Pregled posta

MOGU LI ISUS I BOGORODICA IMATI I ŠIRU SIMBOLIKU?

Isus i Bogorodica (Gospa, Djevica Marija) za mnoge, u prvom redu vjernike, a i ostale, imaju isključivo usku kršćansku simboliku (ponekad čak još i užu, s obzirom na pojedinu kršćansku denominaciju ili ogranak). No, ukoliko iste promatramo sa jednog šireg aspekta, koristeći pritom rječnik simbola, možemo doći i do jednog sasvim općenitog, moglo bi se kazati čak i univerzalnog tumačenja Isusa i Bogorodice.

Portret Isusa
Kao primjer uzeo sam portret Isusa, rad nepoznatog majstora, sa naslovne strane jednog starog molitvenika, još iz 40tih godina prošlog stoljeća. Po stilu, može se zaključiti da je autor slike bio veoma vješt imitator Leonarda da Vinci-ja.
Što na slici vidimo? Slika djeluje prilično jednostavno. Prikazuje Isusa i njegovih 6 učenika za stolom, i očigledno je to dio Posljednje večere (budući da su na njoj svoh 12 učenika, ili apostola). Pored toga, vidimo klasje žita, grozd sa grožđem, te čašu, pehar, ili kalež, kako se u Crkvi naziva. Povrh njega, ili kao da iz njega izbija, svjetlost, ili malo sunce, sa slovima JHS („Jesus Hominum Salvator“). I to bi bilo otprilike sve.
Uočavamo dakle na slici, sedam likova, što upravo upućuje na simboliku broja sedam, ono što se na engleskom jeziku naziva „septenary“ a moglo bi se prevesti kao „sedmerstvo“, ili sedmostruka simbolika (nečega). U ovom slučaju, jasno, radi se o simbolici sedam planeta, ili sedam planetarnih sfera. Na simboliku broja sedam također upućuje četverokut (kojeg predstavlja stol) zajedno sa trokutom (lik Isusa upravo je tako, možemo reći predstavljen, u jednom obličju trokuta). Sedam likova može predstavljati (i zapravo i predstavljaju) sedam planetarnih bogova. Jedan je u središtu (naravno, to je Sunce, odnosno sunčani bog). Mogli bismo zaključiti da su tri na desnoj strani iz viših sfera (Mars, Jupiter i Saturn), a tri slijeva iz nižih planetarnih sfera (Mjesec, Venera i Merkur). Jasno, tu je i simbolika sedam arhanđela, od kojih je svaki pridružen jednom planetu.
Broj 1 je Mihael, koji vlada Suncem, potom Gabrijel, vladar Mjeseca, Zaharijel, vladar Jupitera, Zafijel, vladar Saturna, Samael, vladar Marsa, Hanijel, vladar Venere i Rafael, vladar Merkura. Tu su i druge simbolike vezane za broj sedam – broj dana u tjednu, sedam duginih boja, sedam nota muzičke ljestvice itd.
Dakle u središtu je Sunce, sunčani heroj i herojski princip, kojeg utjelovljuje arhanđeo Mihael, a u paganskoj religiji Herakl ili Herkul. Ovdje na slici Isusova aureola upravo simbolizira taj sunčani princip, nebesko sunce, koje se onda reflektira na zemlji kao svjetlo, koje izbija iz zlatne boje kaleža. Kalež opet ima svoju vlastitu simbolku, i možemo ga prispodobiti sa Svetim gralom vitezova templara. Prema Rječniku simbola, on predstavlja „potragu za mističnim centrom“, ali također sadrži u sebi krv Iskupitelja, koji se žrtvuje za dobrobit čovječanstva.
Već kod drevnih je naroda postojala, u njihovim religioznim promišljanjima, simbolika Sunca, odnosno sunčanog kralja i Mjeseca, kao nebeske kraljice. Ta nasuprotna veza slična je onoj, između neba i zemlje, po svojem značenju. Na slici također, ako se malo bolje zagledamo, možemo uočiti nekoliko simbola slova „A“ i „V“, koji predstavljaju muški, odnsno ženski princip. Lik Isusa u sebi sadržava oba principa, veći - jer je njegov lik u obliku slova A, i manji u obliku između dvije polovice prelomljenog hljeba, kojeg drži u ruci.
I naposlijetku, simbolika klasja žita i grožđa, odnose se na darove, što nam dolaze sa neba, koji imaju korijene u tlu (zemljani element), a rastu i zriju pomoću nebeskih pojava (sunce – vatra) i toplina (zrak), te kiša (vodeni element). Žito upućuje na simboliku žetve, i u vezi je također i sa nekim paganskim božanstvima plodnosti, poput Cerere ili Demetre. Simbolika crnog (točnije crvenog, u engleskom se kaže „red wine“) grožđa označava također plodnost, ali i žrtvu, jer je poput krvi, tamno-crvene boje.


