My spiritual exercises
četvrtak, 14.06.2018.
ŠTO JE ASPERGEROV SINDROM?
Oni koji gledaju seriju „Teorija Velikog praska“ mogu shvatiti kako se ponaša i razmišlja osoba koja ima Aspergerov poremećaj. Simptome Aspergerovog poremećaja pokazuje (odnosno dobro glumi u seriji) jedan od glavnih likova serije, Sheldon (Jim Parsons). Osobe sa 'Aspergerom' mogu imati normalne intelektualne kapacitete ili čak iznad njih (npr. Sheldon ima IQ od čak 187), ali pokazuju atipične ili slabo razvijene socijalne vještine, dakle njihov je psihički razvoj praćen sporijim emocionalno/socijalnim razvojem.
Asperger sindrom dobio je ime po Hansu Aspergeru (tek početkom 1980tih godina, Lorna Wing), no on je osobno proučavajući osobe sa takvom vrstom poremećaja nazivao terminom autistična psihopatija.
Kao i druga srodna stanja u autističnom spektru, tako i kod Aspergerovog sindroma prevladavaju muškarci, koji čine otprilike između 75 i 80 posto od svih dijagnosticiranih.
Najvažnije karakteristike Aspergerovog sindroma mogu se podijeliti u nekoliko širokih kategorija: oštećenja vezana za društvene kontakte, uski, ali intenzivni interesi u određenom području, te govorne i jezične osobitosti.
Iako ne postoji jedna izdvojena karakteritstika koju ama baš sve osobe sa ovim sindromom imaju, ipak se nekako izdvajaju teškoće vezane za društveno ponašanje, pa se uzimaju i kao glavni kriterij koji određuje takvo stanje. Ljudima sa Aspergerom naime nedostaje prirodna sposobnost shvaćanja podteksta socijalnih interakcija (ponekad su to dobronamjerne primjedbe koje mogu vrijeđati osobu - ponovo se možemo sjetiti Sheldona iz navedene serije – osoba jednostavno ne može razlikovati ono što je „prihvatljivo“ u komunikaciji sa drugima). Ljudi sa Aspergerom također teško mogu izraziti svoje osjećaje. (Mogli bi reći da im na određeni način nedostaje 'emocionalna inteligencija').
Ne-autistične osobe, zvane i neurotipične, u stanju su 'odčitati' informacije u vezi kognitivnih i emocionalnih stanja drugih ljudi, na bazi pojedinosti iz okruženja osobe, njenog izraza lica i neverbalne komunikacije, odnosno gesta. Ljudi sa Aspergerom imaju na ovom području problema, kao jednu vrstu 'sljepila'. Osoba nije u stanju procijeniti ono, na što osoba implicira, ali ne kaže direktno (ne mogu shvatiti recimo sarkazam ili 'mig' koji upotpunjuje ono, što je druga osoba rekla, ili pak upućuje na nešto, recimo što nije dozvoljeno, ali ipak se uobičajeno radi). 'Aspergeri' ili u žargonu 'aspiji' ovo ne mogu shvatiti, ili bar ne dovoljno dobro, za uspješno funkcioniranje. Mnogi od njih shvaćaju sve što se kaže doslovno, ne shvaćajući suptilne stvari kao što su ironija u riječima i sl.
Zajedno sa ovim poteškoćama u čitanju neverbalne komunikacije kod drugih osoba, ljudi sa Aspergerovim poremećajem imaju također i problema sa izražavanjem njihovih vlastitih emocionalnih stanja kroz govor tijela, ekspresiju lica i suptilne nijanse, problema kakvih drugi, 'neurotipični' ljudi nemaju.
Glavne teškoće kod 'Aspergera' se očitiju u izražavanju njihovih emocija, što čine na (po drugima) na neprikladan način. No, neki od njih imaju odista i reducirane nivoe emocija, kao takvih. Npr. dosta je česta karakteristika izbjegavanje kontakta očima. I dok jedni imaju slab ili nikakav kontakt očima, drugi pak imaju, posve suprotno, upiljeni pogled, koji drugima može biti neugodan. Isto je i kod gestikulacije – dok kod jednih posve izostaje, kod drugih se može činiti i pretjeranom (tako da stalno rukama pokušavaju slikovito nešto predočiti, npr.) te i u jednom i u drugom slučaju neverbalna komunikacija je neadekvatna u danoj situaciji. No, pošto se kod Aspergera ipak radi o spektru poremećaja, neki od njih mogu imati i relativno 'normalnu' ekspresiju lica i nijanse u suptilnim formama komunikacije.
