Učahurena stvarnost

22.08.2006., utorak

Šprahen zi Dojč?

Image Hosted by ImageShack.us

Upravo bivam svjedokom fenomenalnog pokušaja mirne integracije, zajedničkog suživota i razmjene kulturnih dobara između lokalnih balavaca i nekih jadnih strančića koji su zalutali u ovaj zoološki vrt. Kažem zoološki jer se izvana čuje glasanje majmuna, zov krda nosoroga usred sezone parenja te pozivanje na obredno odsijecanje glave najsporijem noju (iliti struthonu, kako mi klasičari običavamo reć???). Naime, grupica jadnih Njemčića je zalutala u dvorište i smjesta su ih opkolili lokalni urlikavci, usprkos činjenici da imaju svi odreda manje od 13 godina i da bi u deset sati navečer već trebali piti kakao i gledati Crvenkapu za laku noć (pričanje je out, dvd je in). No, mame su previše zabavljene gledanjem (redom) Čarolije, Ptica koje krepavaju pjevajući, jebačine na RTL-u tako da djeca neopisivo smetaju po kući pa ih se kikne vani. I dok mame uživaju u primjercima od po 25 cm, djeca na ulici narušavaju javni red i mir.

No da se vratim Njemčićima. Tih par klipana od po 12 godina očajnički pokušava pobjeć od horde idiota no oni ih sustižu i otpočinju komunikaciju (na 160 decibela, dabalo preko granice trajnog oštećenja) koja teče otprilike
ovako: "Ju, ju plej s nama žmurice i to je izi, ju mast samo brojat do handrid i den nas tražit, mi vil bii u nekom đardinu pa if nas nađete, den je on nama red da mi plej.
Njemci (koji znaju engleski): "We can`t understand you, does anyone here speaks German?
Naši: "Ma fak Džerman, koji ti je to lengvidž, mi ti u skuul samo Ingliš učimo. Nego, vil ju plej žmurice il neš, da znam oću li ran avej il da te kik u muda."
Njemci: "How do you play that zhmurika?"
Naši: "Aj ti olredi reko, kad si stupid kreten pa ne kontaš, go tamo i kaunt do handrid i den nas nađi, jebote i moron bi svatio."

Tada ulijeće netko tko čak i zna složit suvislu rečenicu na engleskom i objašnjava situaciju Njemcima. Uskoro se vidi da jadni shvaćaju gdje su upali i svim silama nastoje izbjeć linč u nekoj pripidzdini na Balkanu. Kad se našima objasni da ne žele igrat žmurice, čuješ iz
kantuna: "E onda ćemo plej nogomet i gotovo."

Njemci više nisu viđeni, rulja je utihla, mora da se hrani ostacima žrtava neuspjelog pokušaja komunikacije razvijenog zapada s Balkanom. Toliko o turizmu u Župi. E, da, još nešto vezano za turizam. Danas je zamagljivanje komaraca u Župi i svima je rečeno da zatvore prozore i ne udišu vanjski zrak NI POD KOJU CIJENU!!! Naravno, nitko nije upozorio strance u kampu tu prekoputa tako vjerujem da Župa neće biti tako in slijedeće sezone.

Od ostalog što se dogodilo moram spomenut kavicu s Keksyjem, totalno drukčiji pogled na žensku stranu kad je neka dama pokraj nas podrignula kao da je probavila lešo tapira, zatim pokušaj atentata na yours truly kad je neki đedica zavitljo novine i pogodio me u mali mozak. Potom je uslijedila šetnjica do kolodvora i uspješno Keksyjevo spašavanje sirote cotave bakice od bijesa razjarenog busa. Nakon dobrih dvije ure smijeha otišao sam doma gdje mi nije bilo toliko smiješno kad me đede odvuko u vrt da pokosimo travu, UNATOČ mojoj alergiji i činjenici da nisam baš taj dan popio Rinolan. Dok je đede kosio kosilicom bilo je okej, iako je oko mene frcala smljevena trava, skakavičji bataci, polovice bogomoljki, repovi gušterica i ostaci neke zaboravljene balančane. Ali kad je prešo na kosu i razmahao se kao Smrt u Bijafri fakat sam odusto. Đede je fakat izgledao kao Smrt, mlatarajući kosom uokolo, ne obazirući se što provodi masakr među puževima i onim malim vrtnim grizlicama. Bilo mi je fakat žao tih živina, jedino me utješila pomisao da je uspješno desetkovao koloniju komaraca. No NIJE me utješilo kada mi je uvalio vile i naredio da pokupim svu tu travurinu kao da si "nabadam objed na pantaruo" i odnesem pokraj trule smokvetine, mimo legla otrovnica, na hrpu koja se već lagano raspadala. A sanjao sam da berem jagode...

- 22:14 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

05.08.2006., subota

Ljubav u kasabi

Evo, evo, nemojte samo počet s prijetećim pismima i kletvama, napisat ću novi post, evo!! Doduše nemam vam baš što posebno za reć, ništa se ne događa i ovo ljeto je jedno od najdosadnijih, ako se ne uzima u obzir da sam pola sedmog mjeseca proveo u Zagreb pokušavajući se upisati na fakss. Ali tu sporednu i tako nevažnu činjenicu neću ni spominjat. Bljak. Eto tako.

