključen, iz tog razloga da bi se obeshrabrili oni, koji žele nastaviti biti članovi, i sudjelovati u dobrobitima ili koristima, a ne plaćati priloge. Zakoni Velike lože Irske i Škotske ne govore o ovoj temi, pa ni nema propisana kazna za ne-učlanjenje u bilo kojoj Velikoj loži kontinenta Evrope.
U Sjedinjenim američkim državama postoji drugačiji pogled na ovu problematiku, i Velike lože su gotovo jednoglasno denonsirali neučlanjene masone, u najstrožim vrstama osude, te predvidjeli za njih kazne, koje se ipak razlikuju od jedne jurisdikcije do druge. Vjerojatno nema nijedne Velike lože u SAD-u koja ne smatra da je zanemarivanje ili odbijanje masona da se učlani u ložu masonski prekršaj, te se predviđaju i neke kazne i lišavanje nekih prava. Slijedeći principi mogu se podastrijeti kao oni, koji tvore zakon SAD-a što se tiče problematike neučlanjenih framasona:
1. Neučlanjeni framason je još uvijek obvezan sa svim dužnostima i obvezama koje se odnose na Red uopće, ali ne na one koje se odnose na pojedinu ložu.
2. On ima, shodno tome, sva prava koja proističu iz članstva u Redu, ali ne i ona, koja rezultiraju iz članstva u loži
3. On nema pravo na pomoć, kada se nalazi u prijetećoj opasnoj situaciji, ako traži tu pomoć na konvencionalan način
4. On nema pravo na novčanu pomoć od lože
5. On nema pravo posjećivati lože, ili da hoda u masonskim procesijama
6. On nema pravo na masonski sprovod
7. On još uvijek ostaje subjektom uprave Reda, i može biti osuđen i kažnjen za bilo koji prekršaj u vezi lože kojoj geografski pripada
8. I kao posljednje, pošto je ne-učlanjenje povreda masonskog prava, on može, ako odbije napustiti to stanje, biti osuđen i kažnjen, čak i protjerivanjem, ako se to smatra nužnim i potrebnim, od strane bilo koje Velike lože unutar čije jurisdikcije živi
Mlada glumica koja je postala poznata širokoj publici po ulozi Penny u „Teoriji Velikog praska“ bila je (kao što sam i pretpostavljao) već holivudska glumica, također i u svojoj inkarnaciji koja je prethodila ovoj. Iako sam otkrio već njezine tri ranije inkarnacije, u kojim je bila engleska/francuska kraljica i austrijska carica, ovo je nekako logično ispalo, samo mi je trebalo malo više vremena da shvatim. Ona je u životu koji je prethodio ovome bila glumica Joan Blondell, rođena 1906. godine, što je interesantno, u familiji kazališnih glumaca (oba roditelja bili su komičari). Bila je šest godina mlađa od Humphrey Bogarta, moje prethodne inkarnacije, prema tome moja suvremenica. Bogart i Blondell čak su glumili zajedno u par filmova, kao što su „Bullets or Ballots“ (1936) ili „Stand-in“ (1937).
Uspoređujući slike, kao i za većinu drugih pronađenih inkarnacija, dakle, nije mi pošlo za rukom da uočim sličnost, nju sam uočio tek kad sam gledao film „Stand-in“ (u kojem se pored Bogarta također pojavljuje Leslie Howard (inkarnacija Vladimir Putin), koji glumi njezina romantičnog partnera). Oko 11. minute filma, kada prvi put ulazi u kadar Joan Blondell, pomislio sam: „Pa to je ona, Penny“. Slične crte lica, slična mimika, geste... Mislim da tu ne može biti greške. Niti jedna starija glumica, iz prve polovine prošlog stoljeća, nije joj toliko nalik.
Pored toga, njeni partneri iz prošlog života uvjerljivo podsjećaju na partnere iz ovog. Prvi muž bio je George Barnes (kinematografer, odnosno direktor fotografije). S njim je bila između 1933 i 1936. godine. Njegova je inkarnacija tenisač Ryan Sweeting. Njezin drugi muž bio je Dick Powell, glumac i pjevač. U početku je i on bio glumac u romantičnim komedijama, da bi kasnije prešao na 'ozbiljnije uloge'. Zanimljivo je da je bio prvi glumac koji je utjelovio lik detektiva Philipa Marlowa na velikom ekranu. Bio je sa Joan Blondell u vezi između 1936 i 1944. godine. Njegova je inkarnacija Karl Cook, profesionalni jahač. Mike Todd je bio treći glumičin muž (kazališni i filmski producent), između 1947 i 1950. godine. Njegova je inkarnacija britanski glumac Henry Cavill.
Neka istraživanja novijeg datuma su potvrdila vezu između poremećaja u probavom sustavu i autizma, odnosno poremećaja iz autističnog spektra (engleski „autism spectrum disorder“ ili kraće ASD). Studije pokazuju kako su u izravnoj vezi sa mikrobiomom, odnosno sa crijevnom florom (drugim riječima, bakterijama, kojih ima na milione u probavnom sustavu), neka upalna stanja, ASD i drugi poremećaji raspoloženja.
Gastrointenstinalni simptomi su dakle nedvojbeno prisutni kod pacijenata sa poremećajima iz autističnog spektra (u koji spada i Aspergerov sindrom, visoko funkcionalni autizam i drugi). Mikroflora crijeva utječe na razvoj mozga i ponašanje kroz neuro-endokrini, neuro-imunološki i autonomni nervni sustav.
Na osnovu svojih istraživanja američki su znanstvenici ustanovili neospornu dvosmjernu interakciju između središnjeg živčanog sustava i gastrintestinalnog trakta. Ovu su vezu nazvali os mozak-crijeva („brain-gut axis“).
Utvrđena je signifikantno veća učestalost poremećaja kao što su konstipacija i dijareja kod djece u odnosu na braću i sestre koji nemaju ASD, te u odnosu na kontrolnu skupinu. Utvrđeno je bilo u jednoj studiji da čak 36.7 posto pacijenata sa ASD ima poremećaje u crievnoj peristaltici u odnosu na kontrolnu skupinu, gdje je bilo samo 4,8 posto.
Os crijeva-mozak se smatra sada kao komunikacijski put između crijeva i mozga, i to kao dvosmjerni komunikacijski kanal. Štoviše, neki znanstvenici čak smatraju crijeva „drugim mozgom“.
Pošto je u oficijelnoj medicini ova veza zasad još nedovoljno razjašnjena, mogli bi se prisjetiti nekih alternativnih autora, koji su pred gotovo stotinjak godina u svojim djelima nagovještavali jednu ovakvu vezu. Kao što sada i oficijelna medicina priznaje, postoji očigledna veza između sustava u tijelu koji su ranije bili smatrani odvojenima („molekule poznate kao neurotransmiteri i hormoni, zapravo spajaju tri sistema, tj. nervni, endokrini i imunološki, u jedinstvenu mrežu“). Ovo otkriće u svojoj knjizi „Mreža života“ autor Fritjof Capra je pripisao neurologinji Candace Pert, dakle iz nedavne prošlosti, sredine 80tih godina.
Međutim, ukoliko zavirimo u neke teozofske radove, literaturu, koja datira desetljećima ranije, naići ćemo na neke interesantne citate. Što veli recimo Swami Panchadasi u svojoj knjizi iz 1916. godine:
„Postoji manifestacija energije ili snage (u formi vibracija) u svakom mentalnom ili emocionalnom stanju. Ovo vrijedi ne samo za slučajeve duboke misli ili živahnih osjeta, već generalno mentalnih „osjeta“ i emocionalnih stanja. Za vrijeme takvih manifestacija postoji zračenje mentalnih ili emotivnih vibracija od mozga ili nervnih centara sistema, koji istječe u svim smjerovima, baš poput svjetla ili bežičnog elektriciteta.
Glavni centri ili sjedišta ovih zračenja jesu 1) nekoliko čovjekovih mozgova – cerebrum, cerebellum, medulla oblongata i 2) nekoliko značajnih centara nervne supstance u ljudskom sistemu, zvanih plexi, kao što je primjerice „Solar plexus“ itd.“
„U prvom redu, svaki veliki plexus, ili skupina nervnih ganglija u ljudskom sistemu jest prijamnik, odnosno predajnik. Osoba koja manifestira jako emocionalno uzbuđenje teži da probudi slična stanja u nervnim centrima drugih osoba, kada su uvjeti za to povoljni. Ovo objašnjava zašto su vibracije ljutnje, straha, panike tako zarazne. ... Svaki ljudski simpatički nervni sistem sadrži mnogo prijamnika, gdje se primaju emocionalne vibracije, i gdje teže k tome da budu pretvorene u sličan osjet u prijamnom sistemu, osim ukoliko nisu neutralizirane drugim mentalnim i emotivnim stanjem osobe.“
Također, ukoliko konsultiramo knjigu „Psychic Self-Defense“ (iz 30tih godina prošlog stoljeća) britanske ezoterične autorice Dion Fortune, naići ćemo na citate koji su indikativni sa stajališta moderne holističke medicine i psihologije. Ona veli kako „ezoterična znanost veli da je mozak organ percepcije impresije osjeta [koji se primaju] i koordinacije impulsa, koji izlaze van.“ Ona je usporedila nervni sustav sa telefonskom mrežom. Prema autorici, samo jedna točka veže um i tijelo, ostale su hormonske žlijezde endokrinog sistema, kojima se onda mogu pridodati i solarni, te sakralni pleksus. Ezoterična fiziologija je već tada vidjela vezu između čakri, sa fizičkim lokacijama endokrinih organa. Endokrini balans u lučenju hormona ona vidi u vezi sa emocionalnim stanjima i temperamentom. Po njoj, kolege psiholozi (jer je i ona bila to po struci) nisu dovoljno pažnje poklanjali toj vezi, za koju su ezoteričari odavno znali, jer je bio dio njihovih (tajnih) tradicionalnih učenja.
Dakle, poremećaji vezani za autizam nastaju zapravo na suptilnoj ravni, gdje dolazi do disbalansa, tj. oštećenja na astralnom tijelu, pa shodno tome ni prana (bioenergija) na grubljoj razini ne može teći na jedan normalan način. Do toga sam zaključka došao i sam dosta davno, već 2002. godine, kada sam napisao rad po nazivom „Izmijenjena stanja svijesti“. Evo dakle i jednog mog vlastitog citata:
„Kako je autistima na neki način omogućen direktan uvid u informacije iz mentalnog tijela, odnosno nesvjesnog, ne radi li se zapravo o oštećenju na astralnom tijelu, odnosno pukotinama u njemu koje dopuštaju takorekuć kompjuterski dotok informacija? C. W. Leadbeater u djelu «Vidovitost» navodi kako «najniže astralne razine ulaze u izravan dodir s najvišim fizičkim razinama, jednako kao što i najniže mentalne stvaraju izravnu vezu s najvišim astralnim razinama». Po njemu, sve više emocije, poput ljubavi, devocije, simpatije, koriste finije djeliće astralnog tijela, i shodno tomu, moglo bi se hipotetički pretpostaviti da kod autističnih osoba dolazi do oštećenja viših astralnih razina.“
Isus i Bogorodica (Gospa, Djevica Marija) za mnoge, u prvom redu vjernike, a i ostale, imaju isključivo usku kršćansku simboliku (ponekad čak još i užu, s obzirom na pojedinu kršćansku denominaciju ili ogranak). No, ukoliko iste promatramo sa jednog šireg aspekta, koristeći pritom rječnik simbola, možemo doći i do jednog sasvim općenitog, moglo bi se kazati čak i univerzalnog tumačenja Isusa i Bogorodice.
