Neka istraživanja novijeg datuma su potvrdila vezu između poremećaja u probavom sustavu i autizma, odnosno poremećaja iz autističnog spektra (engleski „autism spectrum disorder“ ili kraće ASD). Studije pokazuju kako su u izravnoj vezi sa mikrobiomom, odnosno sa crijevnom florom (drugim riječima, bakterijama, kojih ima na milione u probavnom sustavu), neka upalna stanja, ASD i drugi poremećaji raspoloženja.
Gastrointenstinalni simptomi su dakle nedvojbeno prisutni kod pacijenata sa poremećajima iz autističnog spektra (u koji spada i Aspergerov sindrom, visoko funkcionalni autizam i drugi). Mikroflora crijeva utječe na razvoj mozga i ponašanje kroz neuro-endokrini, neuro-imunološki i autonomni nervni sustav.
Na osnovu svojih istraživanja američki su znanstvenici ustanovili neospornu dvosmjernu interakciju između središnjeg živčanog sustava i gastrintestinalnog trakta. Ovu su vezu nazvali os mozak-crijeva („brain-gut axis“).
Utvrđena je signifikantno veća učestalost poremećaja kao što su konstipacija i dijareja kod djece u odnosu na braću i sestre koji nemaju ASD, te u odnosu na kontrolnu skupinu. Utvrđeno je bilo u jednoj studiji da čak 36.7 posto pacijenata sa ASD ima poremećaje u crievnoj peristaltici u odnosu na kontrolnu skupinu, gdje je bilo samo 4,8 posto.
Os crijeva-mozak se smatra sada kao komunikacijski put između crijeva i mozga, i to kao dvosmjerni komunikacijski kanal. Štoviše, neki znanstvenici čak smatraju crijeva „drugim mozgom“.
Pošto je u oficijelnoj medicini ova veza zasad još nedovoljno razjašnjena, mogli bi se prisjetiti nekih alternativnih autora, koji su pred gotovo stotinjak godina u svojim djelima nagovještavali jednu ovakvu vezu. Kao što sada i oficijelna medicina priznaje, postoji očigledna veza između sustava u tijelu koji su ranije bili smatrani odvojenima („molekule poznate kao neurotransmiteri i hormoni, zapravo spajaju tri sistema, tj. nervni, endokrini i imunološki, u jedinstvenu mrežu“). Ovo otkriće u svojoj knjizi „Mreža života“ autor Fritjof Capra je pripisao neurologinji Candace Pert, dakle iz nedavne prošlosti, sredine 80tih godina.
Međutim, ukoliko zavirimo u neke teozofske radove, literaturu, koja datira desetljećima ranije, naići ćemo na neke interesantne citate. Što veli recimo Swami Panchadasi u svojoj knjizi iz 1916. godine:
„Postoji manifestacija energije ili snage (u formi vibracija) u svakom mentalnom ili emocionalnom stanju. Ovo vrijedi ne samo za slučajeve duboke misli ili živahnih osjeta, već generalno mentalnih „osjeta“ i emocionalnih stanja. Za vrijeme takvih manifestacija postoji zračenje mentalnih ili emotivnih vibracija od mozga ili nervnih centara sistema, koji istječe u svim smjerovima, baš poput svjetla ili bežičnog elektriciteta.
Glavni centri ili sjedišta ovih zračenja jesu 1) nekoliko čovjekovih mozgova – cerebrum, cerebellum, medulla oblongata i 2) nekoliko značajnih centara nervne supstance u ljudskom sistemu, zvanih plexi, kao što je primjerice „Solar plexus“ itd.“
„U prvom redu, svaki veliki plexus, ili skupina nervnih ganglija u ljudskom sistemu jest prijamnik, odnosno predajnik. Osoba koja manifestira jako emocionalno uzbuđenje teži da probudi slična stanja u nervnim centrima drugih osoba, kada su uvjeti za to povoljni. Ovo objašnjava zašto su vibracije ljutnje, straha, panike tako zarazne. ... Svaki ljudski simpatički nervni sistem sadrži mnogo prijamnika, gdje se primaju emocionalne vibracije, i gdje teže k tome da budu pretvorene u sličan osjet u prijamnom sistemu, osim ukoliko nisu neutralizirane drugim mentalnim i emotivnim stanjem osobe.“
Također, ukoliko konsultiramo knjigu „Psychic Self-Defense“ (iz 30tih godina prošlog stoljeća) britanske ezoterične autorice Dion Fortune, naići ćemo na citate koji su indikativni sa stajališta moderne holističke medicine i psihologije. Ona veli kako „ezoterična znanost veli da je mozak organ percepcije impresije osjeta [koji se primaju] i koordinacije impulsa, koji izlaze van.“ Ona je usporedila nervni sustav sa telefonskom mrežom. Prema autorici, samo jedna točka veže um i tijelo, ostale su hormonske žlijezde endokrinog sistema, kojima se onda mogu pridodati i solarni, te sakralni pleksus. Ezoterična fiziologija je već tada vidjela vezu između čakri, sa fizičkim lokacijama endokrinih organa. Endokrini balans u lučenju hormona ona vidi u vezi sa emocionalnim stanjima i temperamentom. Po njoj, kolege psiholozi (jer je i ona bila to po struci) nisu dovoljno pažnje poklanjali toj vezi, za koju su ezoteričari odavno znali, jer je bio dio njihovih (tajnih) tradicionalnih učenja.
Dakle, poremećaji vezani za autizam nastaju zapravo na suptilnoj ravni, gdje dolazi do disbalansa, tj. oštećenja na astralnom tijelu, pa shodno tome ni prana (bioenergija) na grubljoj razini ne može teći na jedan normalan način. Do toga sam zaključka došao i sam dosta davno, već 2002. godine, kada sam napisao rad po nazivom „Izmijenjena stanja svijesti“. Evo dakle i jednog mog vlastitog citata:
„Kako je autistima na neki način omogućen direktan uvid u informacije iz mentalnog tijela, odnosno nesvjesnog, ne radi li se zapravo o oštećenju na astralnom tijelu, odnosno pukotinama u njemu koje dopuštaju takorekuć kompjuterski dotok informacija? C. W. Leadbeater u djelu «Vidovitost» navodi kako «najniže astralne razine ulaze u izravan dodir s najvišim fizičkim razinama, jednako kao što i najniže mentalne stvaraju izravnu vezu s najvišim astralnim razinama». Po njemu, sve više emocije, poput ljubavi, devocije, simpatije, koriste finije djeliće astralnog tijela, i shodno tomu, moglo bi se hipotetički pretpostaviti da kod autističnih osoba dolazi do oštećenja viših astralnih razina.“
Post je objavljen 19.06.2018. u 08:33 sati.