My spiritual exercises
srijeda, 30.05.2018.
Pop art i kopirajt
Često sam se pitao, nisu li moji uratci u foto-šopu zapravo narušavanje prava copyrighta ("Copyright infringement") izvornih slikara i fotografa. Po nekadašnjim kriterijima umjetnika Pop-arta kao što su primjerice Roy Lichtenstein i drugi ovo nije predstavljao veliki problem, kao što je to danas slučaj. Po mom mišljenju, ako su radovi kvalitetni i imaju umjetničku vrijednost, tu se ne radi o narušavanju prava u užem smislu. Jer, u neku ruku, umjetnik zapravo i 'reklamira' djelo izvornog autora, bilo slikara ili fotografa. Ako bih zarađivao od svojih fotošop radova. sigurno je da bi jedan veći postotak dao autoru izvornog djela.
Jedan interesantan članak na ovu temu sam pronašao u britanskom dnevniku "The Guardian":
Warhol is turning in his grave
ponedjeljak, 28.05.2018.
VLADARI SVIJETA M. LOJKIĆA
Čitajući o teorijama zavjera, neki se čude kako se mogu naći na istim pozicijama ljudi različitih političkih uvjerenja ili religijskih svjetonazora. Ja bih rekao, mada to na neki način zvuči čudno, da se o nekim pitanjima mogu usaglasiti čak i stavovi antimasona i masona.
Kao primjer, naveo bih recimo knjigu Mladena Lojkića „Vladari svijeta“, za koju držim da je u načelu ponešto pristrana (uglavnom po pitanjima religije) no ipak vrlo dobra knjiga. Kada bi me netko pitao koji citat iz te knjige smatram nekako najbitnijim, naveo bih ovaj:
„Hrvatska se svojski trudi da njezin ekonomski i politički položaj bude što ropskiji u »novom svjetskom poretku«. Banke u Hrvatskoj su isključivo u vlasništvu svjetskih vladara (Hrvatskoj se više ne dozvoljava da ima bar jednu domaću banku), isključivo stimuliraju potrošnju i uvoz robe, a destimuliraju domaće poduzetništvo. Sve veća je nepokrivenost uvoza izvozom, a pod pritiskom svjetskih grabežljivaca stvaraju se administrativne prepreke za stimuliranje domaće poljoprivrede, industrijske proizvodnje i trgovine. U takvoj ovisnoj ekonomskoj situaciji i politička ovisnost postala je apsolutna i neupitna.“
Pošto je knjiga pisana prije nego li se rasplamsala ekonomska kriza 2007-2010, (pored navedenih neetičkih radnji banaka, odnosno njihovih vlasnika a na štetu zemlje i njenih stanovnika)u njoj nema riječi o odlučujućem utjecaju banaka na njeno izbijanje (iz razumljivog razloga, jer je tada kriza bila tek u začetku), kao ni na izbijanje velikih gospodarskih kriza općenito, u kojima, kao što je poznato, stradavaju mnoge tvrtke, većinom male, a nekad i veće kompanije, iako su poslovale pošteno i na zakonit način.
Interesantno je da o ovoj temi, lukavstvu i neetičkom poslovanju banaka, na sličan način piše mason 33 stupnja Albert Pike. Njegov sam citat već bio naveo u svibnju 2013. godine, a za one koji nisu čitali taj post, navodim ga ponovno.
„«Ne možete» rekao je Veliki Učitelj «služiti Bogu i Mamonu.» Kada žeđ za bogatstvom postane opća, za njim će se tragati na pošten, tako i nepošten način; prevarama i nadmudrivanjima, poslovnim smicalicama, bezosjećajnom i pohlepnom špekulacijom, kockanjem na berzi robe i novca što ubrzo demoralizira cjelokupno društvo. Ljudi će špekulirati na račun njihovih susjeda i nevolja njihove zemlje. Baloni [ekonomskog prosperiteta] koji, kada pucaju, osiromašuju mnoštvo, biti će napuhani lukavom prevarom, sa stupidnom naivnošću kao pomoćnicima te sredstvom. Veliki bankroti, koji zaprepašćuju zemlju poput zemljotresa, i još su fatalniji, prijevarna doznačivanja [novca], proždiranja štednje siromašnih, ekspanzija, potom kolaps novčanog sistema, krah banaka, deprecijacija obveznica Vlade, vrebaju na štednju samoprijegornih, i muče svojim pljačkanjem, otimajući, počam od usta male djece pa do onih, što broje zadnje časove života, pune stanarima crkvena dvorišta i lječilišta za umobolne. No, oni što su lukavi i špekulanti prosperiraju i debljaju se. Ako njegova zemlja poziva ljude pod oružje i bori se za samu egzistenciju, on 'doprinosi' tako da deprecira vrijednost novca, kako bi mogao akumulirati basnoslovne svote uz mali trošak. Ako je njegov susjed u nevolji, on jeftino kupuje njegov posjed.»
Da li se je nešto promijenilo od 19. stoljeća, od kada potječe ovaj citat, iz knjige „Moral i dogma“?
subota, 26.05.2018.
Crno tržište umjetnina
Procjenjuje se kako crno tržište umjetnina danas uvjerljivo postaje najprofitabilnije tržište takve vrste, čak i profitabilnije od crnog tržišta povezanog s drogom.