Portret Isusa
Kao primjer uzeo sam portret Isusa, rad nepoznatog majstora, sa naslovne strane jednog starog molitvenika, još iz 40tih godina prošlog stoljeća. Po stilu, može se zaključiti da je autor slike bio veoma vješt imitator Leonarda da Vinci-ja.
Što na slici vidimo? Slika djeluje prilično jednostavno. Prikazuje Isusa i njegovih 6 učenika za stolom, i očigledno je to dio Posljednje večere (budući da su na njoj svoh 12 učenika, ili apostola). Pored toga, vidimo klasje žita, grozd sa grožđem, te čašu, pehar, ili kalež, kako se u Crkvi naziva. Povrh njega, ili kao da iz njega izbija, svjetlost, ili malo sunce, sa slovima JHS („Jesus Hominum Salvator“). I to bi bilo otprilike sve.
Uočavamo dakle na slici, sedam likova, što upravo upućuje na simboliku broja sedam, ono što se na engleskom jeziku naziva „septenary“ a moglo bi se prevesti kao „sedmerstvo“, ili sedmostruka simbolika (nečega). U ovom slučaju, jasno, radi se o simbolici sedam planeta, ili sedam planetarnih sfera. Na simboliku broja sedam također upućuje četverokut (kojeg predstavlja stol) zajedno sa trokutom (lik Isusa upravo je tako, možemo reći predstavljen, u jednom obličju trokuta). Sedam likova može predstavljati (i zapravo i predstavljaju) sedam planetarnih bogova. Jedan je u središtu (naravno, to je Sunce, odnosno sunčani bog). Mogli bismo zaključiti da su tri na desnoj strani iz viših sfera (Mars, Jupiter i Saturn), a tri slijeva iz nižih planetarnih sfera (Mjesec, Venera i Merkur). Jasno, tu je i simbolika sedam arhanđela, od kojih je svaki pridružen jednom planetu.
Broj 1 je Mihael, koji vlada Suncem, potom Gabrijel, vladar Mjeseca, Zaharijel, vladar Jupitera, Zafijel, vladar Saturna, Samael, vladar Marsa, Hanijel, vladar Venere i Rafael, vladar Merkura. Tu su i druge simbolike vezane za broj sedam – broj dana u tjednu, sedam duginih boja, sedam nota muzičke ljestvice itd.
Dakle u središtu je Sunce, sunčani heroj i herojski princip, kojeg utjelovljuje arhanđeo Mihael, a u paganskoj religiji Herakl ili Herkul. Ovdje na slici Isusova aureola upravo simbolizira taj sunčani princip, nebesko sunce, koje se onda reflektira na zemlji kao svjetlo, koje izbija iz zlatne boje kaleža. Kalež opet ima svoju vlastitu simbolku, i možemo ga prispodobiti sa Svetim gralom vitezova templara. Prema Rječniku simbola, on predstavlja „potragu za mističnim centrom“, ali također sadrži u sebi krv Iskupitelja, koji se žrtvuje za dobrobit čovječanstva.
Već kod drevnih je naroda postojala, u njihovim religioznim promišljanjima, simbolika Sunca, odnosno sunčanog kralja i Mjeseca, kao nebeske kraljice. Ta nasuprotna veza slična je onoj, između neba i zemlje, po svojem značenju. Na slici također, ako se malo bolje zagledamo, možemo uočiti nekoliko simbola slova „A“ i „V“, koji predstavljaju muški, odnsno ženski princip. Lik Isusa u sebi sadržava oba principa, veći - jer je njegov lik u obliku slova A, i manji u obliku između dvije polovice prelomljenog hljeba, kojeg drži u ruci.
I naposlijetku, simbolika klasja žita i grožđa, odnose se na darove, što nam dolaze sa neba, koji imaju korijene u tlu (zemljani element), a rastu i zriju pomoću nebeskih pojava (sunce – vatra) i toplina (zrak), te kiša (vodeni element). Žito upućuje na simboliku žetve, i u vezi je također i sa nekim paganskim božanstvima plodnosti, poput Cerere ili Demetre. Simbolika crnog (točnije crvenog, u engleskom se kaže „red wine“) grožđa označava također plodnost, ali i žrtvu, jer je poput krvi, tamno-crvene boje.
Simbolika Bogorodice
Simbolika Bogorodice je isto tako poprilično kompleksna, mada na prvi pogled ne djeluje tako. U svakom slučaju, radi se o veoma drevnom simbolu majke-božice, starijem od kršćanstva i prisutnom u kolektivnom nesvjesnom još od pradavnih civilizacija i vremena. Iako za mnoge vjernike i ljude općenito ona predstavlja tek Isusovu majku, ona je daleko više, i po meni, ima još univerzalniji karakter.
Među njenim mnogobrojnim atributima mogu se izdvojiti tri – onaj Djevice, zatim Majke i Kraljice. Prema Rječniku simbola (Diccionario de simbolos tradicionales, J.E. Cirlot) Djevica („Virgo prudentissima“, iz Litanija Bl. Djevice ) se ponekad oslikava kao simbol duše ili pak Solomonov pečat - dva trokuta (tj. vatra i voda), koja se preklapaju i tvore šestokraku zvijezdu. U mitologiji, veli Cirlot, simbol uvijek asocira na porađanje boga ili polu-boga, kao najviša ekspresija dinamičke svijesti.
Simbol majke može se poistovjetiti, jasno, sa simbolom majke prirode u jednom generalnom i univerzalnom smislu. Pošto su sile prirode ponekad i destruktivne, ona se može javiti bilo u obliku Strašne majke, koja donosi uništenje, bilo u obliku univerzalne donositeljice života („Mater Creatoris“), u obliku Vode života (i prema oficijelnoj znanosti biologije, sav je život potekao iz vode). Dakle, u jednom neutralnom smislu, ona je simbol Univerzalne Duše. Ona nije samo zemaljska majka, već i mnogo šire – majka čitavog univerzuma.
Treći aspekt bio bi onaj kraljice, dakle kao Kraljice neba („Regina Sanctorum omnium“). Kralj (tj. Bog-Kreator univerzuma) i kraljica vladaju zajedno. Dok Kralj predstavlja univerzalnog i arhetipskog Čovjeka, Kraljica simbolizira isto tako univerzalnu i arhetipsku ženu. Kralj i kraljica zajedno čine zajedno, kako to veli Cirlot, savršenu sliku hieros gamos-a, zajedništva neba i zemlje, sunca i mjeseca i prema Jungu također znače „duhovno spajanje, 'konjukciju' koja se dešava kada je proces individuacije dovršen, sa harmoničnom unijom nesvjesnog i svjesnog“.
Na slici Bogorodice uočavamo i neke pojedinačne simbole, uklopljene u cjelinu, kao što su: srce, kruna, plamen i zvijezde. Srce predstavlja organ koji je u fokusu, on je središte i simbol vječnosti, nepokretnog pokretača, on je slika Sunca unutar čovjeka i simbolizira ljubav, ljubav kao središte prosvjetljenja i sreće, te je zato ono natkriljeno sa plamenom (ili u drugim slučjavima sa križem, ljiljanom ili sa krunom).
Plamen stoji uvijek kao simbol u vezi sa svjetlom. On predstavlja transcedenciju (iz mraka u svjetlo) gdje samo svjetlo označava efekat trancedetnog na okolinu.
Kruna predstavlja simbol pre-eminencije. Zato se uspjeh u nečemu naziva krunskim dostignućem. Kruna jest vidljivi simbol uspjeha. Kruna jest atribut bogova. Ponekad je predstavljena kao grančica i stoji u vezi sa simbolikom drveća (Drvo života, Os svijeta), dok metalna kruna jest ona koji donosi svjetlo, odnosno duhovno prosvjetljenje. Zračeća kruna je, prema Jungu, simbol par exellance dostizanja najvišeg cilja u evoluciji.
Simbolika zvijezda stoji u vezi sa simbolikom noći, također i idejom multipliciteta. Simbolika broja od 12 zvijezda jasno opet ima univerzalni značaj, značaj kozmičkog poretka, a u užem značenju predstavlja 12 znakova Zodijaka.
Dakle, godinama sam izučavao religiju i religijsku filozofiju, sve dok, 2012. godine nisam pronašao ovaj religijski tekst koji je najbliži mojem filozofskom i duhovnom svjetonazoru. Može se slikovito reći da sam postao jedna vrst sv. Antuna Pustinjaka New Age-a, mada ovo zvuči malo čudno i mada ne živim u špilji poput njega. Ranije sam naime, tražio samo kontroverze među kršćanstvom i drugim religijama („Kontroverze svetih spisa napisao sam 2007.g.), dok sam od 2012. nadalje zauzeo jedan pomirljiv i tolerantan stav.
ASTRO-TEOLOGIJA
Postoji jedna vrsta Božanskog otkrivenja s kojim se ne može petljati ni krivotvoriti ga, jedna velika Biblija, koja sačinjava zvjezdani izvor svih biblija.
Ova sveta biblija je velika Astralna biblija neba; njezina poglavlja su dvanaest velikih znakova, njene stranice su bezbrojne svjetlucajuće konstelacije nebeskog svoda, njena slova su personificirani ideali zračećeg Sunca, srebrenog Mjeseca i sjajnih planeta naše solarne sfere.
Postoje tri različita aspekta ove svete knjige, i u svakom aspektu pojavljuju se ista slova, ali u različitim ulogama, s njihovim odorama i prirodnim okruženjem prilagođenim njenim simboličnim dijelovima. U stvari, cijeli slikovit prikaz može se usporediti sa igrokazom, ili prije, serijama igrokaza, koje izvodi ista ekipa umjetnika. Može se raditi o komediji, ili to može biti melodrama, ili može biti i tragedija; no principi iza kulisa su uvijek isti, te pokazuju istu Božansku jedinstvenost Prirode; pokazujući vječni aksiom: JEDNA ISTINA, JEDAN ŽIVOT, JEDAN PRINCIP I JEDNA RIJEČ, te njihovu četverostruku ekspresiju, kao četiri velika poglavlja nebeske knjige zvjezdanog neba.