Simbolika Bogorodice
Simbolika Bogorodice je isto tako poprilično kompleksna, mada na prvi pogled ne djeluje tako. U svakom slučaju, radi se o veoma drevnom simbolu majke-božice, starijem od kršćanstva i prisutnom u kolektivnom nesvjesnom još od pradavnih civilizacija i vremena. Iako za mnoge vjernike i ljude općenito ona predstavlja tek Isusovu majku, ona je daleko više, i po meni, ima još univerzalniji karakter.
Među njenim mnogobrojnim atributima mogu se izdvojiti tri – onaj Djevice, zatim Majke i Kraljice. Prema Rječniku simbola (Diccionario de simbolos tradicionales, J.E. Cirlot) Djevica („Virgo prudentissima“, iz Litanija Bl. Djevice ) se ponekad oslikava kao simbol duše ili pak Solomonov pečat - dva trokuta (tj. vatra i voda), koja se preklapaju i tvore šestokraku zvijezdu. U mitologiji, veli Cirlot, simbol uvijek asocira na porađanje boga ili polu-boga, kao najviša ekspresija dinamičke svijesti.
Simbol majke može se poistovjetiti, jasno, sa simbolom majke prirode u jednom generalnom i univerzalnom smislu. Pošto su sile prirode ponekad i destruktivne, ona se može javiti bilo u obliku Strašne majke, koja donosi uništenje, bilo u obliku univerzalne donositeljice života („Mater Creatoris“), u obliku Vode života (i prema oficijelnoj znanosti biologije, sav je život potekao iz vode). Dakle, u jednom neutralnom smislu, ona je simbol Univerzalne Duše. Ona nije samo zemaljska majka, već i mnogo šire – majka čitavog univerzuma.
Treći aspekt bio bi onaj kraljice, dakle kao Kraljice neba („Regina Sanctorum omnium“). Kralj (tj. Bog-Kreator univerzuma) i kraljica vladaju zajedno. Dok Kralj predstavlja univerzalnog i arhetipskog Čovjeka, Kraljica simbolizira isto tako univerzalnu i arhetipsku ženu. Kralj i kraljica zajedno čine zajedno, kako to veli Cirlot, savršenu sliku hieros gamos-a, zajedništva neba i zemlje, sunca i mjeseca i prema Jungu također znače „duhovno spajanje, 'konjukciju' koja se dešava kada je proces individuacije dovršen, sa harmoničnom unijom nesvjesnog i svjesnog“.
Na slici Bogorodice uočavamo i neke pojedinačne simbole, uklopljene u cjelinu, kao što su: srce, kruna, plamen i zvijezde. Srce predstavlja organ koji je u fokusu, on je središte i simbol vječnosti, nepokretnog pokretača, on je slika Sunca unutar čovjeka i simbolizira ljubav, ljubav kao središte prosvjetljenja i sreće, te je zato ono natkriljeno sa plamenom (ili u drugim slučjavima sa križem, ljiljanom ili sa krunom).
Plamen stoji uvijek kao simbol u vezi sa svjetlom. On predstavlja transcedenciju (iz mraka u svjetlo) gdje samo svjetlo označava efekat trancedetnog na okolinu.
Kruna predstavlja simbol pre-eminencije. Zato se uspjeh u nečemu naziva krunskim dostignućem. Kruna jest vidljivi simbol uspjeha. Kruna jest atribut bogova. Ponekad je predstavljena kao grančica i stoji u vezi sa simbolikom drveća (Drvo života, Os svijeta), dok metalna kruna jest ona koji donosi svjetlo, odnosno duhovno prosvjetljenje. Zračeća kruna je, prema Jungu, simbol par exellance dostizanja najvišeg cilja u evoluciji.
Simbolika zvijezda stoji u vezi sa simbolikom noći, također i idejom multipliciteta. Simbolika broja od 12 zvijezda jasno opet ima univerzalni značaj, značaj kozmičkog poretka, a u užem značenju predstavlja 12 znakova Zodijaka.



Post je objavljen 18.06.2018. u 08:14 sati.