Tim sakrivenim područjem kolaju nezamislivi iznosi, a ilegalne radnje koje se provode direktno utječu na zemlju podrijetla neke umjetnine, njezin transport i mjesto gdje ona na kraju završi.
Prema podacima MUP-a, na godišnjoj razini nestane dvjestotinjak umjetničkih djela, a čak 80 posto od toga su umjetničke slike.
Takvim otuđivanjem izravno se nanosi šteta kulturnoj i umjetničkoj baštini neke zemlje koja ostaje bez jednog dijela svog umjetničkog identiteta, nerijetko zbog nečijih sebičnih prohtjeva.
Sixto
O Sixtu Rodriguezu. mogli ste vidjeti niz emisija u zadnjih par godina. Ali - samo u zadnjih par godina. Dok je čovjek bio glazbeno aktivan još od 60tih i napravio dva perfektna albuma početkom 70tih, toliko dobrih da se mogu mjeriti sa najboljim stvarima Boba Dylana. No, tog čudnog tipa, bez obzira na kvalitetu njegovih pjesama, američka publika nije zavoljela, pa je na kraju bio prisiljen napustiti bavljenje glazbom i zarađuvati za život kao fizički radnik.
Nevjerovatno je, ali istinito, da je za vrijeme njegovog životarenja u siromaštvu (čini mi se da je živio u Chicagu) netko odlično zarađivao prodajući njegove ploče i kazete na crnom tržištu, no ne američkom, već - južnoafričkom, gdje je postao veća zvijezda i od samog Elvisa. Kada je informativna blokada bila već probijena (ima tome nekih 6 ili 7 godina) njemu je bilo već 70, i nije se mogao čudom načuditi kako puni nekoliko večeri za redom velike hale u Južnoj Africi, dok je u rodnoj Americi doživio takvo poniženje da nije imao ni nekakav "kultni status" (malobrojnu ali vjernu publiku). Shvatio je da je u Južnoj Africi netko lukavo podmetnuo glasine o njegovoj navodnoj smrti (kao, zapalio se na bini, ili na neki drugi način počinio samoubojstvo), te odlično zarađivao od takve zvijezde, koja je doslovno postala kult, i prodavala na stotine tisuća ploča. Jadni Sixto o tome pojma nije imao, i za sitnu lovu radio teške fizičke poslove, vezne za seljenje i čišćenje zgrada.
Ja se sada pitam, nije li (lako) moguće da ima i još koji Rodriguez, ovdje kod nas, u Europi?
Rockabilly in Medulin
Povod za ovaj post jest predstojeći rockabilly festival u Medulinu, koji se održava krajem ovog i početkom slijedećeg mjeseca. Posljednjih godina nekako sam najviše vezan za ovaj tip glazbe (koja ima korijene u 50tim godinama prošlog stoljeća i izvođačima poput Carla Perkinsa, Elvisa, Bill Halleya, Eddie Cochrana, Johnny Burnette-a i drugih), pa je nekako normalno da mu posvećujem i najviše pažnje. Čini mi se da kod sudionika ima nekih veoma kvalitetnih izvođača, od kojih mi se čini da odskaču Don Cavalli (Francuska) i The Same Old Shoes (Italija). Ovaj prvospomenuti, koji ima dosta dugu karijeru iza sebe, uspio je skrenuti pozornost na sebe tokom zadnjih godina, navodno nakon potpisa za malu losađelesku etiketu Everloving Records. Jedna njegova stvar, koja se zove "Me and my Baby" uspjela je ostvariti gotovo 600 tisuća pregleda na Youtube-u.
Nažalost, svi su izgledi da neću biti u Medulinu ni ove godine, iz prozaičnog razloga, što nemam auto. Isto tako, volio bi da mogu otići do izložbe automobila oltimera, koja se održava u Umagu u 9. mjesecu, ali problem je ponovo isti, to što nemam prevoza. Inače,da sam do danas zadržao svoj prvi kupljeni automobil (Ford Taunus) i on bi bio oltimer, jer bi imao preko 40 godina.
Nekako ove svoje frustracije vezane za rockabilly festival (zboravio sam spomenuti da sam i komponirao jednu pjesmu u rockabilly stilu, odnosno preradio već odranije komponiranu, prije nekih 7 godina) liječim pomoću fotošopa, gdje sam doista bio napravio na desetke uradaka u tom žanru. Neke moje Photo-paintings (kako ih nazivam) već ste imali prilike vidjeti. Mislim da se žene žale, da na mojim slikama nema muških, pa sam ovom prillikom fotošopirao i neke pjevaće, te sportske automobile iz 50tih godina (a ne samo žene).
Nažalost, ne možete ih vidjeti, jer klikanjem na TinyPic dobijam obavijest "This site can’t be reached".
PS Naknadno, ipak sam uspio doći do TinyPic, pa evo prilike da vidite moje uratke i sa muškarcima, a ne samo ženama.
Evo i mojih fotošop radova, koji su češći, na temu žene i sportski auti
ponedjeljak, 21.05.2018.
Edenski vrt i 'zabranjeno voće'
Ovaj moj najnoviji fotošop uradak predstavlja, simbolički gledano, istovremeno rjaski, odnosno Edenski vrt, te 'zabranjeno voće', i lini se kao da ova simbolika govori sama za sebem tako da je nije potrebno detaljnije obrazlagati.
petak, 11.05.2018.