U ovom aspektu vidljivi kozmos može biti predstavljen kao kaleidoskop. Vidljive konstelacije, planete, te druga nebeska tijela, su djelići obojenog stakla; a Božanstvo nevidljiva snaga, koja drži instrument u pokretu. Svako kružno kretanje i promjena godišnjih doba proizvodi različite slikovne figure, koje kompletne u harmoniji njihovih dijelova, su savršene u svojim matematskim proporcijama i divne u svojem geometrijskom dizajnu. I već svaka kreacija, svaka forma, i svaka kombinacija formi, su proizvedene od istih malih djelića stakla; i sve su one, u stvari, optičke iluzije, tj. prirodni fenomeni koji varaju naša fizička osjetila. Tako je to sa Kozmičkom prirodom.
Ipak, ne bi se smjelo pretpostaviti, da zbog ove savršene i kontinuirane iluzije zaigranih fenomena Prirode, da je sva vidljiva kreacija čisto jedna iluzija osjetila, kao što to shvaćaju neki hiroviti metafizičari, zato jer nije tome tako.
Vraćajući se opet našem kaleidoskopu, možemo vidjeti da bez njega, i bez njegovih obojenih perli, takva optička iluzija nije moguća. Dakle, postoji jedan temelj spiritualne realnosti za sve vidljive fizičke fenomene; no ovi temelji leže skriveni, zbog savršene iluzije koja reflektiranu sliku proizvodi na materijalnom planu fizičkih osjetila. Perle su realne. One su temelj, i različite slike su rezultat, ne perli, već ugla pod kojim su reflektirane našoj zemaljskoj viziji. Drugim riječima, PLANU SA KOJEG MI PROMATRAMO FENOMENE.
Stoga, što se više približavamo Božanskom centru našeg bića, to manje kompliciran postaje originalni dizajn Prirode, a što se više pomičemo od tog centralnog izvora, to više čudna, misteriozna, komplicirana, i nerazumljiva Majka Priroda postaje, određenom ljudskom umu. To se posebno dešava čovjekovom teološkom instinktu, njegovoj religioznosti, koja tvori jednu od fundamentalnih značajki njegovog bića. Priroda je uvijek jedna u njenoj originalnoj istini, i njenim podvostručenim odrazima; no uvijek konfliktna i kontradiktorna u njenoj multipliciranoj refrakciji kroza umove ljudi. Stoga, predstaviti ćemo primarni koncept velike Astro-teologije formulirane od strane velikih praotaca čovjeka; i baciti pogled na jednostavni mehanizam, pomoću kojeg su oni približili primitivnom umu općenite konture Božje providnosti.
Sve svete knjige započinju sa pripovijesti o fizičkoj kreaciji, čiju kulminaciju predstavlja pojava čovjeka i žene, kao roditelja ljudskog roda; i iako se oni razlikuju znatno u detaljima i konstituciji, bazične ideje utjelovljene su esencijalno iste u svim kozmo-genezama; tako da hebrejsku Bibliju, dostupnu svima, netko može pročitati kao prvobitnu priču o kreaciji sa hebrejskog stanovišta, a kada se jednom pročita, da se odmara zadovoljan što je pročitao otkrovenje milošću dodijeljeno svakom čovjeku svake dobi u svakom podneblju. Jedina razlika je ona koja se odnosi na mentalitete i nacionalne običaje, u pojedinim podnebljima; Hindusi, Kaldejci, Kinezi, Perzijanci, Egipćani, Druidi i drevni Meksikanci su sve ista-različita imena i dekor, koji odgovara pojedinom narodu, no u biti oni su svi jedno isto, u pogledu saopćenih fundamentalnih ideja.
STVARANJE SVIJETA
Jednostavna priča o kreaciji počinje u ponoć, kada je Sunce dostiglo najnižu tačku Jarčeve obratnice. Sva je Priroda tada u stanju obamrlosti u sjevernoj hemisferi, zimsko je doba, sunčevo svjetlo i toplina su na njihovoj najnižoj razini; i različite pojave kretanja itd. predstavljaju Sunčev tranzit od Jarca do Riba, 60 stupnjeva,i od Riba do Ovna, 30 stupnjeva, što čini 90 stepeni, ili jedan kvadrant kruga. Tada počinju zaozbiljno kreativne snage, u proljećno doba. Šest dana predstavljaju šest znakova sjevernog luka, koji započinje razdornom vatrom Ovna. Potom, po redu, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica; onda Vaga, sedmi dan i sedmi znak, kojoj je prva točka nasuprotni Ovan i to je i nasuprotna tačka sfere, tačka ekvilibrija, jednakog dana i noći, to je jesen. To je šesti znak od Ovna, koji predstavlja prvu kreativnu akciju, i tako šestog dana slijedeći vatrenu snagu, gdje je Bog stvorio bi-seksualnog čovjeka. Pogledajte Genezu, 1:5-27: «I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.»
Sedmi je dan, ili dan Gospoda (čovjeka), klimaks materijalne kreacije i Gospoda svih živućih stvari, i odmora u blaženom Edenskom vrtu. Sedmi dan i sedmi znak predstavlja skrivenu svetu Vagu, savršeno jedinstvo spolova. Onda dolazi pad [Fall=jesen] sa Vage, kroza Škorpiona te progon iz Edenskog vrta. Ovo predstavlja pobjedu Satana, ili Zime, nad Ljetom, itd. Uzalud je ponavljati istu staru, staru priču. Godišnje putovanje Sunca oko Božanskih brojčanika-konstelacija je astro-temelj svih prvobitnih kozmologija.
SHEMA OTKUPLJENJA
Pored kreacije svijeta, te pada čovjeka kroza grijeh, naći ćemo u svih naroda veliku shemu otkupljenja, i kao i ono prvo, naći ćemo je u esencijalno istom obliku. Kod sviju, traži se medijator između ljutitog Boga i neposlušnog čovjeka, i svi oni zahtijevaju da ovaj čovjek bude Božanski, ili bar polu-božanski. Ništa manje od toga ne može zadovoljiti zahtjeve Božanstva; ili radije, recimo to – čovjekovu vlastitu karnalnu imaginaciju. Radi se jednostavno o još jednom okretaju našeg kozmičkog kaleidoskopa, i gle! glumci su se promijenili.
Jarac [znak] postaje štala Koze, ili jasle u kojima je mladi Spasitelj svijeta rođen. Kao tipičnog, uzeti ćemo Spasitelja iz Evanđelja. Opet je ponoć. Sunce ulazi u znak Jarca 21. decembra. Ovo je najniža tačka luka, Jug, i za tri dana ono je stacionarno, ili u mraku. Sada je Božić. On (Sunce ili Spasitelj) počinje se kretati, i u ponoć ga porađa nebeska Djevica, koja uzlazi nad istočnim kvadrantom neba; odatle je Sunce-Bog rođeno od strane Djevice. Onda dolazi bijeg, da se utekne Kronosu, ili Saturnu (vlada Jarcem), koji ubija male bebe. Nailazi period tišine u Božjoj historiji, u kojoj je Sunce u svojem tranzitu kroz znak Jarca i dio Vodenjaka. To jest, on je skriven ili zamračen tmurnim nebom, u ovo [zimsko] doba. O njemu čujemo još samo jednom, sve dok on, Sunce-Bog, ili Spasitelj, ne navrši 30 godina, ili prešao je u tranzitu 30 stepeni prostora [Zodijaka]. On je ušao u znak Vodenjaka (simbol Čovjeka). Sada započinje period čudesa.
Napravimo malu digresiju, i vratimo se ponovno konstelacijama. Naći ćemo perfektnu analogiju između ovog perioda čudotvorstava i konstelacija Vodenjaka i Riba, kao što je navedeno. Prvo čudo bilo je pretvaranje vode u vino. Ovo se može sagledati kao trostruki aspekt. Sunce-Bog mijenja, svojim životnim snagama vode zime u berbu, gdje se ponovno javlja Djevica Majka. Ponovo, vino postaje krv – život ponuđen na proljećnom križu, da ojača, obnovi i učini srećnim sa novim životom našu Zemlju i ljude.Vrag (ili zima), sa snagama mraka, je pobijeđena i čovjek spašen. Finalni trijumf predstavlja raspeće u znaku Ovna, proljećne ravnodnevnice, oko 21. marta, iza čega ubrzo slijedi uskrisenje, ili obnova života. Zatim Bog uzlazi na nebo, da sjedne na tron o ljetnom solsticiju, da bi blagoslovio njegove ljude. Čitamo, da je Spasitelj ljudskog roda bio raspet između dva lopova. Vrlo dobro. Tačka ekvinocija je linija razgraničenja između svjetla i tame, zime i ljeta. Drugim riječima, Sunce nastavlja kretanje sjevernim lukom, kako bi ispunio Zemlju njegovom solarnom snagom i očuvao ljude od predstojeće zime. Životi Buddhe, Krishne ili Krista, svi se mogu naći u njihovoj potpunosti u životu Horusa; dok Otac, Sin i Sveti duh su Izida, Horus i Oziris. Isti trinitet, pod raznim imenima, naći ćemo kod svih naroda. Radi se o Suncu, Mjesecu i Ljudskoj duši, koja je jedini posrednik Čovjeka.
Postoji još jedna verzija nebeskog raspeća, po kojoj Sunce-Bog-Spasitelj, nakon večere i žetve u Djevici [znaku], je raspet na jesenskom ekvinociju na ekvatoru. Čitamo da je bio u smrtnim mukama od šestog do devetog sata – tri sata, tri znaka, ili od 21. septembra do 21. decembra, kada je bio položen u grob. Ovo je najniža tačka Sunčevog puta kroz južnu hemisferu, i tama drži ravnotežu na sjevernoj hemisferi. Tri dana u grobu su tri mjeseca, ili tri znaka, prije proljećnog ekvinocija, ili uskrisenja, izlaženja od Juga, da se donese spas sjevernoj polutki naše Zemlje.
Sada samo trebamo baciti pogled na razne divergentne linije iste kozmologije i istog otkupljenja. Sve ove alegorije su predočene simbolički kao ISTINE. Sve one podučavaju Iniciranog misterijima kreacije, čovjekovoj sudbini i nužnom Ciklusu Materijalnog iskušenja. Neke od najljepših parabola mogu se iščitati u ovom svjetlu. Abraham, i priča o lutanjima pustinjom Male Azije; Lot i njegova nevjerna žena, se sagledavaju kao još uvijek napisanim na nebu. Hagar i Ishmael su još ondje; tako je i Ezav i njegov brat Jakov; priča o Josipu i njegovoj braći; o Samsonu i njegovih dvanaest muka. Radi se o istoj divnoj priči. Sunce, lišeno njegove slave, ili solarne snage, na jesenjem ekvinociju, staje na ekvatoru između dva stupa hrama (ili svjetla i tame), i obara hram (ili znakove) prema južnoj hemisferi. A u pozadini imamo vječitu istinu o duši, kada, popuštanjem iskušenjima materije (Delilah), duša je lišena spiritualnog plašta, ili savjesti, i tone u materiju i smrt. I priča o Davidu i Golijatu može biti čitana danas isto tako jasno, kao i u davna vremena.
