NEUČLANJENI FRAMASON
Framason koji nije član niti jedne lože. Pošto ova vrsta framasona ne doprinosi ništa prihodima niti snazi Reda, dok su uvijek spremni na učestvovanje u dobitima ili koristima od Reda, na njih se gleda kao na breme, koje kvari masoneriju, i općenito, Velike lože ih osuđuju kao takve. Evidentno je da prije sadašnjeg organizacionog sistema loža, koje datira od otprilike kraja 18. stoljeća, nije moguće biti neučlanjeni framason.
I shodno tome, prva referenca koju nalazimo u vezi dužnosti člana lože nalazi se u „Charges“ [Optužbe] u Andersonovim zakonima, objavljenim 1723, gdje se veli da, pošto se loža opisuje kao „svaki brat treba da bude kao jedan“; i da „u starim vremenima, nijedan majstor mason ni pomoćnik nije mogao izostati iz nje, posebno kada je bio upozoren da se pojavi u njoj bez stroge osude, ukoliko nije dojavio Majstoru ili Nadstojniku da ga je u tome spriječila krajnja nužda“ (Zakoni, 1723. stranica 51). U ovoj posljednjoj klauzuli, dr Anderson evidentno referira na regulaciju u Starim zakonima, koja je zahtijevala učešće na Općoj skupštini. Naprimjer, u najstarijima od ovih, Halliwell ili Regius Manuscript (paragraf 107 do 112) veli se, modernim jezikom kazano, „da svaki Majstor koji je framason mora biti na općoj kongragaciji, ako mu se kaže u razumnom roku gdje će se skupština održati; i na tu skupštinu on mora poći, ukoliko nema neko razumno opravdanje [za izostanak].“
Ali Skupština je radije bila u prirodi Velike lože i zanemarivanje prisustvovanja godišnjim okupljanjima nije stavljala prekršitelja u poziciju modernog neučlanjenog masona. Ali, nakon što su organizacija potčinjenih loža, te permanentno članstvo (što je prije bilo nepoznato) bili uvedeni, i pošto su prihodi loža, a kroz njih i Velike lože, bili dolazili od priloga članova, bio je neophodno zahtijevati da svaki mason bude učlanjen u ložu, i odatle i klauzula u ranie spomenutim Zakonima. Pa ipak, u Evropi, za ne-učlanjivanje, iako se do stanovite mjere smatra masonskim prekršajem, nije predviđena nikakva kazna, osim ona koja rezultira iz običnih pogodnosti članstva u bilo kojoj asocijaciji ili udruženju.
Moderni engleski Zakon, ipak predviđa da „nijedan brat koji je prestao biti upisanim članom lože nema pravo posjetiti više no jednom bilo koju ložu, prije nego li se opet učlani (pravilo 152). Dozvoljava mu se jednokratna posjeta ložama iz tog razloga, jer se pretpostavlja da bi ona mogla uticati na njegov izbor lože, u kojoj bi htio sudjelovati. No, potom, on je isključen, iz tog razloga da bi se obeshrabrili oni, koji žele nastaviti biti članovi, i sudjelovati u dobrobitima ili koristima, a ne plaćati priloge. Zakoni Velike lože Irske i Škotske ne govore o ovoj temi, pa ni nema propisana kazna za ne-učlanjenje u bilo kojoj Velikoj loži kontinenta Evrope.
U Sjedinjenim američkim državama postoji drugačiji pogled na ovu problematiku, i Velike lože su gotovo jednoglasno denonsirali neučlanjene masone, u najstrožim vrstama osude, te predvidjeli za njih kazne, koje se ipak razlikuju od jedne jurisdikcije do druge. Vjerojatno nema nijedne Velike lože u SAD-u koja ne smatra da je zanemarivanje ili odbijanje masona da se učlani u ložu masonski prekršaj, te se predviđaju i neke kazne i lišavanje nekih prava. Slijedeći principi mogu se podastrijeti kao oni, koji tvore zakon SAD-a što se tiče problematike neučlanjenih framasona:
1. Neučlanjeni framason je još uvijek obvezan sa svim dužnostima i obvezama koje se odnose na Red uopće, ali ne na one koje se odnose na pojedinu ložu.
2. On ima, shodno tome, sva prava koja proističu iz članstva u Redu, ali ne i ona, koja rezultiraju iz članstva u loži
3. On nema pravo na pomoć, kada se nalazi u prijetećoj opasnoj situaciji, ako traži tu pomoć na konvencionalan način
4. On nema pravo na novčanu pomoć od lože
5. On nema pravo posjećivati lože, ili da hoda u masonskim procesijama
6. On nema pravo na masonski sprovod
7. On još uvijek ostaje subjektom uprave Reda, i može biti osuđen i kažnjen za bilo koji prekršaj u vezi lože kojoj geografski pripada
8. I kao posljednje, pošto je ne-učlanjenje povreda masonskog prava, on može, ako odbije napustiti to stanje, biti osuđen i kažnjen, čak i protjerivanjem, ako se to smatra nužnim i potrebnim, od strane bilo koje Velike lože unutar čije jurisdikcije živi
Post je objavljen 27.06.2018. u 15:59 sati.