PJESME IZ 50TIH I 60TIH – POSEBNI DODACI
Negdje početkom 2016. godine imao sam par postova, u kojima sam pokušao načiniti što iscrpnije liste pjesama iz 50tih i 60tih godina, koje su ili poticale iz ranijih deseteljeća, ili pak bile hitovima u narednim decenijama, dakle, 70tom, 80tim i 90tim godinama. Slušajući naknadno riječi pjesme „Misty“ Ray Stevensa sjetio sam se originala Johnny Mathisa iz 50tih, koji u usporedbi zvuči vrlo različito (radi se o 'sentišu'), tako da u dugačkim i iscrpnim listama pjesama koje sam bio naveo, bila mi je nekako promakla. (Postoji također i verzija grupe The Vibrations iz 1965, koja je bliža originalu.) Onda sam se sjetio da imam još nekoliko takvih pjesama, koje sam bio previdio navodeći ogroman broj pjesama iz tog razdoblja.
Oni, koji misle, da sam te liste od nekuda morao prepisati (jer je nemoguće da jedan sam čovjek može znati toliko mnogo pjesama) su – u krivu. (Zar ne bi bilo logičnije, da je spomenute liste napravila recimo skupina povjesničara pop-glazbe iz Amerike ili Britanije, - od kojih se svaki razumije u pojedino razdoblje, jer ipak je riječ o rasponu od jednog stoljeća - i to za dobar honorar, umjesto jedan jedini čovjek iz male zemlje u istočnoj Evropi?) Dakle, tih nekih 600 i nešto pjesama sam pronašao sasvim sam, za što mi je bilo trebalo poprilično, negdje oko tri mjeseca. Ako netko ne vjeruje, neka proba naći nešto slično na nekom drugom sajtu.
Inače, mislim da je ovo moj skromni doprinos pop glazbi 20 stoljeća općenito, koja je dala ogroman broj dobrih pjesama; danas nažalost već mnoge od njih su već zaboravljene. Ne tvrdim da su sve te pjesme navedene u mojih par lista klasici pop-glazbe, ali odista mnoge od tih pjesama doista jesu, pa ne zaslužuju da potonu u zaborav. To inače baš nekako 'prijeti' da se ostvari, potpunim ignoriranjem tih pjesama od strane muzičkih urednika na radiju i TV.
PJESME IZ 50TIH I 60TIH NASTALE U RANIJIM DECENIJAMA
„C'E LA LUNA MEZZO MARE“ w.m. Paolo Citorello [1927] US hit za Lou Monte-a 1958.
PJESME IZ 50TIH I 60TIH KOJE SU BILE HITOVI U NAREDNIM DECENIJAMA
„MISTY“ w. Johnny Burke m. Erroll Garner [1954] US hit za Vibrations 1965. i Ray Stevensa 1975.
„COME BACK MY LOVE“ w.m. Bobby Mansfield[1955] UK hit za Darts 1978.
„TELL ME WHY“ w.m. Titus Turner [1957] US/UK hit za Elvisa Presley-a 1965.
„L'EDERA“ w.m. Saverio Seracini - Vincenzo D'Acquisto, [1958] UK hit za Cliffa Richarda 1964.
.„OYE COMO VA“ w.m. Tito Puente [1963] US hit za Santanu 1970.
ponedjeljak, 07.05.2018.
JOŠ JEDNOM O INKARNACIJI MARIJE TEREZIJE
Prvi puta sam pisao o ovoj temi prije više od godinu dana, u postu, pod naslovom „FANI STIPKOVIĆ WAS MARIA THERESIA, AND I HER HUSBAND“. Iz nekih kasnijih postova moglo se zaključiti da sam možda u međuvremenu postao nesiguran u pogledu ove moje inakarnacije, kao supruga čuvene carice, jedine u povjesti Habsburške monarhije, koja je bila stvarna vladarica carstva. Moram priznati da sam tek nedavno došao do nekih knjiga o carici i njenom životu, koje bacaju ipak malo više svjetla na caricu, na kompletnu carsku obitelj, te druge ličnosti iz tog doba, koje su bile na ovaj ili na onaj način involvirane.
Jedna od knjiga koju bih izdvojio je napisala spisateljica Margaret Goldsmith, a zove se jednostavno „Maria Theresa of Austria“. U uvodu se veli „In this study of one of the eighteenth sentury's greatest personalities, Miss Goldsmith has enhanced her established reputationn both as an historian and as a psychologist.“ Upravo ovo posljednje spomenuto, dakle također i jedna psihološka dimenzija carice i članova njene obitelji i drugih ličnosti, pomaže da se bolje shvate odnosi na bečkom dvoru u to vrijeme, prije gotovo tri stoljeća. Jasno, za mene ima i jednu personalnu dimenziju, pošto sam u toj inkarnaciji (ipak vjerujem) bio njen suprug, suprug Marije Terezije, sveti rimski car Franjo I.
Pokušati ću biti što koncizniji, apstrahirajući suvišne detalje vezane uz neke čisto povijesne događaje, te više pokušati dokučiti psihologiju odnosa likova tog vremena, kao što rekoh prvenstveno odnosa cara i carice.