One su vječne, spiritualne istine ljudske prirode, i bilježe, ne samo historiju ljudskog roda, njene mutacije i transmutacije, već i individualnog čovjeka i patnje i iluzornu sreću njegovog materijalnog života. I uvijek, više! To je zapis o svim prošlim egzistencijama i tipovima njegove sudbine u budućnosti. I još jedan zaokret na našem kozmičkom kaleidoskopu, i Bože! scena se mijenja – igrokaz produžava, uglovi postaju veći, izazvani okretanjem našeg solarnog roditelja kroz nebeski Zodijak. Kada Sunce prolazi iz jednog znaka u drugi, drugim riječima tvori različiti kut sa svojim vlastitim centrom moći, nova providnost se rađa u svijetu; ili radije, ponovo se rađa pod novim likom. Veliko Sunce-Bog mijenja svoju prirodu i pokazuje se kao potpuno drukčije, sa novim setom atributa. Ovo je način na koji je čovjek personificirao ovaj igrokaz Prirode, kroz njegovu nesavršenu koncepciju uzroka ove promjene. Ali, njemu je to bio, i još je uvijek istina, i čovjekovi pokušaji da eksternalizira ove atribute u Božanskoj osobi bilo je, i još je uvijek, strogo sa plana umnog i spiritualnog razvoja.
Dvije slike ove Astro-teologije, kako su prikazane u dva dijela hebrejske Biblije, će ilustrirati ono što mislimo. Sunce je ušlo znak Ovna neko vrijeme prije egzodusa iz Egipta. Ovan je Marsova konstelacija, vatrena, destruktivna i sa ratničkim elementom, ili snagom, u Prirodi, i mi nalazimo hebrejsku koncepciju Boga kao savršenog utjelovljenja ovih atributa; kao Gospoda nad vojskama, Boga moćnog u bitci, koji se raduje prolijevanju krvi i žrtvama paljenicama, uvijek iznova svrstavajući ljude u bojne redove i uništavajući njegove neprijatelje djelima njegovih vlastitih ruku; kao Boga ispunjenog ljubomorom, ljutnjom i osvetom. Ovaj je tip [boga] bio utemeljio hebrejski spasitelj i zakonodavac, Mojsije.
Nakon perioda od 2.160 godina, nalazimo objavu kršćanske kozmologije. Sunce ulazi u znak Riba, kojima vlada Jupiter, benevolentni otac. Krist, ili medijator kršćanskog Evanđelja bio je utjelovljenje udruženih kvaliteta znaka i planete vladara. Nježan, pun ljubavi i milostiv, njegove riječi bile su sa siromašnima, potlačenima i palima; on je izbjegavao žrtvovanja i žrtve paljenice; skrušeno srce bilo je ono najbolje, za ponuditi na dar; podučavao je ljude da je Bog njihov Otac, da voli sve, da je pravedan, ali i milostiv. No, jaka nijansa stare koncepcije ostala je u ljudskom rodu, skrivajući se iza ljepote potonjeg koncepta. Ovo su, opet, refrakcije vječnih istina, koje sagledava čovjeka sa svojeg materijalnog plana. Elementi su predstavljeni ovdje, to je alfabet i njegov je ključ jasno definiran.
Stoga, neka svatko za sebe istraži ovaj zamršeni labirint Astro-teologije, i neka iznađe razne korespondencije, po volji. Dovoljno je indicirati zvjezdane originale ove prividno konfuzne mase tzv. Božanskog otkrivenja u svetim knjigama.
Oni, svi i jedan, pripadaju istom nebeskom fenomenu, i razne biblije su posljedica ljudskog ozbiljnog pokušaja da se navede po redu i eksternalizira ovaj nebeski poredak, da se zabilježe koncepcije ovih zvjezdanih aspekata, i kretanja sa njihovim odgovarajućim efektima na Zemlju.
Vjerovatno najčišći sistem bio je onaj koji je mogao stizati iz kaldejskih izvora. Ova kasta svećenika bila je najsavršenija u njihovim astralnim koncepcijama i potpuna u njihovom simboličkom sistemu bilježenja, i ako se veliki rad nalazi u biblioteci kralja Sargona u sedamdeset pločica ikada prevede, biti će to dokaz neprocjenjive vrijednosti za istraživača ovih čudnih, ali i sublimnih astroloških misterija.
Kao zaključak, razmišljajući o četverostrukoj podjeli predmeta kojeg smo prikazali na ovim stranicama, cijeli slikovit prikaz prolazi kao jedan pregled u viziji uma. Vidimo da zračeće konstelacije nebeskog svoda, sa prekrasnim refleksijama i Zodijakom koji ih upotpunjuje, su dvije polovine velikog Ciklusa potrebe, spirala vječnog, univerzalnog života, koja vezuje cjelinu u jedinstvo, a jedinstvo u beskonačnost. To je velika shema kreativnog života. Sedam principa Prirode, ili Božanske aktivnosti, su snage koje proizvode fenomene unutar sedam anđeoskih stanja, sedam kraljevstava, i, pomoću sedam planeta, na eksternom planu; planete bivajući pasivni mediji pozitivnih spiritualnih snaga. Ova dualna spirala, koja reflektira sedam zraka solarnog spektruma proizvodi sedam muzičkih nota; jedna polovina spirale je zvuk i boja koje su komplementarne drugoj polovini. Čovjek, Zemlja, naš solarni sistem, se okreću, svaka orbita ima svoj ključ, i svoju svojstvenu zraku, sreće se i miješa sa drugim spiralama, i cijela mješavina u jednu moćnu spiralu Ciklusa Progresivnog života, koja se okreće oko Vječnog, Beskrajnog Ega-Boga, uvijek involvirajući i evolvirajući atribute, snage i mogućnosti Jednog velikog centralnog izvora Bića.
To je veliki orkestar, koji odzvanja u najbogatijoj melodiji i sublimnoj HARMONIJI, veliku Himnu Kreacije: «Molimo te, o Bože.»
[H.O. Wagner-B.M. Wagner- T.H. Burgoyne – „Light Of Egypt“]
For years I've been studying religion and religious philosophy, until, in 2012 I finally found the religious text that is closest to my philosophical and spiritual views.
ASTROTHEOLOGY
There is one species of Divine revelation which has not, and cannot, be tampered with, one great Bible,
which forms the starry original of all Bibles.
This sacred Bible is the great Astral Bible of the skies; its chapters are the twelve great signs, its pages are the
innumerable glittering constellations of the heavenly vault, and its characters are the personified ideals of the
radiant Sun, the silvery moon, and the shining planets, of our solar sphere.
There are three different aspects of this sacred book, and in each aspect the same characters appear, but in
different roles, their dress and natural surroundings being suited to the natural play of their symbolical parts.
In fact, the whole imagery may be likened unto a play, or, rather, a series of plays, performed by the same
company of artists. It may be a comedy, or it may be melodrama, or it may be a tragedy; but the principles
behind the scenes are ever the same, and show forth the same Divine Oneness of Nature; demonstrating the
eternal axiom. ONE TRUTH, ONE LIFE, ONE PRINCIPLE, AND ONE WORD, and in their fourfold
expression, is the four great chapters of the celestial book of the starry heavens.
In this aspect the visible cosmos may be represented as a kaleidoscope. The visible constellations, planets,
and other heavenly bodies, are the bits of colored glass; and Deity the invisible force, which keeps the
instrument in motion. Each revolution produces a different pictorial figure, which, complete in its harmony of
parts, is perfect in its mathematical proportions, and beautiful in its geometrical designs. And yet each
creation, each form, and each combination of forms, are produced by the same little pieces of glass; and all of
them, in reality, are optical illusions; i.e., natural phenomena, which deceive the physical senses. So it is with
Cosmic Nature.
It must not, however, be supposed, because of this perfect and continual illusion of Nature's playful
phenomena, that all visible creation is purely an illusion of the senses, as some cranky metaphysicians would
have it, because this is not so.
Going back again to our kaleidoscope, we can clearly see that without it, and its tinted beads, no such optical
illusion is possible. There is, then, a basis of spiritual reality to all visible physical phenomena; but this basis
lies concealed, because of the perfect illusion which the reflected image produces upon the material plane of
the physical senses. The beads themselves are real. These are the basis, and the different pictures are the
result, not of the beads, but of the angle from which they are reflected to our earthly vision. In other words,
THE PLANE FROM WHICH WE BEHOLD THE PHENOMENA.
Hence, the nearer we approach the Divine center of our being, the less complicated Nature's original designs
become, and the farther we are removed from that central source, the more weird, mysterious, complicated,
and incomprehensible, does Mother Nature appear, to the finite human mind. And this is especially so, to
man's theological instinct, his religiosity, that constitutes one of the fundamental factors of his being.
Nature is ever one in her original truths and their duplicate reflections; but ever conflicting and contradictory
in her multiplied refractions through the minds of men. Therefore, we will present the primary concept of that
grand AstroTheology formulated by man's great progenitors; and view the simple machinery, by which they
typified to the primitive mind a general outline of Nature's Divine providence.
All sacred books begin with an account of physical creation, the culmination of which, is the appearance of
man and woman, as the parents of the race; and, while they will differ considerably in detail and makeup,
the basic ideas embodied are essentially the same in all cosmogenesis; so that in the Jewish Bible, accessible
to all, one can read the primitive story of creation from a Jewish point of view, and, when read, rest satisfied
that he has read the revelation vouchsafed to man in every age and in every clime. The only difference is one
of mental peculiarity and national custom, along with climatic conditions. Hindoo, Chaldean, Chinese,
Persian, Egyptian, Scandinavian, Druidic and ancient Mexican are all the same_different names and drapery,
to suit the people only, but essentially the same in the fundamental ideas conveyed.
THE CREATION OF THE WORLD
The simple story of creation begins at midnight, when the Sun has reached the lowest point in the
arc_Capricorn. All Nature then is in a state of coma in the Northern Hemisphere, it is winter time, solar light
and heat are at their lowest ebb; and the various appearances of motion, etc., are the Sun's passage from
Capricorn to Pisces, 60 degrees, and from Pisces to Aries, 30 degrees, making 90 degrees, or one quadrant of
the circle. Then begin in real earnest the creative powers, it is spring time. The six days are the six signs of
the northern arc, beginning with the disruptive fires of Aries. Then, in their order, Taurus, Gemini, Cancer,
Leo, Virgo; then Libra, the seventh day and the seventh sign, whose first point is opposite Aries and is the
opposite point of the sphere, the point of equilibrium, equal day and equal night, it is autumn. It is the sixth
sign from Aries, the first creative action, and so the sixth day following the fiery force, wherein God created
the bisexual man. See Genesis, 1:527: "So God created man in His own image; in the image of God
created He him, male and female created He them."
