Marketing
Šprahen zi Dojč?
Upravo bivam svjedokom fenomenalnog pokušaja mirne integracije, zajedničkog suživota i razmjene kulturnih dobara između lokalnih balavaca i nekih jadnih strančića koji su zalutali u ovaj zoološki vrt. Kažem zoološki jer se izvana čuje glasanje majmuna, zov krda nosoroga usred sezone parenja te pozivanje na obredno odsijecanje glave najsporijem noju (iliti struthonu, kako mi klasičari običavamo reć???). Naime, grupica jadnih Njemčića je zalutala u dvorište i smjesta su ih opkolili lokalni urlikavci, usprkos činjenici da imaju svi odreda manje od 13 godina i da bi u deset sati navečer već trebali piti kakao i gledati Crvenkapu za laku noć (pričanje je out, dvd je in). No, mame su previše zabavljene gledanjem (redom) Čarolije, Ptica koje krepavaju pjevajući, jebačine na RTL-u tako da djeca neopisivo smetaju po kući pa ih se kikne vani. I dok mame uživaju u primjercima od po 25 cm, djeca na ulici narušavaju javni red i mir.
No da se vratim Njemčićima. Tih par klipana od po 12 godina očajnički pokušava pobjeć od horde idiota no oni ih sustižu i otpočinju komunikaciju (na 160 decibela, dabalo preko granice trajnog oštećenja) koja teče otprilike
ovako: "Ju, ju plej s nama žmurice i to je izi, ju mast samo brojat do handrid i den nas tražit, mi vil bii u nekom đardinu pa if nas nađete, den je on nama red da mi plej.
Njemci (koji znaju engleski): "We can`t understand you, does anyone here speaks German?
Naši: "Ma fak Džerman, koji ti je to lengvidž, mi ti u skuul samo Ingliš učimo. Nego, vil ju plej žmurice il neš, da znam oću li ran avej il da te kik u muda."
Njemci: "How do you play that zhmurika?"
Naši: "Aj ti olredi reko, kad si stupid kreten pa ne kontaš, go tamo i kaunt do handrid i den nas nađi, jebote i moron bi svatio."
Tada ulijeće netko tko čak i zna složit suvislu rečenicu na engleskom i objašnjava situaciju Njemcima. Uskoro se vidi da jadni shvaćaju gdje su upali i svim silama nastoje izbjeć linč u nekoj pripidzdini na Balkanu. Kad se našima objasni da ne žele igrat žmurice, čuješ iz
kantuna: "E onda ćemo plej nogomet i gotovo."
Njemci više nisu viđeni, rulja je utihla, mora da se hrani ostacima žrtava neuspjelog pokušaja komunikacije razvijenog zapada s Balkanom. Toliko o turizmu u Župi. E, da, još nešto vezano za turizam. Danas je zamagljivanje komaraca u Župi i svima je rečeno da zatvore prozore i ne udišu vanjski zrak NI POD KOJU CIJENU!!! Naravno, nitko nije upozorio strance u kampu tu prekoputa tako vjerujem da Župa neće biti tako in slijedeće sezone.
Od ostalog što se dogodilo moram spomenut kavicu s Keksyjem, totalno drukčiji pogled na žensku stranu kad je neka dama pokraj nas podrignula kao da je probavila lešo tapira, zatim pokušaj atentata na yours truly kad je neki đedica zavitljo novine i pogodio me u mali mozak. Potom je uslijedila šetnjica do kolodvora i uspješno Keksyjevo spašavanje sirote cotave bakice od bijesa razjarenog busa. Nakon dobrih dvije ure smijeha otišao sam doma gdje mi nije bilo toliko smiješno kad me đede odvuko u vrt da pokosimo travu, UNATOČ mojoj alergiji i činjenici da nisam baš taj dan popio Rinolan. Dok je đede kosio kosilicom bilo je okej, iako je oko mene frcala smljevena trava, skakavičji bataci, polovice bogomoljki, repovi gušterica i ostaci neke zaboravljene balančane. Ali kad je prešo na kosu i razmahao se kao Smrt u Bijafri fakat sam odusto. Đede je fakat izgledao kao Smrt, mlatarajući kosom uokolo, ne obazirući se što provodi masakr među puževima i onim malim vrtnim grizlicama. Bilo mi je fakat žao tih živina, jedino me utješila pomisao da je uspješno desetkovao koloniju komaraca. No NIJE me utješilo kada mi je uvalio vile i naredio da pokupim svu tu travurinu kao da si "nabadam objed na pantaruo" i odnesem pokraj trule smokvetine, mimo legla otrovnica, na hrpu koja se već lagano raspadala. A sanjao sam da berem jagode...
Post je objavljen 22.08.2006. u 22:14 sati.