Kada je došao na bečki dvor Franjo Stjepan nije uživao neku popularnost, mada je bio caričin dalji rođak (bratić iz trećeg koljena). Ovo je bilo potpomognuto činjenicom da su prva dva djeteta rođena bila ženskog spola. Prvo od njih je umrlo rano, u dobi od svega tri godine. Drugo dijete, nadvojvotkinja Maria Anna [inkarnacija Liv Tyler] nije se udavala, bila je prilično krhka zdravlja. Godine 1766. postala je opaticom u Pragu, a zatim u Klagenfurtu, gdje je proživjela ostatak života.
Marija Terezija, je bila gotovo konstantno u drugom stanju tokom dugog razdoblja (od 1737, pa do 1756), tokom kojega je bilo rođeno čak 16ero djece.
U početku je bila posve svjesna muževljeve (ne)popularnosti, pogotovo što nije dobro vladao njemačkim jezikom, pa se radije izražavao na materinjem, francuskom. U vrijeme njihovih zaruka još je bio živ njen otac, car Karlo VI [inkarnacija Helmut Berger], mada slabog zdravlja. Umro je u listopadu 1740. godine, ne dočekavši rođenje prvog muškog nasljednika, budućeg cara Josipa II [inkarnacija Martin Landau]. Nije znao da je dijete koje buduća carica nosi u sebi muškog spola, te da će je zamijeniti na tronu.
Savjetnik carice Marija Terezija bio je grof Emanuel Silva-Tarouca, koji je bio njen osobni izbor. U ranoj mladosti bio je njezin osobni podučavatelj i tutor. Kasnije će biti imenovan predsjednikom savjeta Austrijske Nizozemske. Grof je mladoj carici sam sačinjavao njen dnevni raspored, kojega se ona pridržavala. „Vodio je računa o svemu, pa i izgledu carice, te joj davao čak i savjete u vezi izgleda, frizure i odjeće“. Dnevni program, ili što bi se reklo modernim rječnikom agenda, izgledao je ovako: ustajala je u osam sati, te do devet vrijeme provodila u odjevanju, doručku, te pohađanju mise. Silva ju je savjetovao da ne pije hladnu kavu, jer joj može škoditi zdravlju. Nakon doručka pola je sata posvećivala djeci: od pola deset do pola jedan bavila se državnim pitanjima. Od pola jedan do pola dva bilo je vrijeme predviđeno za ručak. Silva ju je savjetovao da ne jede hladnu hranu, te da za vrijem ručka ne diskutira o političkim pitanjima i drugim serioznim pitanjima, koja bi eventualno mogla štetno utjecati na probavu. Nakon pauze iza objeda, ponovno se posvećivala državnim pitanjima, u vremenu od 4 do pola devet navečer.
U svoje slobodno vrijeme, nakon toga, bavila se bilo kartanjem ili drugim društvenim igrama, također je znala i zaplesati. Voljela je ples, i što je posebno zanimljivo, imala je strast za brzinom. U to vrijeme naravno nije bilo automobila, no zabilježeno je da je na putu od Schonbruna do palače Hofburg, na vlastiti zahtjev, tražila da kočijaš vozi „punim gasom“, često na zaprepaštenje njenih suputnika.
Prema autorici Goldsmith, carica je naprosto obožavala svojeg supruga Franju, bila je ljubomorna kada je poklanjao pažnju drugim ženama; no kada je bila riječ o državnim poslovima, bila je nepopustljiva, i nije mu dozvoljavala da se upliće, tako da je car bio uglavnom samo suprug-car. Zlobnici na dvoru su ga iza leđa nazivali „carom-papučarom“. No, u njihovom čisto privatnom, intimnom životu, nije dolazilo do takve „promjene uloga“, pa se carica pokazala kao pokorna supruga i brižna majka svoje djece.
Neko veliko štovanje prema suprugu Franji, vojvodi od Lorene (titulu je nosio sve do 1937, kada je Lorena pripala Poljskoj, a on postao veliki vojvoda od Toskane; titulu svetoga rimskog cara dobio je tek 1745 godine) nisu pokazivali ni caričini ministri, koji su odreda bili u poznim godinama – najmlađem je bilo preko 60 godina. Najstariji od njih bio je u službi još od doba caričinog djeda, Leopolda I.
Razumljivo je također da ni carica nije bila pošteđena kritika – već samom činjenicom što je žena. Naime, sve od 1438. poglavar familije Habsburg bio je uvijek izabran kao Sveti rimski car. Prirodno, bilo je teško shvatljivo i potpuno u suprotnosti sa vjekovnom tradicijom, da ovu visoku dužnost obnaša žena.
Popularnost je Franji na dvoru (a i u narodu) porasla kada je konačno dobio prvog muškog nasljednika, malog carevića Josipa. Međutim, Franjo se nije isticao na bojnom polju (baš ni kao u svojim prethodnim inkarnacijama). Bio je postavljen zapovjednikom vojske u Bohemiji (tj. Češkoj), međutim, pokazao se kao spor, neodlučan i nesposoban u vojnoj vještini (Golsmith čak navodi da je „napravio budalu od sebe“), pa je bio razriješen dužnosti i imenovan guvernerom Luxemburga. Carica, koja je u ranoj mladosti obožavala Franju i zamišljala kao heroja, razočarala se njime u ratu za austrijsko naslijeđe (vodio se između 1740-48 godine). Goldmsith navodi kako je u ranoj mladosti Franjo imao neke vojne ambicije, no one su tokom vremena oslabile. Njegovi su se interesi kasnije bili više okrenuti ka projektiranju raskošnih vrtova (podsjetimo se da je u prethodnoj inkarnaciji kao njemački knez Fridrih V dao napraviti jedan od najraskošnijih visećih vrtova u Evropi), te alhemiji. Ista autorica navodi da je Franjo također volio izložbe (vjerojatno slika). Još je uvijek po godinama bio mlad, no kao i žena mu, nekako je prerano ostario i udebljao se, baš poput Marije Terezije.