Aspergerov poremećaj može uključivati intenzivne, štoviše opsesivne razine usredotočenosti na određene stvari i interese. Osobito su izraženi primjerice interes za sredstva transporta (Kod Sheldona iz „Big Bang Theory“ opsesija vlakovima ili pak kod „Kišnog čovjeka“, kojeg je glumio Dustin Hoffman opsesija voznim redovima). Tu može biti neuobičajeno visok interes i fokus na druga područja, astronomiju, geografiju, itd. Ono što razlikuje 'Aspergere' od drugih je upravo intenzitet kojim se osoba bavi sa nekim uskim područjem interesa. Osoba sa Aspergerovim sindromom često pokazuje izuzetno sofisticirani način razmišljanja, gotovo je opsesivno fokusirana na određeno područje, i posjeduje veliku memoriju, za prividno trivijalne činjenice.
Ljudi sa Aspergerovim sindromom imaju često malo ili nikakvo strpljenja za stvari koje su izvan njihovog uskog područja interesa. Kombinacija problema u društvenoj komunikaciji, zajedno sa intenzivnim interesom za određena područja mogu odvesti u neuobičajeno ponašanje, kao što je primjerice upuštanje u kontakt sa potpunim neznancem i započinjanje monologa u vezi sa njegovim specijalnim interesom, radije no upoznavanje osobe na društveno-prihvatljiv način.
Ljudi sa Aspergerovim sindromom imaju veoma pedantan način izražavanja (opet usporedba sa likom Sheldona) sa upotrebom (pre)formalnog načina izražavanja nego što bi to situacija normalno zahtijevala. No, mnogi također koriste govor na jedan odbojan način, izmišljajući svoje vlastite riječi i izraze, ili ih pak stavljajući u neuobičajeni kontekst. Ovo čak može imati i određeni prizvuk humornog načina izražavanja.
Neki ljudi sa Aspergerom mogu do određene mjere biti senzitivno preopterećeni, tako da su pretjerano osjetljivi na dodir, mirise, zvukove, okuse i poglede. Neki mogu čak biti patološki osjetljivi na jake zvukove ili jake mirise, i ne vole da ih ljudi dodiruju.
Zajedno sa Aspergerovim poremećajem mogu se u kombinaciji pokazivati također i simptomi drugih poremećaja, ako što su klinička depresija, bipolarni poremećaj ili opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Djeca sa Aspergerovim poremećajem mogu svakako biti izložena zlostavljanju u školi ili na fakultutu, zbog svojih osobitosti u načinu razmišljanja i ponašanja. Recimo, zbog njihovog stava da sa svakim mogu ravnopravno komunicirati, profesori ih mogu smatrati arogantnima ili drskima. (Zbog istog, kasnije, na poslu mogu imati problema sa komuniciranjem sa osobama od autoriteta.) S druge strane pak oni mogu pokazivati i neke izvanredne karakteristike koje drugi kolege u školi i fakultetu nemaju, mogu biti izvanredno nadareni za određena područja, matematiku, glazbu ili nešto treće. Dakle, Aspergerov sindrom ne mora biti samo prokletstvo, već i blagoslov za osobu koja ga ima, naročito ako se desi da njihove posebne vještine koincidiraju sa materijalno ili socijalno korisnim i probitačnim zadacima i poslovima.
Iako mnogi od njih ostaju usamljenicima cijelog života, ipak je moguće da i oni nađu srodne duše, koje ih razumiju, i sa kojim mogu imati bliski odnos. Mnogi ljudi sa raznim autističnim smetnjama stupaju u brakove i imaju djecu, koja opet, mogu, ali i ne moraju pokazivati znakove ovog poremećaja.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MOJ OSOBNI SLUČAJ
Što se mene osobno tiče, u vezi ovog poremećaja, Asperger sam bio spomenuo na ovom blogu, par puta, onako usput. Ako se neki sjećaju, spomenuo sam ga u 1. poglavlju (budućeg) romana „U piramidi na Marsu“, dakle da od njega 'boluje' glavni lik. Da li je to realno, da jedan takav lik ima Asperger? Baš i ne, ali ionako se radi o mješavini Dana Browna i znanstvene fantastike, pa je moguće (u nastavku) da glavni junak nekako prebrodi ovaj svoj nedostatak.