It is the seventh, or day of the Lord (man), the climax of material creation and Lord of all living things, and
be rests in the blissful Garden of Eden. This seventh day and seventh sign is the concealed sacred Libra the
perfect union of the sexes. Then comes the fall from Libra, through Scorpio, and banishment from the Garden
of Eden. That is the victory of Satan, or Winter, over Summer, etc. It is useless to repeat the same old, old
story. The yearly journey of the Sun around the constellated dial of Deity is the Astro basis of all primitive
cosmology.
THE SCHEME OF REDEMPTION
In addition to the creation of the world and the fall of man through sin, we find all people in possession of a
grand scheme of redemption, and, like the former, we shall find them all essentially the same. They all
require a mediator between the angry God and disobedient man, and they all require that this mediator shall
be Divine, or semiDivine. Nothing less can satisfy Deity's demands; or, rather, let us say man's own carnal
imagination. It is simply another turn of our cosmic kaleidoscope, and behold! the actors have changed.
Capricorn becomes the stable of the Goat, in the manger of which the young Savior of the world is born. As a
type of all, we will take the Gospel Savior. It is again midnight. The Sun enters the sign Capricorn on the
twenty first of December. This is the lowest point of the arc, South, and for three days he is stationary, or in
darkness. And now it is Christmas Eve. He (the Sun or Savior) begins to move, and at midnight is born as the
celestial Virgo is rising upon the Eastern quadrant of the skies; hence the SunGod is born of a Virgin. Then
comes the flight to escape Kronos, or Saturn (ruling Capricorn), who kills the young babes. There is a period
of silence in the God's history while the Sun is in transit through the signs Capricorn and part of Aquarius.
That is, he is hidden or obscured by the clouded skies of this period. We hear of him but once again until he,
the SunGod, or Savior, is thirty years old, or has transited thirty degrees of space. He has entered the sign
Aquarius (symbolical of the Man.) Now begins the period of miracles.
Let us digress for a space, and refer to our chapter on the constellations. We shall find a perfect analogy
between this miracle working period and the constellations Aquarius and Pisces, as therein given. The first
miracle we read of is turning water into wine. This may be seen in a threefold aspect. The SunGod changes
by his life forces the waters of winter into the rich vintage of the harvest, where the Virgin (Virgo) Mother
again appears. Again, the wine becomes the blood_the life offered up on the vernal cross to strengthen,
renew and make merry with new life our Earth and its people. The devil (or winter), with his powers of
darkness, is defeated and man saved. The final triumph is the crucifixion in Aries, the vernal equinox, about
the twentyfirst of March, quickly followed by the resurrection, or renewal of life. Then the God rises into
heaven, to sit upon the throne at the summer solstice, to bless his people. We read, that, the Savior of
mankind was crucified between two thieves. Very good. The equinoctial point is the dividing line between
light and darkness, winter and summer. In other words, the Sun is resuming his northern arc, to replenish the
Earth with his solar force and preserve his people from death in the coming winter. The life of a Buddha, a
Krishna or a Christ, are all found in their completeness in the life of Horus; while the Father, Son and Holy
Ghost are Isis, Horus and Osirus. The same trinity, under different names, are found in all nations. It is the
Sun, Moon and Human Soul, which is the only true mediator of Man.
There is another version of this celestial crucifixion, wherein the SunGodSavior, after the supper of the
harvest in Virgo, is crucified at the autumnal equinox upon the equator. We read that he was dying from the
sixth to the ninth hours_three hours, three signs, or from the 21st of September to the 21st of December,
when he is laid in the tomb. This is the lowest point of the Sun's journey in the southern hemisphere, and
darkness holds the balance in our northern hemisphere. The three days in the tomb are the three months, or
three signs, before the vernal equinox, or the resurrection, the rising out of the South to bring salvation to the
northern portion of our Earth.
We have now only to glance over various diverging lines of the same cosmology and the same redemption.
All these allegories typified TRUTHS. They all teach the Initiate the mysteries of creation, of man's destiny
and his necessary Cycle of Material Probation. Some of the most beautiful parables may be read in this light.
Abraham, and the story of his wanderings in the deserts of Asia Minor; of Lot and his unfaithful wife, are to
be seen still written in the heavens. Hagar and Ishmael are still there; so also are Esau and his brother Jacob;
the story of Joseph and his brethren; of Sampson and his twelve labors. This is the same beautiful story. The
Sun, shorn of his glory, or solar force, at the autumnal equinox, stands upon the equator between the two
pillars of the temple (or light and darkness), and pulls down the temple (or signs) into the southern
hemisphere. And behind this we have the eternal truth of the soul, when, giving way to the allurements of
matter (Delilah), the soul is shorn of its spiritual covering, or conscience, and sinks into matter and death.
And the story of David and Goliath can be read today as clearly as of yore.
They are eternal, spiritual verities of human nature, and record, not only the history of the human race, its
mutations and transmutations, but of the individual man and the suffering and delusive joys of his material
life. Aye, more! It is the record of all his past existence and a type of his eternal destiny in the future.
Another turn of our cosmic kaleidoscope, and lo! the scene changes _the play extended, the angles greater,
caused by the revolution of our solar parent through his celestial Zodiac. As the Sun passes out of one sign
into another, or, in other words, forms a different angle to his own center of force, a new dispensation is born
to the world; or, rather, reborn under a new guise. The great SunGod appears to change his nature and
manifests an entirely different set of attributes. That is the way man personified this play of Nature, through
his imperfect conception of the cause of this change. But to him it was, and is, a truth, and man's effort to
externalize these attributes in a Divine personality was, and is, strictly from the plane of his mental
development and spiritual unfoldment.
The two pictures of this AstroTheology, as set forth in the two divisions of the Jewish Bible, will illustrate
our meaning. The Sun had entered the sign Aries some time prior to the exodus from Egypt. Aries is the
constellation of Mars, the fiery, destructive and warrior element, or force, in Nature, and we find the Jewish
conception of God a perfect embodiment of these attributes: The Lord of Hosts, a God mighty in battle,
delighting in the shedding of blood and the smell of burnt offerings, ever marshalling the people to battle and
destroying their foes and the works of his own hands; a God imbued with jealousy, anger, and revenge. This
was the type set up by the Jewish savior and lawgiver, Moses.
After a period of 2,160 years, we find the Christian cosmology ushered in. The Sun has entered the sign
Pisces, which is ruled by Jupiter, the beneficent father. The Christ, or mediator, of the Christian Gospel was
an embodiment of the joint qualities of the sign and ruling planet. Gentle, loving and merciful, His words
were messages of love and peace; His work was with the poor, oppressed and fallen; he eschewed sacrifices
and burnt offerings; a contrite heart was the best offering; He taught the people that God was their Father,
loving all, just, yet merciful. But a strong taint of the old conception has remained with the human race,
hiding, at times, the beauty of the latter concept. These are, again, the refractions of eternal truths, viewed by
man from his material plane. The elements are here presented, the alphabet and its key clearly defined.
Therefore, let each one explore this tangled labyrinth of AstroTheology for him or herself, and work out the
various correspondencies at leisure. It is enough to indicate the starry originals of all this seemingly confused
mass of socalled Divine revelation in sacred books.
They, one and all, pertain to the same celestial phenomena, and the various Bibles are the outcome of man's
serious attempt to tabulate and externalize this heavenly order, to record his conceptions of these starry
aspects and movements with their corresponding effects upon the Earth.
Probably the purest system to us is that which may yet be derived from Chaldean sources. This sacerdotal
caste were the most perfect in their astral conceptions and complete in their symbolic system of recording,
and if the great work found in King Sargon's library in seventy tablets is ever translated, it will prove of
priceless value to the student of these weird, but sublime, astrological mysteries.
In conclusion, as we reflect upon the fourfold aspect of the subject that we have presented in outline in these
pages, the whole imagery passes in review before the mental vision. We see that the radiant constellations of
the heavenly vault, with the beautiful reflection and counterpart, the shining Zodiac, are the two halves of the
great Cycle of Necessity, the spiral of eternal, universal life, which binds the whole into unity, and unity into
infinity. It is the grand scheme of creative life. The seven principles of Nature, or Divine Activities, are the
forces producing the phenomena within seven angelic states, seven kingdoms, and, by seven planets, upon the
external plane; the planets being the passive mediums of the positive spiritual forces. Upon this dual spiral,
which reflects the seven rays of the solar spectrum is produced seven musical notes; one half of the spiral in
sound and color being the complementary of the other half. Man, the Earth, and our solar system, are
revolving, each orb in its own key, and its own peculiar ray, meeting and blending with other spirals, and the
whole blending into one mighty spiral Cycle of Progressive Life, revolving around the Eternal, Infinite
EgoGod, ever involving and evolving the attributes, powers and possibilities of the One great central source
of Being.
It is a grand orchestra, pealing out in richest melody and sublime HARMONY, the grand Anthem of
Creation: "We Praise Thee, O God."
[H.O. Wagner-B.M. Wagner- T.H. Burgoyne – „Light Of Egypt“]
Oni koji gledaju seriju „Teorija Velikog praska“ mogu shvatiti kako se ponaša i razmišlja osoba koja ima Aspergerov poremećaj. Simptome Aspergerovog poremećaja pokazuje (odnosno dobro glumi u seriji) jedan od glavnih likova serije, Sheldon (Jim Parsons). Osobe sa 'Aspergerom' mogu imati normalne intelektualne kapacitete ili čak iznad njih (npr. Sheldon ima IQ od čak 187), ali pokazuju atipične ili slabo razvijene socijalne vještine, dakle njihov je psihički razvoj praćen sporijim emocionalno/socijalnim razvojem.
Asperger sindrom dobio je ime po Hansu Aspergeru (tek početkom 1980tih godina, Lorna Wing), no on je osobno proučavajući osobe sa takvom vrstom poremećaja nazivao terminom autistična psihopatija.
Kao i druga srodna stanja u autističnom spektru, tako i kod Aspergerovog sindroma prevladavaju muškarci, koji čine otprilike između 75 i 80 posto od svih dijagnosticiranih.
Najvažnije karakteristike Aspergerovog sindroma mogu se podijeliti u nekoliko širokih kategorija: oštećenja vezana za društvene kontakte, uski, ali intenzivni interesi u određenom području, te govorne i jezične osobitosti.