Dakle, želite znat što se tako fenomenalno događa u mom životu? Da vidimo... Nekidan je bio Župski karnevo i bio sam na plivalištu s mojima i s rodicom ali čak ni blizina zvučnika ni rasplesana gomila (čak ni noćna straža ni prisutsvo svih ovih... poznato?!) nije u meni potakla plesno raspoloženje. Tko je vidio da vodenkonji plešu?? To je neizvedivo, osim ako ne želite masakr na podiju. A kako mi se nije prolijevala ni svoja ni tuđa krv, ples sam lagano preskočio. Ali nisam mogao protiv majke prirode. Niti protiv svoje majke. Naime, nakon nagovaranja i nagovaranja da pođem uzet nešto za pit (mojima se pila piva ali im se nije išlo do šanka pa sam ja morao poć i kupit sebi kolu da me slučajno netko ne bi vidio da nosim alkohol), popio sam tu vražju kolu. Nakon par minuta, potaknuta vibracijama iz zvučnika, proradila je i probava pa sam morao kontaminirat zahod u Gusara. Ne moram ni spominjat da sada tamo visi moja slika s tekstom: "Ne puštajte ovog monstruma u zahod, zgadit će vam slijedeća dva života!!" I tako ne smijem u Gusara u Mlinima. Uh, boli me, ne znam kako ću preživit.

Sljedeće što mi se dogodilo je kino. Išao sam s Micom i Munjom gledati to čudo od filma, te Piruete s Kariba. Nije bio loš, veoma smiješan, vidi se da ga je pravio Disney. U svakom slučaju, film ste mogli gledat i zatvorenih očiju jer je ženski dio publike svaki put s gromoglasnim OOOOOOOOOOOOOOOOOOH najavio dolazak ili Deppa ili Orlanda. A kad bi se njih dvojica pojavila ZAJEDNO, padalo se u ekstazu, rezalo žile i raskidalo zaruke. Najveće razočaranje za već spomenuti spol je bilo na kraju kad je divovska hobenjača proždrla Deppa. No Disneyjevci nisu ludi pa je odma za dvije minute crnkinja s autohtonim dubrovačkim naglaskom povrh klimavog engleskog najavila da je ipak moguće spasiti Deppića pa je sada ženska populacija u iščekivanju trećeg dijela. Can`t wait to see that. Indeed.

Što još? Ah da, nekidan su me Surlaba i Pave izvukli iz kuće pa smo išli na sladoled u Srebreno, neđe oko deset navečer. BTW, još ti dugujem 10 kuna, kad ćemo se vidit da ti platim za usluge? Usput sam se zakleo da neću više nikad ić po mraku u Srebreno. Iza svakog grma se odvija ili preprodaja droge ili grupni seks a glavne uloge imaju lokalne kurave. Budući je Surlaba bila loše raspoložena jer je, za razliku od nas lijenčina, rintala cijeli dan u suvenirnici pa joj nije bilo do šetnje nego do kreveta. SPAVALO JOJ SE, bez čudnih primisli molio bih dotične osobe poluperverznih asocijacija!!

Najnovije je kavica s Micom koja se dogodila upravo maloprije, tj. bijela kavica i kolica. Pretresli smo sve zajedničke teme koju može imati muško-žensko prijateljstvo: od probave preko upisa i rasprave o faksu te nostalgije za srednjom školom pa do brijanja ženskih nogu i problema koji pri tom nastaju. Još bi se malo bolje osjećo da nije moja doktorica sjedila par metara od mene i slušala kako serem o svemu i svačemu. Kada smo se dosita napričali, nagovorio sam je da prošetamo do mula. Putem nas je zaustavila Micina velika prijateljica od nekih eon i po godina. Zašto? Zato jer je neku njenu vršnjakinju strašno zanimalo kako se zove neki tamo plavokosi pjevač koji je prvi svirao na gitari električnoj, tamo dok ona još nije imala proširene vene pa je mogla obilazit disko klubove po špiljama. Ni Mica ni ja nismo imali pojma, zar se od nas dvoje može očekivati da znamo za nekog tamo pjevača duge, plave, valovite kosice?? NE!!! Zaboga, uskoro će mi se obraćat babe koje imaju problema s montiranjem dentijere. Takve komodno prepuštam Mici.

I tako, Mica me ostavila pred zgradom, ja pohitah da dovršim post i skinem vas s dnevnog reda. Idem sam nešto proždrijet za večeru pa se onda nastavit tovit pred kompjuterom. Vidimo se kad god hoćete, ionako nemam pametnijeg posla. Keksy, nisam primio ni jednu jedinu poruku, jesi sigurna da šalješ pravoj osobi. Kad god te volja, kad budeš imala vremena, reci pa se vidimo, ja ionako kisim tu Bogu iza leđa. Eto. Ostajte veseli, utovljeni i zagoreni...

- 19:48 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (6) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>