Na internetu postoje testovi, pomoću kojih osoba može provjeriti svoju sklonost prema ovome, poremećaju, tako što jednostavno ispuni test, te ako skupi određeni broj bodova, može posumnjati da ima nešto takvo, ili bar da inklinira ka Aspergeru. Ja sam bio prikupio, sjećam se, 39 bodova, što je bilo dovoljno za ovo, što ne može biti samo-dijagnoza, ali orijentacijski može poslužiti. (Da je ovaj 'score' bio prilično točan, ukazuje činjenica da sam danas ponovo rješavao taj test i 'zaradio' sličan (38) broj bodova.)
Ako bi se radilo o ovome, moj je slučaj donekle specifičan, jer se u nekim kriterijima razlikujem. Recimo, kao što se iz bloga vidi – moji interesi nisu ograničeni samo na jedno područje, čak naprotiv, izgleda kao da sam pokušao 'dokazati' svoje talente i sposobnosti na nizu područja, pa je tu riječ i o filozofiji, astrologiji i o religiji, i o konspirologiji i raznim misterijama vezanim za parapsihologiju, holisitika, drevne civilizacije, simbologija, eterska fizika i teorija električnog univerzuma, a također sam bio napisao neke tekstove svojih pjesama, kao i pjesme američkih (uglavnom) pjesnika, za koje sam bio napravio glazbene adaptacije. Ovome umjetničkom dijelu valja prododati i moje fotošop radove, koje sam nazvao nekom vrstom pop-arta, pošto nisam iznašao pogodniji termin.
Također je možda odlika koja me razlikuje od drugih sa Aspergerovim sindromom jest moja frekventna zaljubljivost. (Ono što ima veze sa Aspergerom je moja neuspješna ekspresija emocija, prema ženama prema kojima sam osjećao ljubavne osjećaje.) Interesantno je napomenuti kako sam do 'odgonetanja' ove moje karakteristike došao pronalaženjem mojih bivših inkarnacija, te (niza) partnerica iz mojih bivših života, što je također vidljivo na blogu, uglavnom tokom prošle, 2017. godine. Dakle, gledano sa duhovne strane, i ovjde postoji neka vrsta karmičkog 'duga', ako se to može tako reći.
Dakle, nesporno je da imam neke svoje autistične crte, i njih sam prepoznao još godinama unazad, i čak se sjećam da me je jedna doktorica iz Zagreba bila okarakterizirala, vrlo davno, prije više od 25 godina, kao „borderline-autistički“ tip. (Inače i doktori se među sobom ne slažu u davanju ove dijagnoze. Recimo moj tadašnji pulski doktor se nije bio složio sa ovakvom dijagnozom.) Dakle, za autizam sam znao odranije, a za Asperger sam prvi put doznao sa interneta, prije nekih 12-13 godina. Uglavnom, radi se o nerazumijevanju problema, pa za osobu sa Aspergerom mogu npr. steći dojam jednostavno da je osoba gej, ali ne želi to javno priznati. Veliki je problem što se ovaj poremećaj ne smatra ozbiljnim problemom, pa čak i smatra da može biti samo izlika za neko egoističko ili samoživo ponašanje, što nije točno.
Ja tvrdim da bi bez ovog poremećaja već odavno postigao neki uspjeh, sa svim svojim talentima i sposobnostima, koji su očigledni iz mojih radova od 2002. godine („Izmijenjena stanja svijesti i „Od Zaratustre do Kena Wilbera“, te „Kontroverze Svetih spisa“), i bloga, koji pišem od 2007. godine (na ovom sam od 2011.) Dakle, do respektabilnog znanja iz niza duhovnih područja došao sam posve sam, (bez ikakvog učitelja, suradnika ili „suflera“ koji bi mi nekim chanelingom saopćavao što da pišem). Nisam stekao poznanstva, eventualno razmjena nekog maila i to je sve. Također, iako sam bio posve suvislo i logično izložio svoja osnovna duhovna načela (postovi iz ožujka 2012. g.), nisam stekao sljedbenike (bar ne one koji kontaktiraju sa mnom), niti mi je čak itko prišao na ulici i rekao da mi je blog dobar, ili odličan.
Zadnju razmjenu mailova, što je zanimljivo, imao sam sa predsjednicom (tadašnjom) hrvatske udruge za autizam (više se ne sjećam točno kako se udruga zove) Lidijom Penko, i to je bilo još 2011. godine. Ona se inače, složila da se kod mene radi upravo o Aspergerovom sindromu.