Iako ne postoji jedna izdvojena karakteritstika koju ama baš sve osobe sa ovim sindromom imaju, ipak se nekako izdvajaju teškoće vezane za društveno ponašanje, pa se uzimaju i kao glavni kriterij koji određuje takvo stanje. Ljudima sa Aspergerom naime nedostaje prirodna sposobnost shvaćanja podteksta socijalnih interakcija (ponekad su to dobronamjerne primjedbe koje mogu vrijeđati osobu - ponovo se možemo sjetiti Sheldona iz navedene serije – osoba jednostavno ne može razlikovati ono što je „prihvatljivo“ u komunikaciji sa drugima). Ljudi sa Aspergerom također teško mogu izraziti svoje osjećaje. (Mogli bi reći da im na određeni način nedostaje 'emocionalna inteligencija').
Ne-autistične osobe, zvane i neurotipične, u stanju su 'odčitati' informacije u vezi kognitivnih i emocionalnih stanja drugih ljudi, na bazi pojedinosti iz okruženja osobe, njenog izraza lica i neverbalne komunikacije, odnosno gesta. Ljudi sa Aspergerom imaju na ovom području problema, kao jednu vrstu 'sljepila'. Osoba nije u stanju procijeniti ono, na što osoba implicira, ali ne kaže direktno (ne mogu shvatiti recimo sarkazam ili 'mig' koji upotpunjuje ono, što je druga osoba rekla, ili pak upućuje na nešto, recimo što nije dozvoljeno, ali ipak se uobičajeno radi). 'Aspergeri' ili u žargonu 'aspiji' ovo ne mogu shvatiti, ili bar ne dovoljno dobro, za uspješno funkcioniranje. Mnogi od njih shvaćaju sve što se kaže doslovno, ne shvaćajući suptilne stvari kao što su ironija u riječima i sl.
Zajedno sa ovim poteškoćama u čitanju neverbalne komunikacije kod drugih osoba, ljudi sa Aspergerovim poremećajem imaju također i problema sa izražavanjem njihovih vlastitih emocionalnih stanja kroz govor tijela, ekspresiju lica i suptilne nijanse, problema kakvih drugi, 'neurotipični' ljudi nemaju.
Glavne teškoće kod 'Aspergera' se očitiju u izražavanju njihovih emocija, što čine na (po drugima) na neprikladan način. No, neki od njih imaju odista i reducirane nivoe emocija, kao takvih. Npr. dosta je česta karakteristika izbjegavanje kontakta očima. I dok jedni imaju slab ili nikakav kontakt očima, drugi pak imaju, posve suprotno, upiljeni pogled, koji drugima može biti neugodan. Isto je i kod gestikulacije – dok kod jednih posve izostaje, kod drugih se može činiti i pretjeranom (tako da stalno rukama pokušavaju slikovito nešto predočiti, npr.) te i u jednom i u drugom slučaju neverbalna komunikacija je neadekvatna u danoj situaciji. No, pošto se kod Aspergera ipak radi o spektru poremećaja, neki od njih mogu imati i relativno 'normalnu' ekspresiju lica i nijanse u suptilnim formama komunikacije.
Aspergerov poremećaj može uključivati intenzivne, štoviše opsesivne razine usredotočenosti na određene stvari i interese. Osobito su izraženi primjerice interes za sredstva transporta (Kod Sheldona iz „Big Bang Theory“ opsesija vlakovima ili pak kod „Kišnog čovjeka“, kojeg je glumio Dustin Hoffman opsesija voznim redovima). Tu može biti neuobičajeno visok interes i fokus na druga područja, astronomiju, geografiju, itd. Ono što razlikuje 'Aspergere' od drugih je upravo intenzitet kojim se osoba bavi sa nekim uskim područjem interesa. Osoba sa Aspergerovim sindromom često pokazuje izuzetno sofisticirani način razmišljanja, gotovo je opsesivno fokusirana na određeno područje, i posjeduje veliku memoriju, za prividno trivijalne činjenice.
Ljudi sa Aspergerovim sindromom imaju često malo ili nikakvo strpljenja za stvari koje su izvan njihovog uskog područja interesa. Kombinacija problema u društvenoj komunikaciji, zajedno sa intenzivnim interesom za određena područja mogu odvesti u neuobičajeno ponašanje, kao što je primjerice upuštanje u kontakt sa potpunim neznancem i započinjanje monologa u vezi sa njegovim specijalnim interesom, radije no upoznavanje osobe na društveno-prihvatljiv način.
Ljudi sa Aspergerovim sindromom imaju veoma pedantan način izražavanja (opet usporedba sa likom Sheldona) sa upotrebom (pre)formalnog načina izražavanja nego što bi to situacija normalno zahtijevala. No, mnogi također koriste govor na jedan odbojan način, izmišljajući svoje vlastite riječi i izraze, ili ih pak stavljajući u neuobičajeni kontekst. Ovo čak može imati i određeni prizvuk humornog načina izražavanja.
Neki ljudi sa Aspergerom mogu do određene mjere biti senzitivno preopterećeni, tako da su pretjerano osjetljivi na dodir, mirise, zvukove, okuse i poglede. Neki mogu čak biti patološki osjetljivi na jake zvukove ili jake mirise, i ne vole da ih ljudi dodiruju.
Zajedno sa Aspergerovim poremećajem mogu se u kombinaciji pokazivati također i simptomi drugih poremećaja, ako što su klinička depresija, bipolarni poremećaj ili opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Djeca sa Aspergerovim poremećajem mogu svakako biti izložena zlostavljanju u školi ili na fakultutu, zbog svojih osobitosti u načinu razmišljanja i ponašanja. Recimo, zbog njihovog stava da sa svakim mogu ravnopravno komunicirati, profesori ih mogu smatrati arogantnima ili drskima. (Zbog istog, kasnije, na poslu mogu imati problema sa komuniciranjem sa osobama od autoriteta.) S druge strane pak oni mogu pokazivati i neke izvanredne karakteristike koje drugi kolege u školi i fakultetu nemaju, mogu biti izvanredno nadareni za određena područja, matematiku, glazbu ili nešto treće. Dakle, Aspergerov sindrom ne mora biti samo prokletstvo, već i blagoslov za osobu koja ga ima, naročito ako se desi da njihove posebne vještine koincidiraju sa materijalno ili socijalno korisnim i probitačnim zadacima i poslovima.
Iako mnogi od njih ostaju usamljenicima cijelog života, ipak je moguće da i oni nađu srodne duše, koje ih razumiju, i sa kojim mogu imati bliski odnos. Mnogi ljudi sa raznim autističnim smetnjama stupaju u brakove i imaju djecu, koja opet, mogu, ali i ne moraju pokazivati znakove ovog poremećaja.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MOJ OSOBNI SLUČAJ
Što se mene osobno tiče, u vezi ovog poremećaja, Asperger sam bio spomenuo na ovom blogu, par puta, onako usput. Ako se neki sjećaju, spomenuo sam ga u 1. poglavlju (budućeg) romana „U piramidi na Marsu“, dakle da od njega 'boluje' glavni lik. Da li je to realno, da jedan takav lik ima Asperger? Baš i ne, ali ionako se radi o mješavini Dana Browna i znanstvene fantastike, pa je moguće (u nastavku) da glavni junak nekako prebrodi ovaj svoj nedostatak.
Na internetu postoje testovi, pomoću kojih osoba može provjeriti svoju sklonost prema ovome, poremećaju, tako što jednostavno ispuni test, te ako skupi određeni broj bodova, može posumnjati da ima nešto takvo, ili bar da inklinira ka Aspergeru. Ja sam bio prikupio, sjećam se, 39 bodova, što je bilo dovoljno za ovo, što ne može biti samo-dijagnoza, ali orijentacijski može poslužiti. (Da je ovaj 'score' bio prilično točan, ukazuje činjenica da sam danas ponovo rješavao taj test i 'zaradio' sličan (38) broj bodova.)
Ako bi se radilo o ovome, moj je slučaj donekle specifičan, jer se u nekim kriterijima razlikujem. Recimo, kao što se iz bloga vidi – moji interesi nisu ograničeni samo na jedno područje, čak naprotiv, izgleda kao da sam pokušao 'dokazati' svoje talente i sposobnosti na nizu područja, pa je tu riječ i o filozofiji, astrologiji i o religiji, i o konspirologiji i raznim misterijama vezanim za parapsihologiju, holisitika, drevne civilizacije, simbologija, eterska fizika i teorija električnog univerzuma, a također sam bio napisao neke tekstove svojih pjesama, kao i pjesme američkih (uglavnom) pjesnika, za koje sam bio napravio glazbene adaptacije. Ovome umjetničkom dijelu valja prododati i moje fotošop radove, koje sam nazvao nekom vrstom pop-arta, pošto nisam iznašao pogodniji termin.
Također je možda odlika koja me razlikuje od drugih sa Aspergerovim sindromom jest moja frekventna zaljubljivost. (Ono što ima veze sa Aspergerom je moja neuspješna ekspresija emocija, prema ženama prema kojima sam osjećao ljubavne osjećaje.) Interesantno je napomenuti kako sam do 'odgonetanja' ove moje karakteristike došao pronalaženjem mojih bivših inkarnacija, te (niza) partnerica iz mojih bivših života, što je također vidljivo na blogu, uglavnom tokom prošle, 2017. godine. Dakle, gledano sa duhovne strane, i ovjde postoji neka vrsta karmičkog 'duga', ako se to može tako reći.
Dakle, nesporno je da imam neke svoje autistične crte, i njih sam prepoznao još godinama unazad, i čak se sjećam da me je jedna doktorica iz Zagreba bila okarakterizirala, vrlo davno, prije više od 25 godina, kao „borderline-autistički“ tip. (Inače i doktori se među sobom ne slažu u davanju ove dijagnoze. Recimo moj tadašnji pulski doktor se nije bio složio sa ovakvom dijagnozom.) Dakle, za autizam sam znao odranije, a za Asperger sam prvi put doznao sa interneta, prije nekih 12-13 godina. Uglavnom, radi se o nerazumijevanju problema, pa za osobu sa Aspergerom mogu npr. steći dojam jednostavno da je osoba gej, ali ne želi to javno priznati. Veliki je problem što se ovaj poremećaj ne smatra ozbiljnim problemom, pa čak i smatra da može biti samo izlika za neko egoističko ili samoživo ponašanje, što nije točno.
Ja tvrdim da bi bez ovog poremećaja već odavno postigao neki uspjeh, sa svim svojim talentima i sposobnostima, koji su očigledni iz mojih radova od 2002. godine („Izmijenjena stanja svijesti i „Od Zaratustre do Kena Wilbera“, te „Kontroverze Svetih spisa“), i bloga, koji pišem od 2007. godine (na ovom sam od 2011.) Dakle, do respektabilnog znanja iz niza duhovnih područja došao sam posve sam, (bez ikakvog učitelja, suradnika ili „suflera“ koji bi mi nekim chanelingom saopćavao što da pišem). Nisam stekao poznanstva, eventualno razmjena nekog maila i to je sve. Također, iako sam bio posve suvislo i logično izložio svoja osnovna duhovna načela (postovi iz ožujka 2012. g.), nisam stekao sljedbenike (bar ne one koji kontaktiraju sa mnom), niti mi je čak itko prišao na ulici i rekao da mi je blog dobar, ili odličan.