Kako navodi Margaret Goldsmith, Franjo je bio nedvojbeno veliki šarmer, no njegova supruga nije se htjela ni pretvarati i pričati o njegovoj vojnoj i državničkoj sposobnosti. Za razliku od njega, brat mu Karlo od Lorene [inkarnacija Karl von Habsburg] bio je sposoban vojnik i vodio uspješne pohode u Bavarskoj.
Franjo I bio je okrunjen kao Sveti rimski car godine 1745 u Frankfurtu. No, toj krunidbi nije prisustvovala Marija Terezija. Bila je po osmi put u drugom stanju, ovaj put sa kćerkom Marijom Amalijom [inkarnacija Nikolina Pišek]. Njezin suprug postao je tako, barem formalno jednak po rangu sa suprugom, bar u očima svijeta.
Na dvoru se počelo 'šuškati', da i Franjo osjeća da je carica bila (prerano) ostarila, što zbog mnogih poroda, što zbog političkih stresova i rata za austrijsko naslijeđe. Trudila se da udovolji mužu što je više mogla, no čini se da u tome nije baš uspijevala. Pričalo se da Franjo potajno organizira tajne intimne večere i zabave, pod izlikom „odlaska u lov“.
Goldsmith veli da je carica morala nešto znati o suprugovim flertovima sa drugim ženama. Desio se jedan otvoreni skandal sa nekakvom plesačicom imena Eve Marie Violet, koja je bila iznenada napustila Beč, vjerojatno kada je za nju doznala carica.
Budući da je Marija Terezija bila dosta rezervirana u pogledu njezinog privatnog života, nije baš ostavila mnogo „arhovske građe“, koja bi potvrđivala glasine o suprugovoj nevjeri. Tokom čitava njenog života, bilo je malo žena kojima je odista mogla vjerovati – jedna od njih bila je dvorska dama, grofica Kokorzawa. Pored ove žene, spominju se još samo dvije žene, sa kojima je bila u intimnim, odnosno prisnim odnosima, te kojima se mogla povjeriti.
Nedostatak osoba od povjerenja mučio je caricu; njena ljubomora je bila tako usmjerena čak i na Franjinu sestru Šarlotu od Lorene [inkarnacija Cobie Smulders], koja je došla živjeti u beč 1745 godine. Caričina ljubomora izražavala se na dosta neobičan način; naime ona je samo još više poticala u njoj religiozni puritanizam, tako da je bila netolerantna prema bilo kakvim vanbračnim odnosima na dvoru. Bilo je to čedno oponiranje - bilo kakvim strastvenim odnosima u suprotnosti sa naukom Crkve.
Nakon mira u Aix-u (1748) carica je imala još sedmoro žive djece; tri sina i 4 kćerke – Josip [Martin Landau], Karl [Arsen Dedić], Leopold [Zoran Šprajc] te Marija Ana [Liv Tyler], Marija Kristina [Amanda Seyfried], Elizabeta [Kate Winslet] i Amalija [Nikolina Pišek]. Prirodno, najveća se pažnja pridavala Josipu, kao nasljedniku krune; čitav je niz tutora bio doveden u Beč kako bi educirali njega i njegovu braću.
Josip je bio vrlo osjetljivo i teško dijete. U djetinjstvu su ga razmazili i majka i otac (odnosno ja u inkarnaciji od prije 3 stoljeća), a kada je porastao, majka Terezija bila je iznenađena što je njezin stariji sin ne sluša. (Inače, oni koji su gldali Hitchcockov film „Sjever-sjeverozapad“ mogu se sjetiiti kako je glumac Martin Landau izlgedao kao mlad). Kad je Josip sa šest godina bio 'oduzet' njegovateljicama, te dodijeljen tutorima-učiteljima, njene su upute u pogledu njegovog odgoja i obrazovanja bile vrlo stroge. Jednako je stroga Marija Terezija bila sa svojim kćerima. Iako je njen Franjo imao tek ulogu vladaričinog supruga, ipak su njena uvjerenja bila ne-feministička, smatrajući kako žene ima da budu pokorne svojim muževima.
Zanimljiv je interes današnje inkarnacije Marije Terezije [Fani Stipković] za psihologiju. Margaret Goldsmith veli, govoreći o njenim pomalo razmaženim i frivolnim kćerima,da „Marija Terezija nije imala talent za psihologiju“. O sebi nije razmišljala kao o strogoj majci. Mislila je da je tolerantna i veoma emocionalno privržena svojoj djeci. Kako je Marija Antonija jednom prilikom kazala „Nijedno od djece nije se osjećalo ugodno u prosutnosti njihove impozantne i markantne majke.“
Maria Wilhelmina von Neipperg
Čini se kako je Terezijino kruto proganjanje nemorala na dvoru ipak bila (samo) reakcija na Franjinu nevjeru. Ona se nadala čudu, tj. da ga uspjeti 'reformirati', baš kao i njene dvorske podanike, no ni u jednom ni u drugom nije bila uspjela.
Samo dvije godine nakon formiranja 'komisije za čednost“ 1755 godine, Franjo je bio stvorio ozbiljnu i trajnu vezu sa princezom Wilhelminom von Auersperg [inkarnacija Antonija Sandrić], koja je bila kćer njegova vojnog tutora u mladosti, generala von Neipperga. Franji se bilo „izmaklo tlo pod nogama“ kada ju je bio upoznao (bilo mu je već 46 godina). Lady Mary Wortley Montagu napisala je da „car uopće i ne skriva svoju strast prema njoj“. Suvremenici se slažu u tome, da je princeza Wilhelmina bila prekrasna „bila je srednjeg stasa“, „ljupkih sivih očiju“ te „sjajne bujne smeđe kose“. Nijedan opis nije mogao dovoljno saopćiti, na adekvatan način, njezinu ljepotu. Marija Terezija ironično ju je zvala, sa gorčinom u glasu, „la belle Auersperg“. Kao dvorska ljepotica, imala je mnogo obožavatelja, no car Franjo ju je posvećeno obožavao sve do kraja života.
Respektabilni austrijski povjesničari trude se uvijek preskočiti ili bar minimizirati ovu ljubavnu vezu cara i lijepe princeze. No, nakon početka ove veze, Marija Terezija više nije mogla da bude sretna. Car Franjo bio je kupio princezi ladanjsku kuću u blizini Laxenburga, i njegovo izbivanje na više dana uvijek bi iznova razljutilo caricu. Jednom prilikom tako se Franjo želio, odmah nakon povratka iz Laxenburga. želio ponovno vratiti tamo, što je carica apsolutno odbila. Dakle, car je morao upitati caricu za dopuštenje, ukoliko je želio tamo ići, što mu je ona većinom, mada nevoljko odobravala, budući da je bila zauzeta državničkim poslovima.
Nakon početne ljutnje prema mladoj princezi, počela je pretendirati da je ona u stvari član familije. Često je večerala sa članovima carske obitelji, a Marija Terezija pisala je kako je na večeri „Franjo sjedio između kćeri Elizabete [Kate Winslet] i princeze Auersperg [Antonija Sandrić] pri stolu“. Nadvojvotkinja Izabela [Barbara Bain], supruga sina Josipa, bila je također prijateljski raspoložena prema caru, no nije se usuđivala pokazati previše emocija, znajući da carici već ide na živce njegova veza sa princezom Wilhelminom. Nadvojvotkinja je shvatila da je car govorio princezi stvari koje ju se nisu ni malo ticale, što je izazivalo konstantnu caričinu uznemirenost.
Car Franjo umro je 1765 godine. Bilo mu mu je svega 56 godina. Za Mariju Tereziju, to je bila najveća tragedija u njezinu životu. Carica, koja je osjetila nekakovu uskomešanost u njihovoj sobi, došla je nepripremljena, zatekavši muža već mrtvog u krevetu. Šok je bio tako velik, da nije bila uopće u stanju, ni govoriti, pa čak ni pokrenuti se, tako da je morala biti odnešena u jednu od njenih soba. Šok je bio postao manji kada je slijedećeg dana doznala da je Franjo isplatio Wilhelmini nekih 200 tisuća florina, na ime njenih kockarskih dugova (pošto je njena strast prema kocki narasla, sa godinama). Mlađa su pak djeca bila razočarana time, što je u oporuci bio sve ostavio svojem starijem sinu Josipu [Marin Landau].
Dok je njen muž bio živ, Marija Terezija je bila nesretna i razočarana, što se nije bio ispovijedio prije smrti, te primio posljednju pomast. Iz njenog kuta gledanja Franjo je bio griješnik. Ipak, car je bio ostavio 10 tisuća florina za svete mise, koje su se imale obaviti, za spas njegove duše.
MOJI SNOVI SA FANI
Ako pažljivo bilježimo snove (a što savjetuje svaka knjiga vezana za astralnu projkciju i srodna područja), možemo iz njih saznati naše potajne ili skrivene želje prema njima, ili vice versa, njih prima nama. U petom mjesecu 2011., znači prije sedam godina, imao sam jedan takav san, sa Fani Stipković. U njemu smo bili u nekom kafiću (vjerojatno u Splitu) i sjedili za istim stolom. Ona je imala nesretan izraz na licu. Ja sam joj bio rekao da ne možemo biti par, zato jer je ona poznata i ima lovu, a ja nisam. Ona je reagirala na to, kao da nije sigurna u to što osjećam prema njoj, rekavši „Je li to sve?“ Ja sam je zaljubljeno gledao i ona, kao da je očekivala od mene da je zaprosim, ili nešto slično (da se zaručimo). Slijedeće, 2012. godine (u drugom mjesecu) sam imao također jedan interesantan san, koji govori o tome, da mi je bila savjetovala da proučim neku knjigu o psihološkoj samo-pomoći. Ja sam joj bio nešto rekao, u smislu, da mogu i sam napisati neku knjigu u tom stilu i o toj temi. Par mjeseci kasnije, sanjao sam da mi je predložila da mi pomogne da snimim neku svoju pjesmu (iako sam imao dosta snova o muzici, u njima mi nitko nikada nije predaložio nešto takvo).
I, konačno, san od 4.8.2012., u kojem mi neki čovjek (možda opet iz Splita) sugerira da se trebam malo više potruditi oo Fani, ako želim osvojiti njenu ljubav. Ovaj san je došao kao neko upozorenje u zadnji čas, ili već prekasno, budući da sam se već sutradan zaljubio u Antoniju Mišuru, kada sam na TV vidio njen interview sa jednom novinarkom, na olimpijadi u Londonu. Povjest se je ponovila još jednom jer je ponovno u ovoj inkarnaciji 'cesarici' preotela čovjeka kojeg je voljela.
Sa Fani se inače nisam susreo fizički, već samo na astralu. Jednom smo imali tako lijep i nježan susret sa još jednom divnom curom, koja se zove Amanda Seyfried, i koja nam je bila kćerka u bivšem životu. Zadnji puta sam se 'čuo' sa njom u 1. mjesecu tekuće godine, nakon moje očajne (ili očajničke) 'alkoholizirane' ženidbene ponude Liv Tyler (koja mi je odgovorila sa jednom polukuržnom kretnjom ispred trbuha, davši do znanja da je opet trudna i da čeka bebu.) Fani se zabrinula za moje psihičko zdravlje, ali u nekih 30ak sekundi, koliko je veza trajala, pokušao sam joj objasniti bit mojih problema (vjerojatno sa masonima, ako se dobro sjećam). I to je to. Ah, da, nadam se da si vidjela sliku koju sam ti napravio u fotošopu u 8. mjesecu prošle godine i nadam se da to se dopala. Ćao, pusa.
MOJE PRETHODNE INKARNACIJE, SUPRUGE I LJUBAVNICE
Ovaj post odnosi se na one, koji su pratili sa zanimanjem serijal o inkarnacijama kraljeva i drugih povijesnih ličnosti tokom 2016 i 2017. godine. Dakle, na svoje veliko iznenađenje, a vjerojatno i žena, sa kojima sam na ovaj ili onaj način dolazio u nekakve emotivne relacije u toku ove inkarnacije, uspio sam konačno shvatiti zbog čega su se dešavale tako brojne ljubavne interakcije u ovom mojem životu.
Sve je započelo time, što sam najprvo otkrio svoju vezu sa Penny (Kaley Cuoco), koja je bila moja supruga u 15. stoljeću. I mada je taj brak bio prilično dugotrajan, nije bio sretan, jer sam upao u jedan nazovimo ga 'ciklus', u kojem sam žeđ za duhovnim znanjem pretpostavio ne samo zanemarivanju 'bračnih dužnosti a svojom vladaricom, već i zanemarivanjem dužnosti vladara države, kojoj sam (formalno) bio na čelu. Otkrio sam tako, da sam (posve vjerojatno) na nagovor ili savjet kardinala Beauforta (inkarnacija kardinala Franje Kuharića) bio 'natjeran' na jedan asketski način života. Njegov je savjet stidljivom, i licemjerno čednom vladaru bio „da se suzdrži od seksualnih odnosa sa ženom, koliko je god moguće“. Pomalo naivan i nevjerojatno zadojen duhovnošću vladar Henrik VI poslušao je savjet, a rezultat je bio – da su državu vodili u stvari njegovi stričevi, nakon smrti oca Henrika V, koji zapravo nije ni vidio sina, pošto je mlad umro u Francuskoj .Potom je i žena Margareta Anžujska (odnosno Kasley Cuoco) vodila Englesku, umjesto za vođenje države nesposobnog formalnog vladara, njenog muža. Nakon šest stoljeća bilo je također i razvidno da ga je varala sa najmanje dvojicom engleskih velikaša – jedan je bio vojvoda William de la Pole (bivši suprug Kaley, Ryan Sweeting), dok je drugi njen ljubavnik bio vojvoda Edmund Beaufort (inkarnacija Henry Cavill).
U inakarnaciji kojoj je prethodila ovoj, bio sam mletački dužd Andrea Dandolo, vladar sklon kako stjecanju raznih znanja (prvenstveno sa područja prava i povijesti, te prvi venecijanski dužd sa univerzitetskom diplomom), tako i preljubništvu. Supruga u ovom životu bila je, čini se S.H., (mada nisam posve siguran), a koju sam varao sa milanskom vojvotkinjom Isabellom Fieschi (inkarnacija Darija Mikulandra), i koja zapravo nakon te nevjere uopće nije htjela imati više nikakve veze sa svojim mužem, pa čak ni sa njime sahranjena u istoj grobnici.
Izgleda kako karma u jednom životu, povlači za sobom karmu u narednim inkarnacijama, i ovdje čini se da je bio takav slučaj.
U narednoj inkarnaciji iz 16. stoljeća, kao Edvard VI Tudor bio sam jedini muški nasljednik poznatog kralja Henrika VIII, i umro mlad, u 15. godini života, i neoženjen.
Slijedeća inkarnacija kao izbornog kneza Fridriha V Palatinskog, donijela je brak sa kćerkom engleskog kralja Jamesa I Stuarta. Njena je, odnosno inkarnacija Elizabeth Stuart, po mom dubokom mišljenju glumica Lauren Bacall. U ovom braku izgleda da sam bio vjeran svojoj supruzi, neizmjerno ju volio, te dao izgraditi nešto do tada neviđeno – viseće vrtove po uzore na one u Babilonu u glavnom gradu Heidelbergu, koje su barbarski osvajači nažalost bili uništili, pa se danas mogu vidjeti samo ostaci tog divnog arhitektonskog kompleksa.
Najproblematičnija inkarnacija, što se tiče mog ljubavnog života bila je ona, kao svetog rimskog cara Franje I, supruga Marije Terezije, koja je kao jedina žena stvrno upravljala velikim Habsburškim carstvom. Njena je inkarnacija, u to sam gotovo posve siguran, novinarka Fani Stipković. Ponovo sam u seksualnom životu postao problematičan, zato jer sam je prevario sa nizom žena (kako tvrde povijesni izvori bio sam „serijski preljubnik“). Glavna od mojih ljubavnica bila je Maria Wilhelmina von Auersperg, prelijepa princeza, sa kojom sam ostao u odnosima sve do kraja života (njena je inkarnacija također predivna Antonija Sandrić, u koju sam se 'neočekivano' bio zaljubio prije šest godina).
U inkarnaciji iz 20. stoljeća Elsa Lanchester i Humphrey Bogart nisu bili u ljubavnim odnosima; Elsa Lanchester (dakle naredna inkarnacija Antonije Sandrić) bila je crnokosa i rastom nešto niža, (žena glumca Charlesa Laughtona, za kojeg se pretpostavlja da je u toj inkarnaciji bio gay; bar tako veli Wikipedijin članak). Crte lica su ipak uvjerljivo slične. Nije bila jedna od najpopularnijih holivudskih glumica, no ipak, s druge strane, nije bila ni tako anonimna. Može se recimo vidjeti zajednički nastup sa Elvisom u jednoj TV emisiji. Zanimljivo je da u toj emisiji ima kosu ofarbanu u plavo. Kao da je poželjela u narednoj inkarnaciji postati neodoljiva plavuša. Mnogo puta uspoređivao sam njihove slike, i mislim da se doista radi o Antoniji. Gledajući taj TV show na YOUtube-u, može se pretpostaviti kako će atraktivna košarkašica izgledati za nekih 30ak godina. Čini se baš kao da se odlučila u sledećoj inkarnaciji utjeloviti kao visoka i atraktivna plavuša. Zašto se Elsa Lanchester i Humphrey Bogart nisu 'spojili' u njihovoj holivudskoj inkarnaciji (usprkos činjenici što su oboje bili u braku), može se nagađati, no, sigurno da je bilo bar nekakve simpatije među njima.
Niti u slijedećoj inkaraciji nisam bio vjeran svojoj supruzi. Ovaj puta nisam bio pripadnik visokog plemstva, već poznati pravnik, sa američkog sveučilišta Amherst. Supruga mi je bila Susan Huntington (inkarnacija Mia Kovačić, u koju sam se bio zaljubio prije 10 godina). Ni njoj nisam bio vjeran, već sam je varao sa Mabel Todd Loomis (inkarnacija Andrea Latinović). Ova potonja navodno je bila uništila brak Williama Dickinsona (brata poznate poetese Emily). I u ovom životu se karma opet neumoljivo potrudila da 'kazni' preljubnicu. Ovom prilikom ona je bila, ne 20 godina mlađa, već 20 godina starija, i morala se pomiriti s time da je nekadašnja suparnica iz prošle inkarnacije definitivno osvojila srce čovjeka, koji ju je zanemario na račun nekadašnje znato mlađe (a sada znatno starije) žene.
I konačno, posljednja u nizu inkarnacija, gdje sam bio, poput niza drugih bivših kraljeva i careva, završio kao glumac u Hollywoodu, došavši opet u emocionalni odnos, sa ženama, koje sam volio u prethodnim inkarnacijama. Prvo sam oženio Helen Menken (inkarnacija Liv Tyler), u 20tim godinama (ni ne sluteći da se zapravo radi o najstarijoj kćerci iz inkarnacije iz 18. stoljeća). Nažalost, ovaj se brak (pre)brzo raspao, zahvaljujući skandaloznoj (po tadašnjim mjerilima) kazališnoj predstavi nakon čega je uslijedio razvod. Nakon nje sam oženio glumicu Mary Philips (inkarnacija Scarlett Johansson). Ovaj brak je bio poprilično sretan, i za holivudske pojmove potrajao je dosta dugo, čak desetak godina. Potom je uslijedio brak sa Mayo Methot (po mom mišljenju njena inkarnacija je glumica Bridget Fonda). Moja posljednja žena iz prethodnh inarnacija (i zasad posljednja uopće) bila je ponovno Lauren Bacall, sa kojom sam imao dvoje djece, koji su još uvijek živi (ne znam da li vjeruju da sam im ja bio u prijašnjem životu otac). Duboko vjerujem da sam je volio, iako sam znao da me je je varala sa Frankom Sinatrom (zajedničkim prijateljem sa holivudskih partyja). Interesantno je da sam i ja nju varao, i to – sa prvom ženom Helen Menken, sa kojom sam bio ostao u dobrim odnosima, unatoč razvodu.
Dakle, sada mi je mnogo jasnije, zašto sam izražavao neke svoje crte temperamenta, kao naprimjer žeđ za znanjem, te ljubav prema zanosnim ljepoticama, što je, kako tokom bivših života, tako i u ovom, bilo ponekad prilično teško uskladiti. Uglavnom, trebao sam iz svega toga naučiti neke karmičke lekcije, a sada evo i na praktičnim primjerima, pokazati kako u našim životima funkcionira karma i re-inkarnacija.
