My spiritual exercises
ponedjeljak, 28.05.2018.
VLADARI SVIJETA M. LOJKIĆA
Čitajući o teorijama zavjera, neki se čude kako se mogu naći na istim pozicijama ljudi različitih političkih uvjerenja ili religijskih svjetonazora. Ja bih rekao, mada to na neki način zvuči čudno, da se o nekim pitanjima mogu usaglasiti čak i stavovi antimasona i masona.
Kao primjer, naveo bih recimo knjigu Mladena Lojkića „Vladari svijeta“, za koju držim da je u načelu ponešto pristrana (uglavnom po pitanjima religije) no ipak vrlo dobra knjiga. Kada bi me netko pitao koji citat iz te knjige smatram nekako najbitnijim, naveo bih ovaj:
„Hrvatska se svojski trudi da njezin ekonomski i politički položaj bude što ropskiji u »novom svjetskom poretku«. Banke u Hrvatskoj su isključivo u vlasništvu svjetskih vladara (Hrvatskoj se više ne dozvoljava da ima bar jednu domaću banku), isključivo stimuliraju potrošnju i uvoz robe, a destimuliraju domaće poduzetništvo. Sve veća je nepokrivenost uvoza izvozom, a pod pritiskom svjetskih grabežljivaca stvaraju se administrativne prepreke za stimuliranje domaće poljoprivrede, industrijske proizvodnje i trgovine. U takvoj ovisnoj ekonomskoj situaciji i politička ovisnost postala je apsolutna i neupitna.“
Pošto je knjiga pisana prije nego li se rasplamsala ekonomska kriza 2007-2010, (pored navedenih neetičkih radnji banaka, odnosno njihovih vlasnika a na štetu zemlje i njenih stanovnika)u njoj nema riječi o odlučujućem utjecaju banaka na njeno izbijanje (iz razumljivog razloga, jer je tada kriza bila tek u začetku), kao ni na izbijanje velikih gospodarskih kriza općenito, u kojima, kao što je poznato, stradavaju mnoge tvrtke, većinom male, a nekad i veće kompanije, iako su poslovale pošteno i na zakonit način.
Interesantno je da o ovoj temi, lukavstvu i neetičkom poslovanju banaka, na sličan način piše mason 33 stupnja Albert Pike. Njegov sam citat već bio naveo u svibnju 2013. godine, a za one koji nisu čitali taj post, navodim ga ponovno.
„«Ne možete» rekao je Veliki Učitelj «služiti Bogu i Mamonu.» Kada žeđ za bogatstvom postane opća, za njim će se tragati na pošten, tako i nepošten način; prevarama i nadmudrivanjima, poslovnim smicalicama, bezosjećajnom i pohlepnom špekulacijom, kockanjem na berzi robe i novca što ubrzo demoralizira cjelokupno društvo. Ljudi će špekulirati na račun njihovih susjeda i nevolja njihove zemlje. Baloni [ekonomskog prosperiteta] koji, kada pucaju, osiromašuju mnoštvo, biti će napuhani lukavom prevarom, sa stupidnom naivnošću kao pomoćnicima te sredstvom. Veliki bankroti, koji zaprepašćuju zemlju poput zemljotresa, i još su fatalniji, prijevarna doznačivanja [novca], proždiranja štednje siromašnih, ekspanzija, potom kolaps novčanog sistema, krah banaka, deprecijacija obveznica Vlade, vrebaju na štednju samoprijegornih, i muče svojim pljačkanjem, otimajući, počam od usta male djece pa do onih, što broje zadnje časove života, pune stanarima crkvena dvorišta i lječilišta za umobolne. No, oni što su lukavi i špekulanti prosperiraju i debljaju se. Ako njegova zemlja poziva ljude pod oružje i bori se za samu egzistenciju, on 'doprinosi' tako da deprecira vrijednost novca, kako bi mogao akumulirati basnoslovne svote uz mali trošak. Ako je njegov susjed u nevolji, on jeftino kupuje njegov posjed.»
Da li se je nešto promijenilo od 19. stoljeća, od kada potječe ovaj citat, iz knjige „Moral i dogma“?