Zadnju razmjenu mailova, što je zanimljivo, imao sam sa predsjednicom (tadašnjom) hrvatske udruge za autizam (više se ne sjećam točno kako se udruga zove) Lidijom Penko, i to je bilo još 2011. godine. Ona se inače, složila da se kod mene radi upravo o Aspergerovom sindromu.
ARGUMENTS FOR REINCARNATION (A. BESANT)
1) There are living persons who remember their past incarnations, and they can recall events and ongoings from previous lifetimes.
2) Plant, animal, man – all of them show signs of acting of 'law of inheritance', whose aim is to bring (from structure of parents) onto progeny peculiarities of their own constitution.
3) Reincarnation gives the thread and the base, by placing the mental and moral qualities into the immortal ego, and not in physical body born of parents. The stong similarity by brothers is followed sometimes by mental and moral characteristics which are entirely opposite. Inheritance can explain the former, but not the latter.
4) Twins can have total physical resemblance, and strong difference between mental and moral type.
5) Premature development rebutes some of the scientific explainations.
6) Genii stem from common families. When strong Ego comes to the average family, we have to search for the cause, and we won't find it in the family tree.
7) Peculiar deifferences between people regarding their abilities of acceptance and use of different knowledge.
8) Intuition is closely linked with fast recall of the old knowledge.
9) Reincarnation solves the problem of diversity, change of circumstance, different abilities, opportunities which otherwise present evidence that justice is not a fact of life, and that people are only favorite game of some irresponsible creator or blind forces of unfeeling nature.
10) Indispensable inter-relation between the immortality after the death is eternal existence before the birth.
11) There exist the immortality of the spiritual intelligence in man that enables growth, mental and moral, until it masters all the lessons.
12) Congruence points at simultaneous existence of temporary and permanent elements in a life cycle.
13) Eternally repeating cycles throughout the history point at incarnation of the great number of people who possibly are at some kind of waiting, or 'stock'.
14) The rise and fall of races is best explained by the theory of reincarnation. When one race reaches its summit of achievement, then begins its slow fall. Simultaneously, then begins the slow rise of the other race which is congruent with the fall of the first one.
ARGUMENTS FOR REINCARNATION (E.D. WALKER)
1) The idea of immortality demands it
2) Analogy makes it most probable
3) Science confirms it
4) The nature of the soul requires it
5) It most completely answers the theleological questions of 'original sin' and 'future punishment'
6) It explains many mysterious experiences
7) It alone solves the problem of injustice and misery which broods all over the world
Jučer sam a radiju čuo pjesmu sastava "Franz Ferdinand", i onda sam se sjetio da sam nešto bio napisao (interesantno) u vezi njihovih prethodnih inkarnacija i stvarne povijesne ličnosti Franza Ferdinanda
Već sam ranije u jednom postu bio spomenuo da je inkarnacija Franza Ferdinanda bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, kao i začudnu činjenicu, da je karijera nekad vrlo popularnog škotskog banda „Franz Ferdinand“ započela iste godine, kada je Sanader postao prvi ministar. I ne samo to, već se 'suton' njihove karijere poklapa sa demisijom hrvatskog premijera 2009. godine. Od te godine, naime, škotski band nije više imao singlova na top listi.
Dakle, dva člana „Franz Ferdinanda“, pjevač Alex Capranos i bas gitarist Bob Hardy, po meni su nesumnjivo inkarnacije dvojice sinova prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, ubijenog 1914. godine u Sarajevu. Oni su u intervjeuima objašnjavali novinarima da su do imena došli posve slučajno, naprosto jer im je „dobro zvučalo“.
Pjevač Alex bio je inkarnacija starijeg sina Maksimilijana, vojvode od Hohenberga (1902-1962), dok je basist Bob inkarnacija mlađeg sina Ernsta od Hohenberga (1904-1954). Maksimilijan je bio izuzet od mogućnosti da postane prijestolonasljednik, pošto je njegov otac oženio ženu iz nižeg staleža (tzv. morganatski brak). Princ Ernst od Hohenberga zajedno sa starijim bratom, nakon I svjetskog rata neko su vrijeme živjeli u Bohemiji (Češkoslovačkoj) a nakon toga u Beču. Tridesetih godina oba su bili istaknuti eksponenti restauracije monarhije. Za vrijeme II svjetskog rata bili su neko vrijeme internirani u logoru Dachau, zbog suprotstavljanja nacističkom režimu. Stariji brat Maximilijan bio je nakon rata neko vrijeme gradonačelnik malog mjesta Artstettena. Oba brata bila su oženjena i imala potomstvo.
Inkarnacija njihove sestre, princeze Sofije od Hohenberga (1901-1990) je Sanaderova mlađa kći, Bruna Sanader. Ona je bila jedina kćerka prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Bila je udata za grofa Friedricha von Nostitz-Rienecka (1891-1973) i par je imao četvoro djece.
Oni, koji su se tek počeli zanimati za glazbu 50tih i ranih 60tih, vjerojatno se nađu u nekoj vrsti konfuzije, budući da je teško (i pored dosta informativnih članaka) na internetu pronaći sve te izvođače, koji su bili značajni, pa i one koji su imali jednu ili dvije značajne pjesme. Dakle, da sam neki vlasnik rockabilly kluba, ili DJ, u njemu bi se puštale slijedeće numere (tu su pretežno rock'n'roll i rhythm'n'blues pjesme, ali ima nešto i pjesama u sličnom duhu – country and western, doo-wop, možda i par njih inspiriranih drugim žanrovina (npr. King of Kings Jimyja Cliffa). Sve su dakle u malo bržem ritmu, ili bar 'midtempo' ritmu. Gledao sam da odaberem stvarno ono najkvalitetnije, pa mislim da će tu naći po nešto čak i dobri znalci navedenih žanrova. Inače, mnoge od ovih naslova su bili obradili kasniji poznati izvođači – Beatles, Rolling Stones, Animals, Dr. Feelgood i drugi. Recimo, zanimljiva je originalna izvedba „I Keep Forgetting“, zatim „I Fought the Law“. „Wherever I Lay My Hat“ i mnogih drugih.
Zanimljivo da se ovdje može naći i jedna pjesma Ive Robića, koja je bila na američkom topu 50 godine 1960.
[Uzgred budi rečeno, siguran sam da ima onih (ljubitelja folk glazbe sa orijentalnim motivima) koji vele da im se baš nijedna od pjesama sa USA top lista iz 50tih ne sviđa. Ja znam bar jednu koja će im se sigurno dopasti, a bila je američki top 30 hit 1957. godine. Dakle, kliknite na ovaj naslov „Harem Dance“ i vidjeti ćete da će vam se već na prvo slušanje ta stvar dopasti.]
1. ROLLIN' AND TUMBLIN' - MUDDY WATERS 1950
2. SLOW POKE - PEE WEE KING & GOLDEN WEST COWBOYS 1951
3. JUKE BOX CANNON BALL - BILL HALEY AND THE SADDLEMEN 1952
4. CRAZY MAN, CRAZY - BILL HALEY 1953
5. I'M GONNA SIT RIGHT DOWN AND CRY OVER YOU - ROY HAMILTON 1953
6. MA SAYS - PA SAYS - JOHNNIE RAY & DORIS DAY 1953
7. ROCK BILLY BOOGIE – JOHNNY BURNETTE 1953
8. SOMEBODY STOLE MY GAL - JOHNNIE RAY 1953
9. WILD HORSES - PERRY COMO 1953
10. I GOT A WOMAN - RAY CHARLES 1954
11. I JUST WANT TO MAKE LOVE TO YOU - MUDDY WATERS 1954
12. RIOT IN CELL BLOCK #9 - THE ROBINS 1954
13. ROCK AROUND THE CLOCK – BILL HALLEY & COMETS 1954
14. SUCH A NIGHT - JOHNNIE RAY 1954
15. AINT THAT A SHAME - FATS DOMINO 1955
16. BLUE SUEDE SHOES - CARL PERKINS 1955
17. COME BACK MY LOVE - THE WRENS 1955
18. MYSTERY TRAIN – ELVIS PRESLEY 1955
19. ROCK ISLAND LINE - LONNIE DONEGAN 1955
20. THIS OLE HOUSE – ROSEMARY CLOONEY 1955
21. TUTTI FRUTTI - LITTLE RICHARD 1955
22. ALL SHOOK UP - ELVIS PRESLEY 1956
23. BE-BOP-A-LULA - GENE VINCENT 1956
24. BLUEBERRY HILL - FATS DOMINO 1956
25. BROWN EYED HANDSOME MAN - CHUCK BERRY 1956
26. CORRINE, CORRINA - BIG JOE TURNER 1956
27. CRAZY ARMS – JERRY LEE LEWIS 1956
28. GO GO GO - ROY ORBISON 1956
29. GREEN DOOR - JIM LOWE 1956
30. ROCK-A-BILLY - GUY MITCHELL 1956
31. HALLELUJAH I LOVE HER SO - RAY CHARLES 1956
32. HEARTBREAK HOTEL - ELVIS PRESLEY 1956
33. HOT DOG – BUCK OWENS 1956
34. I WALK THE LINE – JOHNNY CASH 1956
35. LET THE GOOD TIMES ROLL- SHIRLEY & LEE 1956
36. MY BABY LEFT ME - ELVIS PRESLEY 1956
37. OOBY DOOBY - ROY ORBISON 1956
38. READY TEDDY - LITTLE RICHARD 1956
39. SCHOOL DAY - CHUCK BERRY 1956
40. SEE YOU LATER ALLIGATOR - BILL HALEY 1956
41. TRAIN KEPT A-ROLLIN’ – JOHNNY BURNETTE 1956
42. WHOLE LOT OF SHAKIN' GOIN' ON - JERRY LEE LEWIS 1956
43. YES TONIGHT JOSEPHINE - JOHNNIE RAY 1956
44. AROUND AND AROUND - CHUCK BERRY 1957
45. AT THE HOP - DANNY & JUNIORS 1957
46. BABY I DON'T CARE - ELVIS PRESLEY 1957
47. BONY MORONIE - LARRY WILLIAMS 1957
48. CUMBERLAND GAP – LONNIE DONEGAN 1957
49. DADDY COOL - THE RAYS 1957
50. DON'T YOU JUST KNOW IT - HUEY PIANO SMITH AND THE CLOWNS 1957
51. EVERYBODY'S TRYING TO BE MY BABY - CARL PERKINS 1957
52. GOT MY MOJO WORKING - MUDDY WATERS 1957
53. GREAT BALLS OF FIRE – OTIS BLACKWELL 1957
54. HIGH SCHOOL CONFIDENTIAL - JERRY LEE LEWIS 1957
55. HONEYCOMB - JIMMIE RODGERS 1957
56. I PUT A SPELL ON YOU - SCREAMIN JAY HAWKINS 1957
57. I'M A KING BEE - SLIM HARPO 1957
58. JAILHOUSE ROCK - ELVIS PRESLEY 1957
59. JIM DANDY - LAVERN BAKER 1957
60. KEEP A KNOCKIN' - LITTLE RICHARD 1957
61. KNEE DEEP IN THE BLUES - GUY MITCHELL 1957
62. LAST TRAIN TO SAN FERNANDO - JOHNNY DUNCAN AND THE BLUEGRASS BOYS 1957
63. LOUIE LOUIE - RICHARD BERRY 1957
64. LUCILLE - LITTLE RICHARD 1957
65. MATCHBOX - CARL PERKINS 1957
66. MONA (I NEED YOU BABY) - BO DIDDLEY 1957
67. NOT FADE AWAY – BUDDY HOLLY 1957
68. PARTY DOLL - BUDDY KNOX 1957
69. PARTY TIME - SAL MINEO 1957
70. PUTTIN' ON THE STYLE - LONNIE DONEGAN 1957
71. REET PETIT - JACKIE WILSON 1957
72. SPLISH SPLASH - BOBBY DARIN 1957
73. SUSIE Q - DALE HAWKINS 1957
74. WAKE UP LITTLE SUSIE - EVERLY BROTHERS 1957
75. CAROL - CHUCK BERRY 1958
76. C'MON EVERYBODY – EDDIE COCHRAN 1958
77. DIZZY MISS LIZZY - LARRY WILLIAMS 1958
78. EARLY IN THE MORNING - BOBBY DARIN 1958
79. HIGH CLASS BABY - CLIFF RICHARD AND THE DRIFTERS 1958
80. IT'S SO EASY - BUDDY HOLLY 1958
81. JOHNNY B. GOODE - CHUCK BERRY 1958
82. KING CREOLE - ELVIS PRESLEY 1958
83. LOVE MAKES THE WORLD GO ROUND - PERRY COMO 1958
84. NOTHIN' SHAKIN' (BUT THE LEAVES ON THE TREES) - EDDIE FONTAINE 1958
85. OVER AND OVER - BOBBY DAY 1958
86. PLAIN JANE - BOBBY DARIN 1958
87. REAL WILD CHILD - BUDDY HOLLY 1958
88. REBEL ROUSER - DUANE EDDY 1958
89. ROCKIN' ROBIN - BOBBY DAY 1958
90. SKINNY MINNIE - BILL HALEY 1958
91. SLOW DOWN - LARRY WILLIAMS 1958
92. STAGGER LEE - LLOYD PRICE 1958
93. SUMMERTIMEE BLUES – EDDIE COCHRAN 1958
94. WHOLE LOTTA WOMAN - MARVIN RAINWATER 1958
95. DANNY BOY - CONWAY TWITTY 1959
96. HIPPY HIPPY SHAKE - CHAN ROMERO 1959
97. I NEED YOUR LOVE TONIGHT - ELVIS PRESLEY 1959
98. I'LL BE SATISFIED - JACKIE WILSON 1959
99. IT'S LATE – RICKY NELSON 1959
100. KANSAS CITY - LITTLE RICHARD 1959
101. MEMPHIS TENNESEE - CHUCK BERRY 1959
102. MONA LISA - CONWAY TWITTY 1959
103. ONE WAY TICKET - NEIL SEDAKA 1959
104. PETER GUNN – DUANE EDDY 1959
105. SEA CRUISE - HUEY 'PIANO' SMITH AND HIS CLOWNS 1959
106. SHIRLEY - JOHN FRED AND THE PLAYBOYS 1959
107. SOMETHIN' ELSE – EDDIE COCHRAN 1959
108. TALAHASSEE LASSIE - FREDDIE CANNON 1959
109. THE HAPPY ORGAN - DAVE 'BABY' CORTEZ 1959
110. (TILL) I KISSED YOU - EVERLY BROTHERS 1959
111. WHAT I'D SAY - RAY CHARLES 1959
112. WHEN YOU ASK ABOUT LOVE - THE CRICKETS 1959
113. WON'T YOU COME HOME BILL BAILEY - BOBBY DARIN 1959
114. A MESS OF A BLUES - ELVIS PRESLEY 1960
115. BEATNIK FLY - JOHNNY &THE HURRICANES 1960
116. BUMBLE BEE - LAVERN BAKER 1960
117. CALIFORNIA HERE I COME - FREDDY CANNON 1960
118. CHECKIN' UP ON MY BABY - SONNY BOY WILLIAMSON 1960
119. COLINDA - ROD BERNARD 1960
120. CRADLE OF LOVE - JOHNNY PRESTON 1960
121. FOUND LOVE - JIMMY REED 1960
122. I DON'T MIND - JAMES BROWN & THE FAMOUS FLAMES 1960
123. I FOUGHT THE LAW - THE CRICKETS 1960
124. JUST BECAUSE - LLOYD PRICE 1960
125. LET'S THINK ABOUT LIVIN' - BOB LUMAN 1960
126. MONEY (THAT'S WHAT I WANT) - BARRETT STRONG 1960
127. MY OLD MAN'S A DUSTMAN - LONNIE DONEGAN 1960
128. NEW ORLEANS - GARY U.S. BONDS 1960
129. NINE TIMES OUT OF TEN - CLIFF RICHARD 1960
130. ON A SLOW BOAT TO CHINA - EMILE FORD & THE CHECKMATES 1960
131. RAWHIDE - FRANKIE LAINE 1960
132. ROAD RUNNER - BO DIDDLEY 1960
133. ROBOT MAN - CONNIE FRANCIS 1960
134. ROCKIN' GOOSE - JOHNNY AND THE HURRICANES 1960
135. SHAKIN' ALL OVER - JOHNNY KIDD &THE PIRATES 1960
136. STOP DOGGIN' ME AROUND - JACKIE WILSON 1960
137. THE GIRL OF MY BEST FRIEND - ELVIS PRESLEY 1960
138. THE HAPPY MULETEER - IVO ROBIC 1960
139. THE HOOCHIE COOCHIE COO - HANK BALLARD & THE MIDNIGHTERS 1960
140. THE HUCKLEBUCK - CHUBBY CHECKER 1960
141. WALK RIGHT BACK - EVERLY BROTHERS 1960
142. WALKIN TO NEW ORLEANS - FATTS DOMINO 1960
143. WON'T BE LONG - ARETHA FRANKLIN 1960
144. YOU'RE SIXTEEN - JOHNNY BURNETTE 1960
145. A HUNDRED POUNDS OF CLAY - CRAIG DOUGLAS 1961
146. A LITTLE BIT OF SOAP - THE JARMELS 1961
147. (AIN'T THAT) JUST LIKE ME - THE COASTERS 1961
148. ARE YOU SURE - THE ALLISONS 1961
149. BARBARA ANN – THE REGENTS 1961
150. BRIGHT LIGHTS BIG CITY - JIMMY REED 1961
151. BUZZ BUZZ A DIDDLE IT - FREDDY CANNON 1961
152. COME ON - CHUCK BERRY 1961
153. DON'T EVER CHANGE - THE CRICKETS 1961
154. EVERLOVIN' - RICKY NELSON 1961
155. FRANKIE AND JOHNNY - BROOK BENTON 1961
156. HATS OFF TO LARRY - DEL SHANNON 1961
157. RUNAWAY - DEL SHANNON 1961
158. HELLO MARY LOU - RICKY NELSON 1961
159. HIT THE ROAD JACK – RAY CHARLES 1961
160. JAILER BRING ME WATER - BOBBY DARIN 1961
161. JUMP IN THE LINE (SHAKE, SENORA) - HARRY BELAFONTE 1961
162. LITTLE BOY SAD - JOHNNY BURNETTE 1961
163. LOOKING BACK - JOHNNY GUITAR WATSON 1961
164. MY BONNIE – TONY SHERIDAN & BEATLES 1961
165. PONY TIME - CHUBBY CHECKER 1961
166. PRETTY LITTLE ANGEL EYES - CURTIS LEE 1961
167. QUARTER TO THREE - GARY US BONDS 1961
168. RIDERS IN THE SKY – RAMRODS 1961
169. RING OF FIRE - JOHNNY CASH 1961
170. SCHOOL IS OUT - GARY US BONDS 1961
171. TEMPTATION - THE EVERLY BROTHERS 1961
172. TWIST AND SHOUT - TOP NOTES 1961
173. UNDER THE MOON OF LOVE - CURTIS LEE 1961
174. YA YA - LEE DORSEY 1961
175. DANCIN' PARTY - CHUBBY CHECKER 1962
176. DO YOU LOVE ME - THE CONTOURS 1962
177. DUKE OF EARL - GENE CHANDLER 1962
178. GUITAR MAN - DUANE EDDY 1962
179. HEY LITTLE GIRL - DEL SHANNON 1962
180. HEY! BABY - BRUCE CHANNEL 1962
181. I KEEP FORGETTIN' - CHUCK JACKSON 1962
182. IT ONLY TOOK A MINUTE - JOE BROWN AND THE BRUVVERS 1962
183. I'VE GOT MY MIND SET ON YOU - JAMES RAY 1962
184. KING OF KINGS - JIMMY CLIFF 1962
185. LET THERE BE DRUMS - SANDY NELSON 1962
186. LET'S STICK TOGETHER - WILBERT HARRISON 1962
187. LITTLE DIANE - DION AND THE BELMONTS 1962
188. MISTER MOONLIGHT - DR. FEELGOOD & THE INTERNS 1962
189. OUR FAVOURITE MELODIES - CRAIG DOUGLAS 1962
190. PALISADES PARK - FREDDIE CANNON 1962
191. REMEMBER THEN - THE EARLS 1962
192. RETURN TO SENDER – OTIS BLACKWELL 1962
193. SHOUT - JOEY DEE & THE STARLIGHTERS 1962
194. SOME OTHER GUY - RICHIE BARRETT 1962
195. SPEEDY GONZALEZ - PAT BOONE 1962
196. THE CAJUN QUEEN - JIMMY DEAN 1962
197. TWISTIN` THE NIGHT AWAY - SAM COOKE 1962
198. WHEREVER I LAY MY HAT (THAT'S MY HOME) - MARVIN GAYE 1962
199. YOU NEVER TALKED ABOUT ME - DEL SHANNON 1962
200. (YOU'RE THE) DEVIL IN DISGUISE - ELVIS PRESLEY 1962
< | lipanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moja alternativna vizija duhovnosti novog doba i zavjera Novog svjetskog poretka
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr